1

Poslovni broj Gž-274/2023-

 

Poslovni broj Gž-274/2023-                                                       

 

U  I M E  R E PU B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku odvjetniku K. V. iz K., protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku odvjetniku H. M., iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici pod posl.br. P-452/19 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici pod posl.br. P-452/19 od 9. siječnja 2023.

 

2. Tuženici se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom usvojen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 35.777,73 kn/4.748,52 eur sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine obroke kako je to specificirano u točki I. izreke, te je tuženica obvezana tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 22.295,50 kn/2.959,12 eur sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje: ZPP), uz prijedlog da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije a podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora predstavlja restitucijski zahtjev tužitelja  radi isplate iznosa 35.777,73 kn/4.748,52 eur po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

 

6. Po provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i potrošač (utvrđeno iz stranačkog iskaza da su sredstva korištena za adaptaciju kuće) i tuženica kao banka sklopili Ugovor o kreditu 12. siječnja 2006. za iznos od 46.700 CHF. Člankom 3. i 6. Ugovora određena je kamatna stopa u visini od 3,99% godišnje koja se mijenja sukladno Odluci banke a otplata je ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima. Člankom 2. ugovorena je valutna klauzula. Imajući u vidu direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl.br. P-1401/12 u smislu odredbe čl. 502.c. ZPP-a kao i provedene dokaze u ovom postupku, sud je prvog stupnja ocijenio kako su navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne jer se o istima suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pregovaralo, niti je tužitelj kao potrošač imao mogućnost utjecaja na sadržaj ugovora sklopljenoj na standardnom tipskom obrascu. Sud je ocijenio kako se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Pritom je sud zaključio kako je tužitelj slabija strana, bez odgovarajućeg znanja o učincima i rizicima koje donosi kreditiranje pristupio sklapanju ugovora, vjerujući u točnost prezentiranih informacija od strane tuženice kao kreditora koja je pak, s druge strane raspolagala stručnim znanjem i iskoristila neinformiranost i nestručnost tužitelja nudeći mu na potpis tipski ugovor s odredbama koje su protivne načelu savjesnosti i poštenja. Iz tih je razloga sud citirane odredbe Ugovora o kreditu i sukladno čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 93/03; ZZP) našao ništetnim kako je to propisano u čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) u kojoj je situaciji svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je dobila na temelju ništetnog ugovora.

 

7. U pogledu spornog pitanja je li tužitelj sklapajući Aneks Ugovora o kreditu 26. veljače 2016. izgubio pravo na postavljanje restitucijskog zahtjeva odnosno je li tim pravnim poslom obeštećen, sud je prvog stupnja ocijenio slijedeće. Naime, sklapanju Aneksa Ugovora pristupilo se sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15; dalje ZID ZPK) kada je provedena konverzija kredita iz valute CHF u EUR, s time da su uračunati uplaćeni (preplaćeni) iznosi radi namirenja početno utvrđenih obveza pri čemu su stranke stari, zamijenile novim otplatnim planom. Sud ocjenjuje kako sklapanjem Sporazuma o konverziji tužitelj nije izgubio pravni interes utvrđivati ništetnost osnovnog ugovora tj. Ugovora o kreditu pri čemu se pozvao i na stajalište Vrhovnog suda RH u odlukama Rev-2868/18 I Rev-18/18. Kako sklapanje Sporazuma o konverziji po stajalištu suda nije zapreka za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu, a sud je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko knjigovodstvene struke utvrdio kako je tužitelj po osnovi pretplate zbog nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pretplatio iznos od 46.627,70 kn, od kojeg je oduzeo iznos od 10.849,97 kn koji je uračunat konverzijom, dosudio je tužitelju ostatak od 35.777,73 kn. Pri tome je otklonio sve tuženikove prigovore, kako matematičke, tako i pravne naravi, dok je u odnosu na predložene svjedoke naveo kako odustaje od saslušanja osobne bankarice I. Ž. koja nije pristupila na ročište na koje je pozvana, a prijedlog radi saslušanja svjedoka I. K. C. i I. G. nije prihvatio jer smatra da tim prijedlozima tuženica odugovlači postupak.

 

8. Nakon što je sud utvrdio da tužitelj nije obeštećen provedenom konverzijom i visinu iznosa obeštećenja, sud je prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 255. i 241. ZOO-a otklonio prigovor zastare budući je tužba podnesena 12. lipnja 2019. čime ista nije u zastari niti po jednoj od utuženih iznosa (promjenjiva kamatna stopa zastarijeva 14. lipnja 2014., a valutna klauzula 15. lipnja 2023.). Na iznose mjesečnih obroka suđena je kamata od dana uplate anuiteta sukladno odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a budući je tuženica kao nesavjesna stjecateljica dužna platiti kamatu od dana stjecanja.  Da se radi o nesavjesnosti na strani tuženice zaključuje se iz razloga suda o njezinim postupcima u predugovornoj i ugovornoj fazi sklapanja Ugovora o kreditu kada je koristeći svoju jaču poziciju u svoju korist ugovorila nepoštene uvjete kredita.

 

9.  Tuženica u žalbi ističe kako je ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer da presuda ne sadrži razloge u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, a niti razloge o učinku provedene konverzije. Ovi navodi se ne prihvaćaju budući pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i ovima na koje se referira žaliteljica, te je kao jasnu, razumljivu i neproturječnu moguće ispitati. Nije ostvarena niti jedna druga apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava koji se u bitnome svode na tvrdnju da je sud prvog stupnja trebao izvesti predložene dokaze od strane tuženice i omogućiti joj da dokazuje tvrdnju kako se u konkretnom slučaju pojedinačno prigovaralo i sve sukladno stajalištu zauzetim u odluci Ustavnog suda RH broj U-III-5458/2001. Tek bi tada i nakon saslušanja sudionika pravnog posla sud mogao izvoditi zaključke o ovoj činjenici, a što se tiče promjene tečaja strane valute tvrdi kako nije mogla biti nesavjesnom budući se radilo o nepredvidivoj okolnosti koja nije bila poznata banci.

 

11. Osim što je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da nije bilo pregovora između stranaka i da bi predmetni ugovor o kreditu uzrokovao značajnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača, sud je prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da bi tužitelj imao pravo na restitucijski zahtjev nakon sklopljene konverzije. Tuženica tvrdi kako su svi odnosi riješeni sklapanjem Aneksa Ugovora koji ima retroaktivan učinak jer da to slijedi iz odredbi ZID ZPK, te recentne nacionalne sudske prakse pri čemu se poziva na odredbe iz postupka pred Vrhovnim sudom RH Gos-1/2019 i niz odluka županijskih sudova kojima su odbijeni tužbeni zahtjevi uz identično obrazloženje koje zastupa tuženica. Tvrdi da je pobijana presuda suprotna i pravnom shvaćanju suda EU u predmetu C-567/20, A.H. protiv Z. B. d.d., a da bi sklapanjem Aneksa bila postignuta ravnoteža u ekonomskim pravima stranaka zbog čega tužitelju ne pripada pravo na daljnje obeštećenje, po stajalištu tuženice proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-1014/18. Uz to prigovara se i pravilnosti nalaza i mišljenja sudskog vještaka uz tvrdnju da je njime uvedena fiksna kamatna stopa time što je u obzir uzeta ona početna od 3,99, zatim da je predmetni kredit "pretvoren u kunski kredit", te da prilikom izračuna vještak nije uzeo u obzir naplaćene troškove i kamate. I na koncu ustraje se kod prigovora zastare i tvrdnje da banka nije nesavjesna stjecateljica.

 

12. U odnosu na prigovor o neprovođenju personalnih dokaza valja odgovoriti kako je sud prvog stupnja o tome dao valjane razloge. Sud je pozvao svjedokinju I. Ž. (osobnu bankaricu), međutim ista nije pristupila na ročište radi saslušanja i nije opravdala svoj nedolazak, pa kada se ima u vidu općenit način na koji je ovaj dokazni prijedlog obrazložen te nije istaknut s onom uvjerljivošću da bi svaki razuman sud mogao povjerovati da bi se radilo o iznimnoj i drugačijoj situaciji od svih onih koje su se događale na području kreditiranja u Republici Hrvatskoj, onda je u svemu prihvatljiva odluka suda o odustanku od saslušanja te svjedokinje. Konačno tuženica se upućuje na odluku Ustavnog suda U-III-5486/22 iz koje slijedi kako se upravo ta banka pozivala na tvrdnju o nepredvidivosti valutne klauzule sa kojim rizikom da nije bila upoznata iz čega slijedi da je predlaganje svjedoka na okolnost pregovaranja bespredmetno. Ostali predloženi svjedoci nisu sudjelovali u procesu pregovaranja, pa je sud s pravom odbio iste saslušavati.

 

13. Zato je sud prvog stupnja na pravilan način utvrdio činjenično stanje i za to dao valjane razloge kada je ocijenio da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su kao takve ništetne, a potpuno je jasno da je obrazložio i činjenicu nastupa značajne neravnoteže u ugovornom odnosu na štetu tužitelja jer je u razlozima presude cijenio pozicije ugovornih strana i zaključio kako je tuženica kao jaka ugovorna strana (ekonomski i stručnim znanjem) uzrokovala svojim postupcima značajan ekonomski gubitak za tužitelja koji to nije mogao predvidjeti u trenutku sklapanja ugovora jer mu nisu pružene dostatne informacije za donošenje odluke koja bi se mogla smatrati informiranim pristankom.

 

14. Stoga su bez daljnjeg sve ove okolnosti pravilno utvrđene i pravilno ocijenjene, jednako kao što je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zaključeno da tužitelj sklapanjem Aneksa Ugovora nije obeštećen. Prije svega pravilno je sud ocijenio kako sklapanje Aneksa ne odriče tužitelju pravni interes radi utvrđenja ništetnosti osnovnog Ugovora o kreditu budući je ovo identično pravno stajalište Vrhovnog suda izraženom u odluci Rev-2868/18. Pravni interes nije otklonjen niti vođenjem oglednog postupka Gos-1/2019, niti pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda RH iz tog oglednog postupka predstavlja zapreku za ostvarivanje prava na restitucijski zahtjev.

 

15. Na ovo valja odgovoriti kako iz odredbe čl. 326. st. 1. ZOO-a proizlazi kako ništetan ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane pa iz toga slijedi pravo tužitelja kao potrošača na podnošenje deklaratorne tužbe radi utvrđenja ništetnosti sukladno odredbi čl. 187. ZPP-a. Takvo stajalište proizlazi i iz citirane revizijske odluke dok se u oglednom postupku nije odgovaralo na ovo pitanje, već na pitanje je li Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i je li valjan u slučaju ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Odgovor Vrhovnog suda RH-a iz oglednog postupka da je Sporazum o konverziji valjan nije od utjecaja i ne može dovesti do drugačijeg zaključka u odnosu na opstojnost pravnog interesa tužitelja kao potrošača u ovoj parnici. Niti je ovakva ocjena suprotna stajalištu Vrhovnog suda RH.

 

16. Žaliteljica tvrdi kako tužitelj nema pravo na obeštećenje budući je sklapanjem Sporazuma o konverziji nastala potpuno nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu zbog čega usvajanje tužbenog zahtjeva dovodi tuženicu u poziciju da ispuni dvostruku obvezu spram tužitelja. Osim toga tvrdi kako je suglasnošću volja stranaka otklonjena ništetnost ugovornih odredbi pa da je u toj situaciji sud prvog stupnja nepravilno primijenio materijalno pravo na štetu tuženice, a potpuno je pogrešno pozivanje suda na Direktivu EZ-93/13  koja se ne primjenjuje na ugovore o kreditima koji su sklopljeni prije pristupanja RH-a Europskoj uniji. Pritom se poziva na presudu suda EU i u njoj izraženo stajalište u predmetu C-567/2020.

 

17. Pravilno tuženica primjećuje da se Direktiva EZ-93/13 ne primjenjuje na Ugovor o kreditu već samo na Dodatak tom Ugovoru budući je Ugovor o kreditu sklopljen prije pristupanja RH Uniji (C-567/2020). Međutim za odgovoriti je kako sud prvog stupnja nije primjenjivao odredbe Direktive EZ-93/13 u odnosu na pitanje ništetnosti i prava tužitelja na obeštećenje već je primijenio nacionalno pravo odnosno odredbe ZZP-a, ZOO i ZID ZPK i to na pravilan način kada je zaključio da tužitelj ima pravo na obeštećenje. Ništetnost nastupa po samom zakonu i tvrdnja tuženice da bi stranke Sporazumom o konverziji istu otklonile protivna je prisilnom propisu iz odredbe čl. 326. ZOO-a. Sklapanje Sporazuma o konverziji ima svoje izvorište u zakonu i bankarske su institucije bile dužne postupiti po ZID ZPK za razliku od potrošača koji su imali pravo izbora čime nova pravna osnova nije nastala neposredno na temelju zakona već proizlazi iz ugovornog odnosa (pravno stajalište VS RH iz Gos-1/2019). No to ujedno ne znači kao smatra tuženica da bi se tužitelj kao potrošač na neki način "odrekao" ili izgubio pravo na obeštećenje time što je sklopio Sporazum o konverziji s ciljem da prekine situacije dužničke krize nastale nepoštenom poštenom praksom tuženice kao kreditne institucije. Utoliko je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da postupanjem po odredbi čl. 19. b. i treba reći i odredbi čl. 19. s. t. 6. ZID ZPK odnosno činjenicom sklapanja Sporazuma o konverziji tužitelj nije u potpunosti obeštećen budući se citiranim zakonom rješava samo pitanje određivanja kamatnih stopa nakon zaključenja Sporazuma a ne i pitanje pretplaćenih kamata za ranije razdoblje. Konačno za primijetiti je kako ne bi bilo pravično i po stajalištu ovog suda bilo bi diskriminirajuće da oni potrošači koji su sklopili Sporazum o konverziji u namjeri da olakšaju nezavidnu financijsku situaciju nemaju pravo na obeštećenje za razliku od onih potrošača koji nisu sklopili Sporazum o konverziji i koji su potpuno obeštećeni. Sporazumom o konverziji nisu otklonjene sve posljedice ništetnosti i u isti nisu uračunate sve tužiteljeve pretplate budući to jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka koji je izračunao da tužitelju pripada pravo na daljnjih 35.777,73 kn. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u predmetima Suda Europske unije pod brojem C-118/2017 i C-452/2018. Stoga je ovom sudu u svemu prihvatljiva odluka suda prvog stupnja koja se temelji na prednje citiranim zakonskim propisima i kojom je tuženici naložena isplata novčanog iznosa i u visini koja nije bila sporna i predstavlja razliku do potpunog obeštećenja tužitelja kao potrošača.

 

18. Drugim riječima, sklapanjem Sporazuma o konverziji nije prestalo pravo tužitelja na obeštećenje. Dodatak Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe čl. 19. t. b. ZID ZPK a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit demoliran u valuti EUR. Stoga tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnova zbog ništetnih ugovornih odredbi jer se Sporazumom o konverziji ne rješava pitanje pretplaćenih kamata u kreditima odobrenih u valuti CHF kroz utuženo razdoblje već samo pitanje određivanja kamatne stope nakon zaključenja Dodatka Ugovora o kreditu, a o čemu su izvučeni pravni zaključci u prvostupanjskoj odluci. Osim toga citirane odredbe ZID ZPK izrijekom ne spominju niti rješavaju pitanje ugovornih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu za slučaj njihove ništetnosti. Da sklapanjem Dodatka Ugovora nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu. Pozivanje tuženice na odluke nekih od županijskih sudova u Republici Hrvatskoj u kojoj su izražena suprotna stajališta nije od utjecaja budući sudska praksa nije izvor prava. Također u revizijskoj odluci posl.br. Rev-1014/2018 na koju se žalitelj poziva odlučivalo se o osnovanosti zahtjeva radi naknade troškova postupka u situaciji povlačenja tužbe pa u tom kontekstu valja tumačiti stajalište revizijskog suda o udovoljenju zahtjevu sklapanjem konverzije, a nema značaj kojeg mu tuženica pridaje.

 

19. Žalbeni prigovori u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka također nisu osnovani. Tuženica je sve te prigovore isticala tijekom prvostupanjskog postupka i na iste je stalni sudski vještak odgovorio u dopunskom pisanom i usmenom očitovanju na raspravi pa je sud prvog stupnja pravilno prigovore otklonio kao neutemeljene. K tome prigovori o fiksnoj kamatnoj stopi i pretvaranju kredita u kunski su pravne naravi, pa tuženici valja odgovoriti kako je recentna sudska praksa, a ponajprije Vrhovni sud RH prihvatio metodu izračuna prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, pa se takvo pravno stajalište pravilno odrazilo na izradu nalaza i mišljenja. Tužitelj ne može zatražiti isplatu iznosa u drugoj valuti osim u kunama, sada eurima, o čemu je zauzet stav u odluci Rev-203/21 od 3. svibnja 2023. i Rev-167/21 od 7. ožujka 2023. Odgovoreno je kako u situaciji kada su mjesečni anuiteti isplaćivani u kunama primjenom valutne klauzule tada takav potrošač ima pravo tužbom potraživati iznose u kunama. Stoga ni ovaj žalbeni navod nije osnovan, kao što nije osnovan ni onaj da u nalazu i mišljenju vještaka da nisu uračunati "naplaćeni troškovi i kamate" budući isti nije obrazložen, kako sada u žalbenoj fazi, tako niti tijekom prvostupanjskog postupka.

 

20. I na kraju valja reći kako je sud prvog stupnja pravilno primijenio relevantne odredbe ZOO-a kada je ocijenio da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastare i da u trenutku podnošenja ove tužbe ista nije nastupila, niti po osnovi restitucijskog zahtjeva zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a niti po osnovi ništetnosti valutne klauzule. I pravilno je sud ocijenio da tužena banka u ovom odnosu nije bila savjesna i da je dužna vratiti primljeno od trenutka stjecanja jer cjelokupno njezino postupanje koje je prethodno detaljno obrazloženo ukazuje na pravilnost takvog zaključka u smislu odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a.

 

21. U svemu je zakonita i odluka o troškovima postupka jer je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženica u žalbi zapravo prigovara dosudi troškova po osnovi pristupa na ročište za objavu presude i dosuđenih troškova na ime sudskih pristojbi. Ni jedno ni drugo nema utemeljenja i pravilno je sud dosudio trošak na ime nagrade punomoćnika za pristup punomoćnika za pristup ročištu za objavu budući se od te radnje veću određeni pravni učinci kako je propisano ZPP-om pa se stoga smatra nužnim troškom. Sve sudske pristojbe tužitelj je podmirio i dostavio uplatnice (list 299 spisa) pa je i taj trošak pravilno dosuđen.

 

22. Kako drugih prigovora na troškove postupka nije bilo valjalo je u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 380. st. 1. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženice i potvrditi odluku o trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude.

 

23. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući u istom nije uspjela.

 

 

 

U Rijeci 19. lipanj 2024.

 

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                      Brankica Malnar, v.r.