1                          Poslovni broj Gž-1107/22-4

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1107/2022-4

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. S. iz Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici T. S., majci tužitelja, protiv tuženika  Z. h. d.o.o. – Podružnica Z., Z., OIB ...., zastupanog po punomoćniku A.Ž., odvjetniku iz OD Ž. & p. d.o.o. u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući  žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 24 P-4197/2020-8 od 20. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2024.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 24 P-4197/2020-8 od 20. travnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, odnosno pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa tužitelja, pokrenute pred  FINA zahtjevom tuženika za izravnu naplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude istog suda poslovni broj P-4424/16 od 30. prosinca 2016. te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška ( točka I i II izreke). U točki III izreke je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od  3.750,00 kn, u roku od  15 dana.

 

2. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).

 

3. U žalbi navodi da je već u tužbi obrazložio da se radi o zastari navodnog potraživanja, budući da je ovrha određena temeljem rješenja suda prvog stupnja broj Ovr Pl-1019/1999 od 8. siječnja 1999. Ističe da je rješenje o ovrsi održano na snazi presudom poslovni broj P-4424/16 od 30. prosinca 2016., nakon više od  17 godina, u kojem razdoblju tuženik nije vodio računa o naplati tražbine. Smatra da je stavljen u neravnopravan položaj, da nije zajamčena postupovna ravnopravnost stranaka te da nisu spriječene negativne posljedice koje su rezultat nepravilnosti nastalih tijekom vezanih postupaka. Navodi da sud nije utvrdio  je li bilo zastare u postupanju tuženika pa da je propustio utvrditi sve bitne činjenice te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naglašava da nije osoba koja  može biti stranka u postupku, zbog čega da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka, o čemu da dokaz postoji u spisu  P-4424/16. Osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku, budući da smatra da je presuda nezakonita te da suđenje nije bilo pravedno.

 

4. Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, podredno presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve bitne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.

 

 

7. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

 

-da je pravomoćnom i ovršnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-4424/16 od  30. prosinca  2016. održano na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvp-1019/99 od 4. svibnja 1999. u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ovdje tužitelju, isplatiti tužitelju, ovdje  tuženiku iznos od  150,00 kn  sa zateznom kamatom od 8. siječnja 1999. do isplate i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 412,50 kn,

 

-da je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate temeljem navedene pravomoćne i ovršne presude pred  FINA 21. veljače 2019.,

 

-da je tužitelj podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim 24. listopada 2019., pozivajući se na zastaru tražbine,

 

-da je zaključkom suda prvog stupnja poslovni broj  Ovr-3606/19-3 od 15. studenoga 2019. tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona  ("Narodne novine" broj  112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17  dalje OZ),

 

-da je tužitelj zaključak suda primio 3. prosinca 2019.

 

8. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja,  sud prvog stupnja prije svega ocjenjuje da je tužitelj podnio tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, po isteku prekluzivnog roka od  15 dana, pa da je već iz tog razloga trebalo odbiti tužbeni zahtjev. Međutim, podredno utvrđuje da nije ostvaren  žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, zbog kojeg je tužitelj upućen na parnicu, budući da u nazočnom slučaju nije nastupila  zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Pritom se poziva na čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj"  35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18,– dalje ZOO) kojim je propisan rok od deset godina za zastaru tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom.

 

9. Stoga  sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev te primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezuje  tužitelja nadoknaditi tuženiku parnični trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za zastupanje u skladu s  Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje Tarifa).

 

10. Iako nisu točni navodi o tome da bi tužba bila podnesena nakon proteka roka od  petnaest dana od primitka  zaključka o upućivanju na parnicu, tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava. Glede pravovremenosti tužbe, treba istaći da je u priklopljenom spisu posl. broj Ovr-3606/19 priložen podnesak tužitelja koji je zaprimljen 11. prosinca 2019., dakle unutar roka određenog u zaključku suda, a kojim  tužitelj upućuje da pokreće parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st.  t. 11. OZ-a. Povodom tog podneska sud nije postupao, a ta okolnost ne može ići na štetu tužitelja koji je podnesak sličnog sadržaja dostavio sudu  27. kolovoza 2020. te nakon što je pozvan ispraviti podnesak, to je i učinio podneskom od 28. listopada 2020.

 

11. Glede osnovanosti tužbenog zahtjeva, treba reći da je tužitelj u skladu s čl. 210. OZ-a dostavio sudu prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, s tim što je u prijedlogu istaknuo prigovor zastare tuženikove tražbine. Sud prvog stupnja je postupio u skladu s čl. 52. OZ-a i uputio ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio  žalbu. Pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo pri ocjeni prigovora zastare tuženikove tražbine. Naime, radi se o tražbini utvrđenoj pravomoćnom sudskom odlukom pa takva tražbina, prema čl. 233. ZOO-a zastarijeva za  deset godina, s tim što taj rok ne može početi teći prije nastupanja pravomoćnosti sudske odluke kojom je tražbina utvrđena.

 

12.Na  žalbene navode tužitelja, treba odgovoriti da tužitelj pogrešno računa  početak tijeka zastare od dana donošenja rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvp-1019/99 od  4. svibnja 1999., budući da je prijedlogom za ovrhu pokrenut ovršni postupak, a nakon što je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, rješenje je stavljeno izvan snage te je  postupak nastavljen kao parnični postupak. Podnošenjem prijedloga za ovrhu je prekinuta zastara naplate tražbine ovrhovoditelja, te je neovisno o trajanju tog postupka, o tražbini odlučeno tek presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4424/16 od  30. prosinca 2016. Kako je zahtjev za izravnu naplatu te novčane tražbine podnesen  21. veljače 2019., jasno je da do tog datuma nije  nastupila zastara tuženikove  tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom.

 

13. Nisu jasni žalbeni navodi tužitelja o tome da ne može biti stranka u ovom postupku. Prema odredbi čl. 77. ZPP-a stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba pa  tužitelj kao fizička osoba nesumnjivo može biti stranka u ovom postupku. Nisu osnovani ni prigovori tužitelja da sud prvog stupnja nije zajamčio postupovnu ravnopravnost parničnih stranaka, budući da su i tužitelj i tuženik imali jednaku mogućnost iznošenja prigovora i prijedloga, dostavljanja podnesaka i očitovanja  na tvrdnje protivne stranke pa su u postupku bile u ravnopravnom položaju.

 

14. Zakonita je i odluka o parničnom trošku. Tuženik je uspio u parnici pa mu primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od tužitelja, a trošak je pravilno obračunat primjenom važeće  Tarife.

 

15. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a

 

 

 

 

U Rijeci 19. lipnja 2024.

 

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća

 

                                                                                          Helena Vlahov Kozomara v.r.