Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd-2397/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd-2397/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja Ž. V.-G., iz Z.,  OIB:, kojeg zastupaju punomoćnici J. M. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. iz Z., protiv tuženice Klinička bolnica D., Z., OIB: , koju zastupaju punomoćnici T. R. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. & partneri d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj -71/2024-2 od 6. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2362/18-136 od 11. prosinca 2023., u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I.              Tužitelju se dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj -71/2024-2 od 6. ožujka 2024. u odnosu na pravno pitanje koje glasi:

 

              Može li nametanje znatnog opterećenja odnosno visokih troškova postupka nakon završetka postupka predstavljati ograničenje ustavnog prava na pristup sudu?

 

              II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

              III. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

              IV.              Zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj i tuženica su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj -71/2024-2 od 6. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2362/18-136 od 11. prosinca 2023. zbog postavljenih pravnih pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava.

 

2.              Tuženica je u odgovoru na prijedlog osporila navode tužitelja iz prijedloga te je predložila prijedlog odbaciti, a podredno odbiti uz zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog, dok tužitelj nije odgovorio na tuženičin prijedlog za dopuštenje.

 

3.              Prijedlog tužitelja je dopušten, a prijedlog tuženice nije dopušten.

 

4.              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja važno u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, posebno imajući u vidu odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (zahtjev br. 72152/13), Klauz protiv Hrvatske (zahtjev br. 28963/10) i Čolić protiv Hrvatske (zahtjev br. 49083/18).

 

5.              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti reviziju tužitelja u odnosu na pitanje navedeno u izreci rješenja, a u odnosu na ostala pitanja i povrede temeljnog ljudskog prava, u smislu navedene zakonske odredbe, uzima se da je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije povučen zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

6.              U odnosu na prijedlog tuženice valja reći da je sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud ocijenio da prva tri postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odluke na koje se tuženica pozvala ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti postavljenih pitanja s obzirom na to da je u odlukama na koje se pozvao činjenična i pravna situacija drugačija od ove u konkretnom predmetu, a iz odgovora revizijskog suda danog u odluci broj: Rev-396/2022-2 od 23. kolovoza 2022. na koju se tuženica pozvala proizlazi da sud može u određenim slučajevima odredbu Tbr. 8. Tarife tumačiti tako da stranci prizna trošak sastava i više od 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku iz čega proizlazi da to ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, dok odluka revizijskog suda broj: Revd-2089/2021-2 od 11. siječnja 2022. u kojoj je dozvoljeno podnošenje revizije ne predstavlja razlog važnosti naročito u situaciji kada je povodom te odluke donesena upravo odluka u predmetu broj: Rev-396/2022-2 od 23. kolovoza 2022. o kojoj se već očitovao ovaj sud u ovoj odluci.

 

7.              U odnosu na četvrto pitanje tuženica polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP), jer suprotno proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke zbog čega niti to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

8.              Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP u odnosu na prijedlog tuženice odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

9.              Tuženica je istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima pa slijedom navedenog tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

 

10.              Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije tuženice valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovoga rješenja.

 

11.              Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP pa je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 18. lipnja 2024.

 

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu