1              Poslovni broj: Gž-1473/2024-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1473/2024-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Vesni Kuzmičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. M., OIB: …, R., zastupan po punomoćnici I. G. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika V. M., R., zastupan po punomoćnici J. V. Š., odvjetnici u Z., zbog smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-94/2016 od 26. veljače 2024., dana 18. lipnja 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-94/2016 od 26. veljače 2024.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem prvostupanjskog suda suđeno je:

 

1. O d b i j a  s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu čest. zem. 1604 k.o. R., čest. zem. 1606 k.o. R. i čest. zem. 1605 k.o. R. (koje odgovaraju dijelu čest. zgr. 237 k.o. R. stare izmjere), time što je postavio zid od betonskih blokova duljine 7,97 m, širine 0,19 m i visine 1,15-1,54 m, koji se proteže linijom A-B-C-D, prikazanom na skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju F. V. od 31. kolovoza 2023., a koji zid se nalazi na dijelu čest. zem. 1604… k.o. R. označenom točkama A-B-F-G-A, na dijelu čest. zem. k.o. R. označenom točkama B-C-D-F-B i na dijelu čest. zem. 1605 k.o. R. označenom točkama D-E-F-D, sve kako je prikazano na skici lica mjesta izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju F. V. od 31. kolovoza 2023., koja skica je sastavni dio ovog rješenja, pa se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana ukloni zid od betonskih blokova duljine 7,97 m, širine 0,19 m i visine 1,15-1,54 m, koji se proteže linijom A-B-C-D, prikazanom na skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju F. V. od 31. kolovoza 2023., a koji zid se nalazi na dijelu čest. zem. 1606 k.o. R. označenom točkama A-B-F-G-A, na dijelu čest. zem. 1604 k.o. R. označenom točkama B-C-D-F-B te na dijelu čest. zem 1605 k.o. R. označenom točkama D-E-F-D, sve kako je prikazano na skici lica mjesta izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju F. V. od 31. kolovoza 2023., koja skica je sastavni dio ovog rješenja, te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. O d b i j a  s e zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška."

 

2.              Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj te rješenje pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) predlažući pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima.

 

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Predmet spora čini zahtjev tužitelja radi smetanja posjeda koje se, prema navodima tužbe dogodilo 29. studenog 2016. na način da je tuženik na nekretninu tada oznake čest. zgr. 239 k.o. R. postavio ogradu od betonskih blokova kojom je pregradio nekretninu, u naravi dvorište, pa da je time onemogućio tužitelja u dotadašnjem nesmetanom posjedovanju njegove nekretnine odnosno dvorišta.

 

6.              Suprotno žalbenim prigovorima sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a na koju se žalitelj samo uopćeno poziva.

 

7.              Po provedenom postupku, sud prvog stupnja utvrdio je, kako slijedi:

- da iz Posjedovnog lista broj 763 proizlazi da je tužitelj između ostalih nekretnina upisan i kao posjednik dijela čest. zgr. 237 k.o. R. stare izmjere, površine 356 m2, kuća u R., dok je iz Izvoda iz katastarskog plana razvidan položaj predmetne nekretnine u k.o. R.,

- da je proveden i očevid na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka geometra F. V. koji je identificirao isti, te zaključio da je predmet spora položen iznad ceste R.-P., u naravi predstavlja zid naslaganih betonskih blokova, a koji se nalazi između nekretnina tužitelja i tuženika oznake čest. zem. 1604 i 1605 nove izmjere kao R.,

- da je u tijeku postupka tuženik uklonio sporni zid i time izvršio uspostavu prijašnjeg stanja,

- da iz iskaza parničnih stranaka odnosno svjedoka proizlazi da je zid od bloketa postavljen negdje u ljeto 2015. ili 2016.,

- da tužitelj nije bio u mirnom posjedu spora, jer po stavu prvostupanjskog suda navedeno proizlazi iz iskaza tuženika, kojeg taj sud prihvaća istinitim, a u kojem navodi da je prvi put poslagao betonske blokove koje čine sporni zid u ljeto 2015. ili 2016. nakon čega ih je tužitelj porušio a majka tuženika da je ponovno posložila betonske blokove koje čine sporni zid, te da je tužitelj i po drugi put uklonio naslagane betonske blokove a njegova majka da ih je po drugi put ponovno poslagala te da su isti ostali sve do trenutka dok tuženik, koji se 28. kolovoza 2023. konačno vratio u Republiku Hrvatsku, nije sam uklonio betonske blokove koji su činili sporni zid.

 

8.              Temeljem ovih bitnih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je teret dokaza u konkretnom slučaju na tužitelju koji mora dokazati posljednji mirni posjed predmeta spora, odnosno faktičnu vlast na stvari. Međutim, iz iskaza tužitelja proizlazi kako isti je bio u posljednjem posjedu predmeta spora, no taj njegov posjed nije bio miran jer je upravo na predmetnom dijelu od 2015. do 2016., a koju godinu sa sigurnošću sud nije mogao utvrditi, jer se ni stranke o tome nisu vremenski odredile, kao ni svjedok predložen od strane tuženika, tužitelj nije u kontinuiranom posjedu. Stranke da su u stalnom sukobu upravo glede predmeta spora, a što je kulminiralo i boravkom tužitelja u istražnom zatvoru u Zadru, te je isti na ročištu od 13. studenog 2023. doveden u pratnji pravosudne policije.

 

9.              Na temelju navedenog sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi upravo tuženik izvršio čin smetanja posjeda, na način da je poslagao betonske blokove koje čine sporni zid jer da iz iskaza tuženika proizlazi suprotno. Prema tome, da tužitelj nije dokazao ni da je mirni posjednik niti datum odnosno vrijeme kada je navodno smetanje posjeda izvršeno, te u konačnici da bi betonske blokove koji čine sporni zid poslagao upravo tuženik. Dakle, da tužitelj nije dokazao pretpostavke koje ima u vidu odredba članka 21. stavak 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV).

 

10.              Kako je tužitelj korisnik besplatne pravne pomoći, to je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova za zastupanje odvjetnika jer je tužitelj oslobođen plaćanja troškova sudskog postupka u visini od 100% prema točki 5. rješenja o besplatnoj pravnoj pomoći.

 

11.              Radi iznesenog suđeno je kao u izreci pobijanog rješenja.

 

12.              Prema odredbi članka 21. stavka 1. ZV-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema stavku 3. istog članka pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

 

13.              Sukladno odredbi članka 22. stavka 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupak za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

 

14.              Gore navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud, radi čega se žalitelj u cijelosti upućuje na navode pobijanog rješenja. U odnosu na žalbu tužitelja odgovoriti je da pravo na zaštitu posjeda nastaje samo ako je posjed smetan nametanjem tuđe vlasti, dakle, nečijim činom smetanja, a i to samo ako je taj čin bio samovlastan. Čin smetanja posjeda je čin (akt) neke osobe kojom se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju. Čin smetanja negira već postojeću faktičnu vlast (u cijelosti u nekom obujmu, u nekom pogledu), a nameće tuđu.

 

15.              U konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da dokazima provedenim u postupku, koja utvrđenja žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju, nije dokazano da je tuženik počinio čin smetanja, odnosno tužitelj nije dokazao uvjete koja je imala u vidu citirana odredba članka 21. stavak 1. i 3. odnosno članka 22. ZV-a. Dakle, pravilnom ocjenom dokaza (članak 8. ZPP-a), sud je zaključio da tuženik nije dokazao uvjete koji moraju kumulativno egzistirati da bi uživao pravo na posjedovnu zaštitu.

 

16.              Žalbeni prigovori tuženika faktično predstavljaju isticanje onih prigovora odnosno činjenica koji su isticani tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud, kako je gore navedeno, pravilno otklonio.

 

17.              Radi svega iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, te rješenje prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

U Splitu 18. lipnja 2024.