1

Poslovni broj Gž Ovr-198/2024-2

Poslovni broj Gž Ovr-198/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. b. Z. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz S. B., protiv ovršenika: 1. M. Š. iz P., OIB: ..., 2. Š. Š. iz Z., OIB: ... , 3. L. Š. iz P., OIB: ... , 4. J. Š. iz P., OIB: ... , svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i p. j.t.d. iz Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr-129/2024 od 1. ožujka 2024., 18. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

              Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kutini poslovni broj Ovr-129/2024 od 1. ožujka 2024.

Obrazloženje 

1. Rješenjem suda prvog stupnja na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Kutini broj P-39371996 od 20. ožujka 1998., radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 45.438,98 eur/342.360,02 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci tog rješenja, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka određena je ovrha na nekretnini u suvlasništvu ovršenika upisana u zk. ul. 2573, k.o. P., kč.br. 3702/2 - kuća, dvorište i oranica V. B. površine 7211 m2, sve na način pobliže naveden u izreci rješenja.

2. Protiv tog rješenja žale se ovršenici zbog svih dopuštenih razloga.

2.1. U žalbi ističu da je nekretnina koja je predmet ovrhe jedina nekretnina u suvlasništvu ovršenika, te u njoj 1. ovršenik, 3. ovršenik i 4. ovršenik stanuju.  Stoga da se radi o nekretnini koja je nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika, pa je izuzeta iz ovrhe sukladno odredbi čl. 75. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje OZ). Naglašavaju kako su ovrhovoditelju zadnjih 25 godina već uplatili znatne iznose s ciljem otplate duga prema ovrhovoditelju. Navode kako su s ovrhovoditeljem voljni postići dogovor o reprograma kredita, a sve u cilju kako bi se sporazumno riješio spor.

3. Predlažu pobijano rješenje ukinuti i obvezati ovrhovoditelja da ovršenicima naknadi trošak postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

4. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu navodi da su ovršenik i ovrhovoditelj 10. veljače 1995.  sklopili Ugovor o uknjižbi založnog prava na nekretninama dužnika upisanima u zk. ul. 2573, k.o. P., kč.br. 3702/2 – kuća, dvorište i oranica V. B. površine 7211 m2, što znači da su ovršenici dobrovoljno pristali na zasnivanje založnog prava na nekretninama koje su predmetom ovršnog postupka, a sve u svrhu osiguranja plaćanja tražbine iz Ugovora o dugoročnom kreditu od 10. veljače 1995. Navodi da ovršenici nisu ispunjavali svoje obveze temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu, pa je 20. ožujka 1998. donesena presuda poslovni broj P-393/1996 kojom je naložena javna prodaja predmetnih nekretnina, a sve radi namirenja tužiteljeve tražbine u iznosu od 342.360,02 kn/45.438,98 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Radi navedenog, proizlazi da su ovršenici dobrovoljno pristali na zasnivanje založnog prava na nekretninama koje su predmet ovog postupka i to upravo u svrhu osiguranja tražbine ovrhovoditelja, a radi čega se ne mogu pozivati na razloge za izuzeće iz ovrhe sadržane u odredbi čl. 75. OZ-a.

5. Predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

6. Žalba nije osnovana.

7.  Ispitujući pobijano rješenje u okviru ovlasti propisanih odredbom čl. 50. st. 5. OZ-a, a prema kojoj odredbi sud u povodu žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi pazi po službenoj dužnosti na razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ-a te na okolnosti da li je u slučaju iz stavka 1. toč. 6. istog članka ovrha određena na predmetima iz čl. 4. i 5. OZ-a, a također na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede odredaba postupka kada se na njih pazi po odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,  114/22, 155/23 – dalje ZPP), te utvrdio da niti jedan od tih žalbenih navoda nije ostvaren.

8. Naime, presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-393/1996 od 20. ožujka 1998. predstavlja valjanu ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a. Za tražbine navedene isprave nije naveden poseban rok u kojem bi se po zakonu mogla tražiti ovrha te konačno pobijanim rješenjem nije određena ovrha na predmetima koji ne bi mogli biti predmetom ovrhe u smislu odredbe čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a.

9. Nadalje, pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje nekih od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. Konačno, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer pobijanim rješenjem o ovrsi dozvoljena je ovrha sukladno podnesenom prijedlogu za ovrhu i okviru sadržaja navedene presude kao ovršne isprave.

11. Nije osnovan prigovor ovršenika da je to jedina nekretnina koja im služi za stanovanje i ostvarenje njihovih životnih potreba. To zato jer ovršna isprava donesena u postupku radi namirenja tužiteljeve novčane tražbine iz založene nekretnine, u kojem je pravomoćnom presudom naložena javna prodaja kuće, dvorišta i oranice u V. B.. bb, P., površine 7211 m2, sagrađene na kč.br. 3702/2, upisane u zk. ul. 2573, k.o. P. u suvlasništvu 1. tuženika I. Š., 2. tuženika M. Š. te su tuženici dužni trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 343.360,02 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 1996. do isplate, te iznosa od 7.540,00 kn od 11. rujna 1996. do isplate, kao i troškova postupka u iznosu od 18.400,00 kn.

12. U vezi žalbenog navoda ovršenika koji se svodi na prijedlog da se spor riješi mirnim putem, valja istaknuti da navedeno ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, dok se mogućnost dogovora o reprogramiranju kredita s ciljem postizanja sporazuma iste valja uputiti da se obrate izravno ovrhovoditelju.

13. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.           

U Rijeci 18. lipnja 2024.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara, v.r.