- 1 -              III Kr-82/2024-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr-82/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika Vijeća te Damira Kosa i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu osuđenog N. J. zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015. - ispravak - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 12. travnja 2023. broj K-145/2022-9 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 26. listopada 2023. broj Kž-297/2023, u sjednici održanoj 18. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog N. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 12. travnja 2023. broj K-145/2022-9 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 26. listopada 2023. broj Kž-297/2023 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Na temelju članka 518. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024.; dalje: ZKP/08.-24.) prekida se odnosno odgađa izvršenje pravomoćne presude kojom je osuđeni N. J. osuđen na kaznu zatvora sedam mjeseci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 12. travnja 2023. broj K-145/2022-9 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 26. listopada 2023. broj Kž-297/2023 proglašen je krivim N. J. zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora sedam mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 452. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/2022. - dalje: ZKP/08.-22.) protiv N. J. odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11.

 

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08.-22. dosuđen je imovinskopravni zahtjev na način da je N. J. naloženo isplatiti oštećenom S. T. 358,35 Eura / 2.700,00 kuna, u roku 15 dana.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08.-22. N. J. je obvezan podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08.-22. i to na ime paušalne svote 60,00 Eura / 452,07 kuna, u korist državnog proračuna u roku 15 dana.

 

2. Protiv te pravomoćne presude osuđeni N. J. je po braniteljici, odvjetnici R. P. Š. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. ZKP/08.-22. i povrede odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. ZKP/08.-22. Predlaže "da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu" odnosno "da prvostupanjski sud ili Vrhovni sud Republike Hrvatske odgodi izvršenje pravomoćne presude do donošenja odluke po zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude".

 

3. Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.-24., prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 29. travnja 2024. broj Ksm-DO-22/2024. podnijelo odgovor na zahtjev s mišljenjem da je zahtjev neosnovan.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovoj braniteljici.

 

5. Zahtjev je osnovan.

 

6. Osuđeni N. J. u zahtjevu tvrdi da je sud intervenirajući u činjenični opis djela, zakonski opis djela i pravnu kvalifikaciju djela povrijedio identitet optužbe te na taj način počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 468. stavka 1. ZKP/08.-22. Dakle, zahtjev podnosi iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 2. u vezi s člankom 468. stavkom 1. točkom 9. ZKP/08.-22.

 

7. U navedenom je osuđenik u pravu.

 

8. Naime, optužnicom kod koje je državni odvjetnik ustrajao do završetka glavne rasprave osuđeniku se stavlja na teret da je počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. na način da je 25. srpnja 2015. u G., u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne dobiti, nakon što je prethodno sa S. T. dogovorio da dođe u G. kako bi na svoje ime izvršio prijenos vlasništva na osobnom automobilu marke H. P. 1,5 LS, registarske oznake i broja: BJ ..., neistinito mu predočivši kako će on izvršiti odjavu osobnog automobila te da mu iz navedenog razloga preda dokumentaciju osobnog automobila i pričeka ga u ugostiteljskom objektu, a to je S. T., ne sumnjajući u navedeno i učinio, no N. J., prema ranije stvorenoj namjeri, nije otišao odjaviti osobni automobil, već se sa osobnim automobilom, udaljio u nepoznatom smjeru zadržavši ga za sebe, čime je pribavio nepripadnu materijalnu dobit od 2.700,00 kuna.

 

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude navodi da je "tijekom postupka utvrđeno kako radnje optuženika ipak predstavljaju elemente kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11, jer oštećenik nije dominantno sam počinio radnje na štetu svoje imovine, već je dominantna radnja (oduzimanje vozila) počinjena od strane optuženika" pa da je u tom smislu izmijenjen činjenični opis djela na način da je navod „u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne dobiti“ izmijenjen navodom „u namjeri pribavljanja tuđe pokretne stvari“, dok je navod „čime je pribavio nepripadnu materijalnu dobit“ izmijenjen navodom „čime je oštetio S. T.“ te je dodatno preciziran činjenični opis navodom „u kojem se nalazio ključ za pokretanje“. Pritom utvrđuje da je "optuženik svjesno i htijući dogovorio sastanak s oštećenikom, pa kada mu je oštećenik predao dokumentaciju vozila, iskoristio je nepažnju oštećenika te je od istog prisvojio sporni osobni automobil" te da je "[P]redaja dokumentacije vozila u svemu (je) samo pomoćna radnja za ostvarivanje daljnjih planova optuženika, dok je za utvrđivanje krivnje u ovom postupku dominantno fizičko oduzimanje vozila koristeći nepažnju oštećenika".

 

10. Drugostupanjski sud ocjenjuje da takvim postupanjem prvostupanjskog suda nije izmijenjen objektivni identitet djela jer je iz činjeničnog opisa djela zbog kojega je osuđenik bio optužen proizlazilo da se namjera osuđenika za pribavom nepripadne materijalne dobiti odnosila na prisvajanje tuđe pokretne stvari, ali i da je proglašen krivim za kazneno djelo blažeg od onoga za koje je optužen.

 

11. Međutim, osuđenik s pravom u zahtjevu ističe da je odlukama sudova povrijeđen identitet optužbe jer je sada, neovisno o tome što je riječ o blažem kaznenom djelu, on osuđen za drugo, a ne za drugačije kazneno djelo.

 

12. Bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08.-22. postoji ako se presuda ne odnosi na osobu koja je optužena ili na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici (članak 449. stavak 1. ZKP/08.-22.) ili ako sud optuženika proglasi krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret (članak 449. stavak 2. ZKP/08.-22.).

 

13. Nema zapreke da sud na temelju iskaza ispitanih svjedoka i pročitane dokumentacije utvrđuje i one činjenice koje se odnose na druga kaznena djela. Naime, nesporno je da je sud ovlašten izmijeniti činjenični opis inkriminacije na način da ga precizira odnosno na temelju utvrđenog činjeničnog stanja preciznije opiše, ostaje li se u okviru istog kaznenog djela. Jednako tako, izmjene u činjeničnom opisu inkriminacije dopuštene su, kao i one u pogledu pravne kvalifikacije inkriminacije, sve dok se optuženik osuđuje za drugačije kazneno djelo ako je ono jednako teško ili blaže od onog sadržanog u optužbi. Da bi, dakle, sud ostao u okviru dopuštenih izmjena, odnosno kako ne bi bio povrijeđen identitet optužbe, moraju se djelo iz optužbe i ono iz presude odnositi na isti događaj, pri čemu je dopušteno da djelo za koje se okrivljenik proglašava krivim bude drugačije, ali ne i drugo, od onog iz optužbe.

 

14. Međutim, ovdje nije riječ o pukom usuglašavanju činjeničnog opisa djela sa stvarnim činjeničnim utvrđenjem. Ovdje je sud, nakon što je uskladio činjenični opis radnje počinjenja kaznenog djela s rezultatima provedenog dokaznog postupka, činjenični opis "podesio" za zakonski opis i pravnu kvalifikaciju djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11. te potom pogrešno osuđenika proglasio krivim ne za isto ili nešto drugačije opisano djelo, nego za drugo kazneno djelo, različito od onoga stavljenog mu na teret, povrijedivši time identitet optužbe.

 

15. Promotri li se konkretna inkriminacija sadržana u predmetnom optužnom aktu, vidljivo je da se osuđenik teretio za učin kaznenog djela prijevare (dovođenje drugog u zabludu da taj na štetu svoje imovine nešto učini) pri čemu je subjektivni identitet optužbe bio sadržan u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne dobiti i to na način da se druga osoba (S. T.) dovede lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu da na štetu svoje imovine nešto učini.

 

15.1. Preinakom činjeničnog opisa taj je subjektivni identitet optužbe izmijenjen na način da je navedeno drugo subjektivno obilježje djela ("u namjeri pribavljanja tuđe pokretne stvari") koje do tada nije bilo opisano u činjeničnom opisu. Bez te izmjene činjeničnog opisa djela osuđenik ne bi mogao biti osuđen za kazneno djelo krađe jer tako opisana namjera predstavlja bitno obilježje djela.

 

15.2. Ujedno, izmjenom činjeničnog opisa nije samo promijenjen način počinjenja djela (dovođenje u zabludu žrtve u odnosu na oduzimanje predmeta bez aktiviteta žrtve) u vidu uloge koju je optuženik imao u izvršenju djela, prenoseći na njega aktivitet počinitelja, nego je izmijenjeno i vrijeme počinjenja djela. Naime, kazneno djelo prijevare započeto je trenutkom dovođenja drugoga u zabludu, a dovršeno činjenjem ili propuštanjem činjenja žrtve, dok je kazneno djelo krađe dovršeno tek oduzimanjem tuđe stvari.

 

15.3. Prvostupanjski je sud u činjenični opis dodao i navod "u kojem se nalazio ključ za pokretanje" koji se uopće ne spominje u optužnom aktu, a riječ je o odlučnoj činjenici za opstojnost kaznenog djela krađe.

 

15.4. Također, činjenični opis djela je izmijenjen i u dijelu u kojem je navod "kako bi na svoje ime izvršio prijenos vlasništva" zamijenjen navodom "kako bi na ime S. T. izvršio prijenos vlasništva", bez da je o tome sud iznio bilo kakve razloge, a riječ je o odlučnoj okolnosti u vidu cilja s kojim je počinitelj postupao.

 

15.5. Posljednja izmjena inkriminacije kojom se navodi da je osuđenik takvim protupravnim postupanjem, umjesto pribavljanja nepripadne materijalne dobiti od 2.700,00 kuna, za isti iznos "oštetio S. T." ne predstavlja bitno obilježje kaznenog djela krađe pa ni nije od značaja za ocjenu postojanja prekoračenja optužbe.

 

15.6. Prema tome, subjektivnog i objektivnog identiteta optužnice nema jer se presuda postavlja na druge odlučne činjenice različite od onih iz optužnice pa je optužba nesumnjivo prekoračena.

 

16. Stoga je zahtjev osuđenika podnesen iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 2. u vezi s člankom 468. stavkom 1. točkom 9. ZKP/08.-22., trebalo prihvatiti te ukinuti presudu Općinskog suda u Bjelovaru od 12. travnja 2023. broj K-145/2022-9 i presudu Županijskog suda u Puli-Pola od 26. listopada 2023. broj Kž-297/2023 i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Budući da je prestala egzistirati pravomoćnost osude na kaznu zatvora sedam mjeseci, to je u skladu s člankom 518. stavkom 5. ZKP/08.-24. bilo potrebno odgoditi izvršenje ove kazne zatvora ako osuđenik nije započeo s njezinim izdržavanjem odnosno prekinuti, ako je osuđenik već započeo izdržavati ovu kaznu zatvora.

 

16.1. U ponovljenom postupku, drugostupanjski će sud otkloniti učinjene povrede na koje mu je ukazano ovom presudom te donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu koju će pritom i valjano obrazložiti.

 

17. Osuđenik u zahtjevu upire i na povredu prava na obranu tvrdnjom da je na raspravi, iako je započela iznova pred izmijenjenim raspravnim sucem, sud bez suglasnosti stranaka pročitao na ranijim raspravama izvedene dokaze kao i da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda time što nije izveden ni jedan dokaz kojega je obrana predložila pred novim predsjednikom vijeća. Iz takvih navoda proizlazi da osuđenik zahtjev podnosi i iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 3. ZKP/08.-22. te iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP/08.-22. Međutim, pritom zanemaruje da se u skladu s odredbom članka 517. stavka 2. ZKP/08.-22. povrede iz članka 517. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/08.-22. mogu isticati samo ako su bile istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude. Budući da ovdje nije riječ o takvoj situaciji, osnovanost zahtjeva osuđenika u tom dijelu nije razmatrana.

 

18. Osuđenik u zahtjevu osporava i pravilnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Međutim, nije riječ o povredi koja je predviđena kao zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka (članak 517. stavak 1. ZKP/08.-22.) pa nije razmatrana osnovanost niti tog dijela zahtjeva.

 

19. Konačno, osuđenik u zahtjevu tvrdi da se obrazloženje presude drugostupanjskog suda "svodi na puko nabrajanje dokaza na kojima je utemeljena presuda suda prvog stupnja, bez ikakvog osvrta na žalbene navode", smatrajući da je na opisani način drugostupanjski sud povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda je utjecala na presudu. Dakle, zahtjev podnosi i iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 3. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08.-22.

 

19.1. Međutim, drugostupanjski je sud u cijelosti postupio u skladu s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08.-22. kojim mu je naložena obveza da ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Tako je u drugostupanjskoj presudi, nasuprot prigovorima osuđenika, nakon što je detaljno interpretirao navode iz žalbi državnog odvjetnika i tada optuženog N. J., temeljito razmatrao njihovu potkrijepljenost kao i ocjenjivao njihovu osnovanost te potom prihvatio kao pravilne zaključke prvostupanjskog suda. Pritom je dao dostatne i relevantne razloge zbog kojih je prihvatio argumentaciju iz prvostupanjske presude, a time i razloge na temelju kojih je utvrđeno da je osuđenik počinio kazneno djelo zbog kojih je proglašen krivim. Zato nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.-22. pa zahtjev osuđenika u tom dijelu nije osnovan. Druga je stvar što se podnositelj zahtjeva s takvom ocjenom žalbenih prigovora osuđenika te iznesenim zaključcima drugostupanjskog suda ne slaže, u čemu je u pravu, kao što je to već ranije ovom odlukom navedeno.

 

20. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. ZKP/08.-24., odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 18. lipnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Perica Rosandić, v.r.