1              Poslovni broj Kž-285/2024-6

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-285/2024-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 205. st. 3.   Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj K-234/2022 od 17. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. M. K. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj K-234/2022 od 17. listopada 2023., opt. M. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv okoliša – ubijanjem ili mučenjem životinja iz čl. 205. st. 3. KZ/11 pa je na temelju čl. 205. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko opt. M. K. u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZKP/08), opt. M. K. dužan je podmiriti trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 164,06 eura / 1.236,12 kn i to paušalni trošak u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kn, trošak svjedokinje L. P. F. u iznosu od 31,34 eura / 236,12 kn.

 

2. Protiv ožalbene presude žalbu je opt. M. K. putem branitelja I. M., odvjetnika iz U. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud u cijelosti preinači pobijanu presudu na način da opt. M. K. oslobodi optužbe, podredno da pobijanu presudu u cijelosti ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno traži da bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Za 14. lipanj 2024. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u Osijeku, opt. Mladen Kodilja i branitelj optuženika Ivan Milanović, odvjetnik iz Umaga. Na sjednicu vijeća nisu pristupili zamjenik ŽDO u Osijeku, opt. Mladen Kodilja te branitelj optuženika Ivan Milanović, odvjetnik iz Umaga, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

 

6. Žalba opt. M. K. nije osnovana.

 

7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 žalitelj nalazi u tome što u presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama ukazujući da je u konkretnom slučaju ostalo sporno tko je vlasnik konkretnih ovaca te uslijed čega je došlo do uginuća ovaca jer da je svjedok F. G. iskazao kako je preuzeo u vlasništvo konkretne ovce u vrlo lošem stanju zbog čega je bio prinuđen dio njih zaklati, a time što je iskazao da je 29. lipnja 2021. postao vlasnik ovaca, sa sebe želi otkloniti kaznenu odgovornost, iako je vlasnik ovaca postao daleko ranije. Također, upire da sud u razlozima pobijane presude u toč. 40. ukazuje da je indikativno, a što proizlazi iz iskaza svjedoka F. G. da mu je opt. M. K. prijetio SMS porukom od 26. ožujka 2023. sadržaja "reci čije su ovce i tvoj je sin napravio i gdje su završile ostale", te da se uopće ne osvrće na iskaz svjedoka D. F., vlasnika spomenute nekretnine na kojoj je boravilo stado ovaca, koji je iskazivao da je na toj nekretnini bilo dovoljno trave da se ovce prehrane za dva mjeseca te da je na istoj parceli bilo više stabala bagrema (akacije) gdje su se ovce mogle skloniti od sunca.

 

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, provjerljive, argumentirane i dostatne razloge, u odnosu na sve za optuženika sporne okolnosti, a koje prihvaća i ovo vijeće, pri čemu nema nejasnoća glede odlučnih činjenica i proturječnosti već ožalbena presuda sadrži valjane razloge kako o odlučnim činjenicama, tako i pravnim pitanjima, tako da nije počinjena apsolutno bitna povreda na koju žalbom optuženik ukazuje. Pri tome je za istaći kako se pretežitim dijelom žalbenih navoda zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će biti govora u nastavku ove drugostupanjske odluke.

 

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji navodi su već reproducirani u toč. 7. ove drugostupanjske odluke, optuženik upire da nije dokazano da je počinio kazneno djelo iz čl. 205. st. 3. KZ/11, prvenstveno jer da nije bio vlasnik ovaca u inkriminiranom razdoblju, da nije utvrđen razlog njihovog uginuća, tražeći ujedno preocjenu izvedenih dokaza, posebice iskaza D. F. i F. G. na način kako bi to odgovaralo probicima njegove obrane.

 

8.1. Takvim žalbenim navodima optuženik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, tijekom dokaznog postupka ispitano je desetak svjedoka, te je izvršen uvid i pročitana je materijalna dokumentacija navedena u toč. 5. pobijane presude, pri čemu su, za obranu sporne činjenice, utvrđene temeljem izvedenih dokaza. Tako iz iskaza D. F., vlasnika parcele F. na kojoj je bilo smješteno stado ovaca proizlazi da je optuženiku na njegovo traženje dozvolio da pusti ovce na ispašu na tu parcelu koja je kompletno ograđena, da je to bilo u travnju ili ožujku 2021., da na parceli nije bilo priključka vode, da na njoj ima dosta stabala akacije, no da kasnije nije išao provjeravati koliko je ovaca bilo jer je obolio od korone, da je o svemu saznao kasnije iz članka u novinama, a da ga nije kontaktirala nikakva inspekcija, dok iz iskaza svjedoka F. G. proizlazi da poznaje jako dobro optuženika, da ga je zvala S. B. (novinarka G. I.) te ga pitala da li bi preuzeo brigu o ovcama koje se nalaze u predjelu F., na što je pristao, sjeća se da je to bilo 29. lipnja 2021. jer je toga dana došla inspekcija koja je napravila Zapisnik, da je ovce preuzeo u lošem stanju – bile su zapuštene, mršave, neošišane, nisu mogle hodati na noge, a neke je morao zaklati jer ne bi preživjele, da je bio prisutan i opt. M. K. te da mu je inspektor prezimena M. rekao da mu to nije prvi puta da ne vodi brigu o životinjama, a da inače na toj ograđenoj livadi nije bilo drveća već samo grmovi, da su posude koje su bile namijenjene za vodu bile prazne, a osobno je vidio i lešinu ovce koja se raspadala. Suglasno tome iskazala je i svjedokinja L. P. F. (koja je u ožujku 2021. šetala psa te je na ograđenoj livadi uočila u ograđenom dijelu nekoliko ovaca, da se vremenom stado ovaca konstantno povećavalo te da je prve leševe ovaca vidjela 18. svibnja 2021. o čemu je izvijestila komunalnu službu Grada U., a isto je uočila i tijekom šetnje 23. lipnja 2021. kada je uz ogradu uočila više uginulih ovaca, dok je 20-30 živih ovaca bilo izgladnjelo, žedno te su djelovale kao da su podivljale zbog žeđi, gladi te visokih temperatura jer se na livadi nije nalazilo niti jedno drvo koje bi im osiguravalo hlad), S. B., novinarka G. I. koja je zajedno sa Ž. S. osnivačica Udruge (koja je iskazala da je po pozivu Ž. S. izašla na lice mjesta gdje je uz ogradu zatekla leš ovce te dva leša ovaca više prema šumi, da su posude za vodu bile prazne, da je na prostoru moglo biti hlada 50-60 m2, no samo ujutro između 08,00 i 09,00 sati jer kad se sunce digne hlada više nema, da je kontaktirala Državni inspektorat, da misli da je prije objave članka razgovarala i sa opt. M. K., jer je saznala da je vlasnik tih ovaca, koji joj je rekao da se to nju ne bi trebalo ticati, a da su potom ovce kombijem prevežene na drugu parcelu), Ž. S. (iz čijeg iskaza proizlazi da je sa S. B. osnovala Udrugu "O"., a da je dobivala slične fotografije ovaca kao i S. B. te su se uputile na to mjesto gdje su došle ujutro oko 08,00 sati, da su osjetile smrad, da su u blizini ograde vidjeli uginulu ovcu, da je hlada bilo samo u jutarnjim satima, da su ovce djelovalo čudno, meketale su, da su uočile još dvije uginule ovce koje su ranije uginule, da nije bilo vode), D. B. i V. Z. (iz čijih iskaza proizlazi da je D. B. kao glavnog lovnika te V. Z. kao pomoćnog lovnika optuženik tražio da napišu potvrdu da su mu čagljevi pričinili štetu odnosno usmrtili ovce, što su oni odbili jer nisu do tada imali prijava od strane domaćinstava koje imaju životinje da ih napadaju čagljevi, a osim toga, njihova je procjena bila da šteta odnosno uginuće ovaca nije bilo uzrokovano čagljevima), M. G. (koji je iskazao da je lovac, član Lovačkog društva "T." da je po pozivu V. Z. došao pogledati ovce, da je vidio dva ili tri komada uginulih životinja, da se ne sjeća detalja i da mu nitko nije govorio da će morati svjedočiti). S obzirom na takve iskaze svjedoka koje je iskaze prvostupanjski sud cijenio uvjerljivim, vjerodostojnim i usaglašenim glede odlučnih okolnosti, potom zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 2. srpnja 2021. i 6. srpnja 2021., očitovanja Lovačkog društva "T." (koje društvo nije tijekom 2021. izdavalo nikakve potvrde da su čagljevi prouzročili štetu napadom na ovce), e-mail korespondencije Državnog inspektorata i Veterinarske ambulante, članka objavljenog u dnevnom glasilu G. I. od 26. lipnja 2021., kao i iskaza svjedoka D. P. koji je iskazao da je opt. M. K. ovce dobio od pok. majke, a suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je vlasnik stada ovaca od 40 grla bio upravo optuženik, koje je po odobrenju D. F., vlasnika parcele F., iste smjestio na navedenu parcelu, a onda ne vodeći o njima redovitu brigu ostavio ih u neadekvatnim uvjetima, bez vode, hrane i hladovine, uslijed čega su najmanje tri ovce uginule. Glede uzroka uginuća ovaca, za apostrofirati je da je iz iskaza svjedoka F. G. proizlazi da je, kada je preuzeo brigu o ovcama, 29. lipnja 2021., uočio da su bile zapuštene, mršave, da nisu mogle hodati, da se nisu mogle dići na noge, da su bile neošišane te da je neke od tih ovaca morao zaklati jer ne bi preživjele, pa kada se s takvim iskazom svjedoka G.  u vezu dovedu uvjeti (o kojima su prethodno navedeni svjedoci suglasno iskazivali) u kojima su ovce  u više navrata zatečene uginule ovce kao i žive ovce koje su bile zapuštene, gladne i žedne na parceli F., pravilan, logičan i životan ukazuje se zaključak prvostupanjskog suda da su ovce uginule upravo zbog nedostatka hrane, vode i izloženosti suncu.

 

9. Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona koja je uzrokovana pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem. Takvim navodima ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, no pri tome ispušta iz vida da se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje je utvrdio sud, a ne na činjenično stanje koje optuženik smatra da je trebalo utvrditi.

 

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično  stanje, a onda na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio kazneni zakon kada je opt. M. K. proglasio krivim zbog kaznenog djela ubijanje ili mučenje životinja iz čl. 205. st. 3. KZ/11.

 

11. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika (a optuženik je uložio žalbu iz navedenih žalbenih osnova), sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj sud je i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu nalazeći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi vrsta i mjera kazne, pa da je tako pravilno kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da se radi o neosuđivanoj osobi, da je otac jednog djeteta starosti tri godine te blaži stupanj krivnje (nehaj), pri čemu otegotnih okolnosti nije našao. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, ličnosti optuženika te svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a krećući se u granicama zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo, cijeneći i jačinu ugrožavanja te povredu zaštićenog dobra, pravilno je prvostupanjski sud osudio opt. M. K. na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a onda smatrajući da se svrha kažnjavanja može ostvariti i uvjetnom osudom, posebice imajući u vidu da je riječ o osobi koja nije osuđivana, izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine. Za svoju odluku sud je dao provjerljive, iscrpne i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

12. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih opt. M. K. pobija presudu prvostupanjskog suda, a niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je na temelju čl. 482. ZKP/08 kao u izreci ove presude.

 

Osijek, 14. lipnja 2024.

 

                                 Predsjednik vijeća

                                                                                                                         Mario Kovač, v. r.