1              Poslovni broj Gž-185/2024-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-185/2024-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Miha Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Rubić, kao članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz P., OIB ..., protiv tužene D. B. iz P., OIB ..., zastupana po punomoćniku D. M. odvjetniku u Č., radi utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P Ob-45/22-20 od 7. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. lipnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P Ob-45/22-20 od 7. prosinca 2023. te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj D. B. iz P., OIB: ... vlasnik nekretnine, i to kat. čestice 811/1/47/1/1/1/1/1/50 upisane u z.k.ul. 3462 k.o. P., kod Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec.

II. Tuženica je dužna trpjeti brisanje prava vlasništva 1/1 dijela sa svog imena te upis prava vlasništva na ime tužitelja u 1/1 dijela nekretnine iz točke I. ove presude u zemljišnim knjigama, temeljem ove presude, po nastupanju njezine pravomoćnosti.

III. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.861,78 eura (21.562,08 kn) u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od donošenja ove presude pa do isplate.

 

2.Protiv citirane odluke žali se tužena osobno i po punomoćniku iz svih žalbenih razloga predlažući pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

 

3.Žalba tužene je osnovana.

 

4.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. st. 2.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda nije pravilna i zakonita. To stoga što je opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, na koje sadržajno žalba tužene ukazuje, kako će se to u nastavku posebno obrazložiti.

 

5.Predmet spora zahtjev je tužitelja radi ispravka pogrešnog upisa određenog rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, u postupku legalizacije romskog naselja u P. i s tim u svezi provođenja ispravnog postupka u kojemu je, kako navodi, tužena za vrijeme njegove odsutnosti prijevarno ostvarila upis na svoje ime, kojim zahtjevom traži utvrđenje da je vlasnik utužene nekretnine te upis prava vlasništva te nekretnine na svoje ime za cijelo uz istovremeni izbris s imena tužene kao upisane zemljišnoknjižne vlasnice.

 

6.1.Pri tome kao pravne osnove stjecanja tužitelj ističe nasljeđivanje od prednika i po istom nesmetani posjed od preko 20 godina te građenje.

 

7.U bitnome, zahtjevu se tužena protivi poričući stjecanje po utuženim osnovama, a navodeći kako je tužitelj samovoljno zauzeo slobodno zemljište na kojemu je izgradio jednu prostoriju i u istoj živio s ranijom suprugom, a u koju se ona uselila stupajući u vezu s njim te tijekom zajednice u kojoj je rođeno šestero zajedničke djece, vršila ulaganja u uređivanje i dogradnju, a u suglasju s tužiteljem u postupku legalizacije objekata u romskom naselju P. 2013. ostvarila upis prava vlasništva na svoje ime, smatrajući kako se radi o zajedničkoj imovini stranaka na razrješenje kojeg odnosa treba primijeniti odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23, dalje: ObZ).

 

7.1.Prvostupanjski je sud u provedenom postupku utvrdio nespornim: da su stranke bile u bračnoj zajednici 15 godina, da je tužitelj prije ženidbe s tuženom imao zemljište i izgrađen manji objekt u kojem je živio s ranijom suprugom S. B. i njihovo dvoje djece te je radi uređenja objekta utrošio iznos kredita od 15.000 eura, da je pred više od 10 godina u Međimurskoj županiji, u romskom naselju u P. gdje se i nalazi sporna nekretnina, provedena legalizacija koju je sufinancirala EU i da je provođenjem parcelacije i s tim u svezi u pojedinim ispravnim postupcima došlo do upisa u zemljišne knjige sadašnjih vlasnika, pa tako i ovdje tužene, pri čemu u vrijeme uknjižbe (2013.) stranke nisu bile u bračnoj niti izvanbračnoj zajednici.

 

7.2.Nadalje, polazeći od iskaza saslušanih svjedoka S. O. (ranije tužiteljeve supruge), T. O. (tužiteljeve majke), S. i R. O. (tužiteljevih sestara), J. O. (tužiteljeva brata) i L. B. (brata tužene), tužitelja kao stranke te pregledom obavijesti Z. B. d.d., sud prvog stupnja utvrđuje kako je predmetnu nekretninu tužitelj imao u vlasništvu i posjedu prije braka s tuženom i to najprije kao manju kuću na zemljištu koje je dobio od roditelja te dogradio s tadašnjom suprugom S. uz pomoć njezina djeda B. J. i u kući živio s njom i djecom, da je bračna zajednica ovdje stranaka često prekidana i tužena živjela u K. s tadašnjim partnerima, da na nekretnini ništa nije radila niti ulagala, već je to bio tužitelj ulažući u uređivanje 100.000,00 kn ostvarenih kreditom kod Z. B. d.d. i da je tužena u vrijeme legalizacije romskog naselja, a u njegovoj odsutnosti radom na terenu, prijavila sebe kao vlasnicu i ostvarila upis na svoje ime.

 

7.3.Slijedom tih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je predmetna nekretnina samovlasništvo tužitelja stečeno nasljedstvom i izgradnjom i da tužena tvrdnje o ulaganju u nekretninu nije potkrijepila dokazima, a njezin upis da je nevaljan jer se prijevarno upisala na nekretninu za koju je znala i morala znati u vrijeme legalizacije romskog naselja da nije njezino vlasništvo, a nije stečeno ni pravnim poslom, radi čega je tužitelju pružena pravna zaštita prihvaćanjem zahtjeva sadržaja pobliže navedenog u izreci.

 

8.Neutemeljeno tužena prigovara da je pobijanom presudom prekoračen tužbeni zahtjev jer da se tužbom traži utvrđenje suvlasništva, dok se presudom tužitelj utvrđuje vlasnikom nekretnine.

 

8.1.To stoga što je predmet odlučivanja bio upravo tužbeni zahtjev kakav je postavljen u tužbi od 24. ožujka 2021. a kojim je tužitelj tražio donošenje deklaratorne odluke na utvrđenje da je vlasnik predmetne nekretnine te kondemnatorne na trpljenje brisanje vlasništva s imena tužene i upis tog prava u njegovu korist za cijelo, koji zahtjev tijekom postupka nije mijenjan.

 

8.2.Stoga nije od značaja što je u oznaci vrste spora u tužbi upisano da se radi o utvrđenju prava suvlasništva ili što je parnični predmet dobio oznaku poslovnog broja Pob-49/2021 odnosno Pob-45/2022.

 

8.3.Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.12. ZPP-a na koju žaliteljica navedenim sadržajem žalbe ukazuje.

 

9.Tužena je, međutim predložila izvođenje dokaza njezinim saslušanjem i na ročištu od 24. svibnja 2023. (list 132 spisa) na kojemu je uz punomoćnika i tužena bila osobno nazočna, rasprava je odgođena za 5. srpnja 2023. određivanjem da će se na istoj saslušati svjedok L. B. i parnične stranke te su nazočni na raspravu pozvani "usmenim proglasom" uz napomenu da se neće posebno pozivati.

 

9.1.U spisu nije nađen zapisnik rasprave od 5. srpnja 2023., niti ima traga da je izvanraspravno odgođeno ročište, već slijedi podnesak tužitelja kojim moli zakazivanje rasprave, čemu je i udovoljeno te izvanraspravnim rješenjem od 8. kolovoza 2023. (poleđina lista 134 spisa) rasprava zakazana za 20. listopada 2023., ali iz tog rješenja nije vidljivo da je određeno pozivanje tužene, bilo osobno ili putem punomoćnika uz napomenu da će se za slučaj neodazivanja, saslušanje na toj raspravi obaviti s nazočnom strankom ako druga ne pristupi.

 

9.2.Na raspravi od 20. listopada 2023. (zapisnik, list 135 spisa) na koju je pristupio svjedok LJ. B., brat tužene, utvrđuje se da tužena nije pristupila jer se nalazi na izdržavanju kazne u P. (nije navedeno na koji način je sud došao do tog saznanja), unosi se izjava njezinog punomoćnika da mu do tada nije bilo poznato da je tužena na izdržavanju kazne, sud utvrđuje da je tuženoj uručen poziv usmenim proglasom na raspravi od 24. svibnja 2023. te da je bilo dovoljno vremena da se obavijesti sud o potrebi dostave naloga za nju u P., na što je punomoćnik tužene predložio odgodu rasprave te dovođenje tužene iz P., što sud nije prihvatio, već je saslušao svjedoka i tužitelja kao stranku te zaključio raspravljanje.

 

9.3.U situaciji kada je tužena na raspravi od 24. svibnja 2023. usmeno obaviještena da će biti saslušana i da za to neće dobiti poseban poziv, pa kada to ročište nije održano, već je novo zakazano za 20. listopada 2023., a rješenjem suda o određivanju novog ročišta punomoćnici stranaka nisu obvezani o danu i vremenu ročišta izvijestiti svoje stranke jer će se na tom ročištu provesti dokaz saslušanjem stranaka, a poseban se poziv strankama neće slati i da će se stranka koja dođe na ročište saslušati u odsutnosti druge (čl. 268. ZPP-a), po ocjeni ovog suda nisu bili ispunjeni uvjeti za odustajanje od izvođenja dokaza saslušanjem tužene kao stranke.

 

9.4.To stoga što prema odredbi čl. 268. ZPP-a, sud može izvesti dokaz samo s prisutnom strankom jedino ako je na pozivu strankama naznačio da će se na ročištu izvesti dokaz saslušanjem stanka i ako ih istovremeno upozori da će se provesti dokaz samo s prisutnom strankom ako jedna od stranaka ne pristupi na to ročište (tako i VSRH u Rev-863/16-2 od 13. travnja 2016.).

 

9.5.Pritom nije od značaja ni kada se sukladno odredbi čl. 268. st. 2. ZPP-a poziv strankama koje imaju punomoćnika upućuje putem punomoćnika jer se neovisno o tome poziv upućuje stranci i na tom pozivu moraju biti navedena sva upozorenja iz stavka 3. tog članka.

 

9.6.Stoga prema ocjeni ovog suda, kada sud nije pozvao tuženu kao stranku na zakazano ročište i suprotno izričitoj odredbi čl. 268. st. 3. ZPP-a na pozivu naznačio da će se na ročištu provesti dokaz saslušanjem stranaka uz upozorenje na posljedice nedolaska na ročište, jer da je to učinjeno ne proizlazi iz rješenja o zakazivanju rasprave za 20. listopada 2023. niti iz sadržaja zapisnika, neovisno od toga što tužena nije obavijestila sud o promjeni adrese u smislu čl.145. st. 1. ZPP-a, sud prvog stupnja je svojim nezakonitim postupanjem onemogućio tuženu kao stranku da raspravlja pred sudom jer obje stanke nisu bile u istom položaju i to ne krivnjom tužene, čime je povrijedio i zahtjev za jednakost oružja i pravičnom procesnom ravnotežom u dokaznom postupku koji je zajamčen strankama člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06).

 

9.7.Slijedom navedenog počinjena je bitna povreda pravila parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju sadržajem žalbe osnovano ukazuje tužena.

 

10.U svezi ostalih žalbenih navoda je reći kako se i po stavu ovog suda ne radi o brisovnoj tužbi, jer je brisovnu tužbu ovlašten podnijeti samo nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, kako to, s obzirom na vrijeme upisa tužene u zemljišne knjige, propisuje odredba čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17; dalje: ZZK/96), koji se ovdje primjenjuje s obzirom na vrijeme upisa tužene osnovom odredbe iz čl. 241. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19, 128/22 i 155/23, dalje: ZZK/19), koja sadržajno odgovara sada važećoj odredbi iz čl. 150. st.1. ZZK/19 pa bi ovlaštenik na podnošenje te tužbe odnosno aktivno legitimiran bio samo onaj tko je bio upisan kao vlasnik cijele nekretnine prije cijepanja i provođenja ispravnih postupaka, a to, prema stanju spisa, nije bio tužitelj jer njegovo knjižno pravo nije povrijeđeno.

 

10.1.Nadalje, tužitelj i ne tvrdi da je sudjelovao kao predlagatelj u ispravnom postupku u kojemu je izvršen upis nekretnine na tuženu, a protustranka nije mogao ni biti jer iz stanja spisa ne proizlazi da je bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik ili suvlasnik nekretnine u vrijeme podnošenja prijedloga za provođenje ispravnog postupka, radi čega se ne bi moglo zaključivati ni kako se radi o tužbi za ispravak pogrešnog upisa iz čl.195. st. 5. i 197. ZZK/96, koje sadržajno odgovaraju sada važećim odredbama iz čl. 203. st. 5. i 205. ZZK/19, koja se inače s uspjehom može podnijeti u roku za podizanje brisovne tužbe iz čl. 129. ZZK.

 

10.2.Shodno navedenim odredbama tužba za ispravak je pravno sredstvo kojim osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, odnosno osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, mogu štititi svoja prava.

 

10.3.Dakle, u smislu navedenih odredbi tužbu za ispravak nisu ovlaštene podnijeti osobe koje uopće nisu podnijele prijavu ili prigovor u ispravnom postupku, te osobe čiji upisi nisu promijenjeni provedbom nekog upisa na temelju odluke o prijavi ili prigovoru, dakle oni koji se smatraju oštećenima u svojim pravima upisom provedenim temeljem odluke donesene  na raspravi za ispravak o prijavi ili prijedlogu jer jedino na taj način mogu štititi svoja prava obzirom da protiv odluke donijete u tom postupku ne može se uložiti žalba (čl.194/3 ZZK/19).

 

11.Glede tužbenog zahtjeva da je tužitelj izvanknjižni vlasnik sporne nekretnine stečene nasljeđivanjem po čl. 128. i građenjem po čl. 152.-154. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17, dalje: ZV) imati je u vidu kako tužena nije osporila da je tužitelj u vrijeme zasnivanja braka ili izvanbračne zajednice s njom, imao zemljište i kuću-jednu prostoriju, ali navodeći kako je kasnije to bilo dograđeno i uređeno u bitnome njezinim sredstvima i pomoći njezine obitelji, pa u tom pravcu smatra da joj ulaganja, u vrijeme zajedničkog života daju jednaka prava na kuću kao i tužitelju (odgovor na tužbu od 27. travnja 2021., list 12 spisa).

 

11.1.S druge strane tužitelj je po punomoćniku na raspravi od 29. rujna 2021. (list 31), predložio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem „radi utvrđivanja povećane vrijednosti nekretnine koja je postojala ali je dograđena za vrijeme trajanja braka stranaka“.

 

11.2.Saslušani svjedoci, bliski srodnici tužitelja te ranija supruga, ali isto tako i brat tužene u bitnome su potvrdili tužiteljevo kazivanje.

 

11.3.Međutim, iz rezultata dokaznog postupka ne može se zaključivati o stanju objekta prije dograđivanja i zajednice stranaka, o tome kada i u kojem opsegu je vršeno dograđivanje i uređivanje te tko je gradio odnosno ulagao, jer bi po tužitelju to bilo u vrijeme njegove bračne zajednice s prvom suprugom i uz pomoć njezinih srodnika, a po tuženoj tijekom trajanja zajednice stranaka i uz pomoć njezine obitelji, niti se može zaključivati od kakvog značaja je opseg dograđivanja u odnosu na identitet ranijeg objekta.

 

11.4.S tim u svezi nije utvrđeno, a ponajmanje nije nesporno, kako navodi prvostupanjski sud, od kada i do kada su stranke živjele u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici u kojoj je rođeno šestero djece, pogotovo što bi iz iskaza svjedoka, posebno L. B., brata tuženice čije saslušanje je upravo ona predložila, proizlazilo da je zajednica stranaka prekidana i da je tužena imala i uređivala svoju kuću u K. u kojoj je živjela sa Z. I. 2006., a o trajanju zajednice iskaz tužitelja i navodi tužene se razlikuju jer tužitelj govori o 15 godina s prekidima, a tužena u žalbi o 27 godina.

 

11.5.Također nije jasno je li kredit podignut kod Z. B. d.d. utrošen na gradnju i koji radovi su istim financirani te je li vraćen prije ili tijekom zajednice stranaka.

 

11.6.Nadalje, protivno utvrđenju prvostupanjskog suda, iz spisa ne proizlazi nespornim ni da 2013., kada je izvršen upis prava vlasništva na ime tužene, stranke nisu živjele u bračnoj ni izvanbračnoj zajednici.

 

12.Iz navedenog proizlazi kako je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajno žalba upućuje jer, za sada, nema razloga o odlučnim činjenicama na kojima sud temelji zaključak o tome da je sporna nekretnina tužiteljeva posebna imovina za cijelo i da je upis tužene nevaljan, a dani razlozi su nejasni i proturječni, radi čega se odluka ne može ispitati, uslijed koje je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno radi čega se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

 

13.Radi svega navedenog pobijanu je presudu valjalo ukinuti temeljem odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP-a, time da u nastavljenom postupku sud otkloni uočene povrede, dopuni činjenično stanje izvođenjem dokaza saslušanjem tužene kao stranke, po potrebi ponovnim detaljnim saslušanjem svjedoka i tužitelja na odlučne okolnosti na koje je ukazano, izvođenjem ostalih pravovremeno predloženih, a neizvedenih dokaza te utvrdi jesu li i u kojem razdoblju stranke živjele u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, jesu li na građevinskom objektu koji je tužitelj imao u vrijeme zasnivanja zajednice s tuženom, tijekom trajanja te zajednice s tuženom poduzimani radovi na objektu i u kojem opsegu i jesu li poduzimani zajedničkim radom, pa ako su poduzimani za vrijeme trajanja bračne odnosno izvanbračne zajednice je li uslijed tih radova nastala nova stvar, te će ovisno o vremenu na koje se odnosi, o prigovoru tužene da se radi o bračnoj stečevini, raspraviti uz primjenu materijalnopravnih odredbi tada važećeg zakona kojima je regulirano stjecanje zajedničke imovine odnosno bračne ili izvanbračne stečevine i o osnovanosti zahtjeva ponovo odlučiti

 

14.Pri tome će imati u vidu da prema pravnom shvaćanju ovog suda koje se temelji na pravnom stavu izraženom u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-2929/1992 od 9. rujna 1993., Rev-2999/1992-2 od 3. lipnja 1993. i Revd-4651/2022-2 od 20. prosinca 2022., bračni drug koji ulaže u posebnu imovinu drugog bračnog druga, nema u pravilu pravo na stvarnopravni zahtjev u odnosu na tu imovinu, već mu preostaje jedino obveznopravni zahtjev.

 

14.1.Međutim, ako je o tome postojala suglasnost vlasnika nekretnine, kao i ako su vrijednošću uloženih zajedničkih sredstava nastale bitne ekonomske promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine jednog od bračnih drugova (u konkretnom slučaju dogradnja kuće) bračni drug koji je vršio ulaganja bi imao pravo i na stvarnopravni zahtjev u odnosu na tu imovinu, jer je time došlo do ekonomski bitne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine u koju je ulagano.

 

15.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, pri čemu je ukinuta i odluka o trošku (čl. 166. ZPP-a), a novom odlukom će sud prvog stupnja odlučiti i o ukupnim troškovima postupka.

 

U Splitu 13. lipnja 2024.