Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: Gž R-302/2024-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a |
Poslovni broj: Gž R-302/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimica, kao predsjednice vijeća, Andree Boras Ivanišević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. G. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Centra, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 16 Pr-1391/2022-34 od 8. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
II. Uvažava se žalba tuženika i preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 16 Pr-1391/2022-34 od 8. ožujka 2024. u pobijanom dijelu točke I. izreke te u odluci o troškovima postupka (točka III. i V. izreke) i sudi:
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Centru, Z., isplatiti tužiteljici I. G. iz Z., OIB: ..., na ime razlike plaće bruto iznos od 6.949,58 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako slijedi;
- na iznos od 97,44 eur od dana 15.06.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 97,41 eur od dana 15.07.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 97,44 eur od dana 15.08.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 99,39 eur od dana 15.09.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 99,45 eur od dana 15.10.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 99,51 eur od dana 15.11.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 101,38 eur od dana 15.12.2017. godine, pa do isplate,
- na iznos od 101,45 eur od dana 15.01.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 101,35 eur od dana 15.02.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 101,51 eur od dana 15.03.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 101,38 eur od dana 15.04.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 101,90 eur od dana 15.05.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 101,84 eur od dana 15.06.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 101,90 eur od dana 15.07.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 112,12 eur od dana 15.08.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 112,09 eur od dana 15.09.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 112,12 eur od dana 15.10.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 112,09 eur od dana 15.11.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 112,12 eur od dana 15.12.2018. godine, pa do isplate,
- na iznos od 112,16 eur od dana 15.01.2019. godine, pa do isplate,
- na iznos od 112,00 eur od dana 15.02.2019. godine, pa do isplate,
- na iznos od 114,51 eur od dana 15.03.2019. godine, pa do isplate,
- na iznos od 115,50 eur od dana 15.04.2019. godine, pa do isplate,
- na iznos od 115,86 eur od dana 15.05.2019. godine, pa do isplate,
- na iznos od 116,00 eur od dana 15.06.2019. godine, pa do isplate,
- na iznos od 115,95 eur od dana 15.07.2019. godine, pa do isplate,
- na iznos od 116,00 eur od dana 15.08.2019. godine, pa do isplate,
- na iznos od 115,86 eur od dana 15.09.2019. godine, pa do isplate,
- na iznos od 118,40 eur od dana 15.10.2019. godine, pa do isplate,
- na iznos od 118,20 eur od dana 15.11.2019. godine, pa do isplate,
- na iznos od 118,40 eur od dana 15.12.2019. godine, pa do isplate,
- na iznos od 118,20 eur od dana 15.01.2020. godine, pa do isplate,
- na iznos od 120,64 eur od dana 15.02.2020. godine, pa do isplate,
- na iznos od 120,62 eur od dana 15.03.2020. godine, pa do isplate,
- na iznos od 120,77 eur od dana 15.04.2020. godine, pa do isplate,
- na iznos od 121,23 eur od dana 15.05.2020. godine, pa do isplate,
- na iznos od 121,30 eur od dana 15.06.2020. godine, pa do isplate,
- na iznos od 121,23 eur od dana 15.07.2020. godine, pa do isplate,
- na iznos od 121,13 eur od dana 15.08.2020. godine, pa do isplate,
- na iznos od 121,30 eur od dana 15.09.2020. godine, pa do isplate,
- na iznos od 121,23 eur od dana 15.10.2020. godine, pa do isplate,
- na iznos od 121,23 eur od dana 15.11.2020. godine, pa do isplate,
- na iznos od 121,30 eur od dana 15.12.2020. godine, pa do isplate,
- na iznos od 121,13 eur od dana 15.01.2021. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,20 eur od dana 15.02.2021. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,14 eur od dana 15.03.2021. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,01 eur od dana 15.04.2021. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,61 eur od dana 15.05.2021. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,65 eur od dana 15.06.2021. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,61 eur od dana 15.07.2021. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,61 eur od dana 15.08.2021. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,61 eur od dana 15.09.2021. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,61 eur od dana 15.10.2021. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,65 eur od dana 15.11.2021. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,61 eur od dana 15.12.2021. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,74 eur od dana 15.01.2022. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,65 eur od dana 15.02.2022. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,78 eur od dana 16.03.2022. godine, pa do isplate,
- na iznos od 126,74 eur od dana 15.04.2022. godine, pa do isplate,
- na iznos od 127,32 eur od dana 15.05.2022. godine, pa do isplate,
po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom nalaženo je tuženiku Centru, Z, isplatiti tužiteljici I. G. iz Z., OIB: ..., na ime razlike plaće bruto iznos od 6.949,58 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose kako je to navedeno u točki I. izreke.
1.1. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu kao neosnovan.
1.2. Ujedno je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.827,95 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom ( točka III. izreke), dok je u odluci pod točkom IV. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog, a u odluci pod točkom V. odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.
2.1. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1.ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
2.1. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika te osporila žalbene navode u cijelosti i predložila žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.
2.2. Žalba je osnovana.
3. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a, ovaj sud nije našao da je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2., toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalbeni razlog bitne povrede postupka nije osnovan.
4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom razlike plaće s osnove uvećanja dodataka na plaću u ukupnom iznosu od 6.949,58 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od svibnja 2017. do travnja 2022. temeljem Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006.
5. Naime, tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da tuženik pored ostalog obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja što proizlazi iz Odluke Vlade RH o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja (među srednjim školama na području Grada Z. navodi se i tuženik pod red. br. 58.), Odluke Ministarstva znanosti i obrazovanja o upisu učenika u prvi razred srednje škole, te, konačno, i iz izvoda iz sudskog registra za tuženika (upisana je djelatnost srednjeg odgoja i obrazovanja učenika po primjerenim programima odgoja i obrazovanja) pa se na plaću ima primijeniti odredbe sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama u razdoblju od siječnja 2015. do listopada 2020.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, koji obavlja javnu službu te da je djelatnost tuženika između ostalog i obavljanje djelatnosti srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, a tuženik ustanova na koju se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama u prilog čemu govori i podatak da se tuženik financira odnosno da se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, pa se na stranke ovog postupka se temeljem odredbe članka 1. stavak 2. Kolektivni ugovor za zaposlenika u srednjoškolskim ustanovama (KU /11 (identična uredba sadržana je u Kolektivnom ugovoru za KU/14 i KU/18) primjenjuju Kolektivni ugovori za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama („Narodne novine“, broj 7/11, 42/14 i 61/17).
7. Kako sukladno odredbi čl. 16. KU/11 Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. sadržajno predstavlja sastavni dio tog Kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim, iz navedene odredbe proizlazi da je upravo Sporazum od 25. studenoga 2006. s dodacima koji su tamo utvrđeni sastavni dio KU/11, te se stoga taj Sporazum primjenjuje na plaću tužiteljice, odnosno kasniji ugovori koji su zaključeni za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama.
8. U navedenom ispunjen uvjet za primjenu odredaba Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., koju visinu razlike plaće u utuženom razdoblju je sud prvog stupnja utvrdio na temelju dostavljenih platnih podataka osnovom provedenog financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centru d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 31. svibnja 2023. proizlazi da t razlike isplaćene plaće i pripadajuće plaće tužiteljici iznosi 6.949,58 EUR, koliko je istoj i dosuđeno jer joj pripada pravo na dodatke određene Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, pravilnost kojeg obračuna stranke nisu osporavale.
9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava i pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud međutim zaključuje da su osnovani žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
10. Prije svega valja ukazati kako je pravilno sud prvog stupnja otklonio kao neosnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik jer je najstarije utuženo potraživanje dospjelo 15. lipnja 2017., a tužba je podnesena 13. lipnja 2022., stoga nije protekao petogodišnji rok iz odredbe čl. 139. u vezi s čl. 232. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR) računajući od najstarijeg potraživanja do podnošenja tužbe.
11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako sud prvog stupnja drži da pravni stav tuženika, prema kojem je za ocjenu spornog pravnog pitanja jedino odlučna činjenica njegova statističkog razvrstavanja prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, i to u situaciji kada on pored te djelatnosti potpuno ravnopravno obavlja i registriranu djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, ne da je potpuno formalistički već je, u opreci i sa dijelom odredbe čl. 1. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ("Narodne novine", broj 98/94; dalje: ZKND), kojom je propisano da se nacionalna klasifikacija ne smije koristiti kao osnova za određivanje prava i obveza pravnih i fizičkih osoba (tako i Županijski sud u Bjelovaru u presudi Gž R-120/2023 od 30. listopada 2023.). Stoga smatra potpuno neosnovano pozivanje na primjenu odredbe čl. 203. st. 8. ZR-a te u svezi s njom na to da je on prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti razvrstan u djelatnost „socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom“.
12. Naime, iz dikcije zakonskog teksta jasno proizlazi da se odredbe čl. 203 ZR-a odnose na tzv. proširene kolektivne ugovore pa je, tako, odredbom st. 8. tog članka, propisano da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u kojoj je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.
13. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjski ocjenjuje kako se uopće ne radi o situaciji primjene dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, što je regulirano naprijed navedenom zakonskom odredbom, već je riječ o pitanju konkurencije dva granska kolektivna ugovora – Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, na čiju se primjenu se poziva tužiteljica, i Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi, na čiju se primjenu poziva tuženik, a o kojoj je situaciji, kako je to već naprijed navedeno, sudska praksa zauzela jedinstven stav po kojem se primjena nekog kolektivnog ugovora određuje s obzirom na faktično obavljanje djelatnosti
14. Naime, Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sud je utvrdio da je isti sklopljen 25. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Člankom 3. Sporazuma sporazumne strane su ugovorile kako će se, u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećati s dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od dana 01. kolovoza 2007. godine: 2,0%, od dana 01. srpnja 2008. godine: 2,1%, od dana 01. srpnja 2009. godine: 2,2%, od dana 01. srpnja 2010. godine: 2,2%, od dana 01. srpnja 2011. godine: 2,2% te od dana 01. srpnja 2012. godine: 2,3%. Uvećanja iz stavka 1. ovog članka obračunavaju se na način da se gore ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina. Primjena gore navedene odredbe Sporazuma odgođena je do 31. prosinca 2013., a sukladno Dodatku Sporazumu od 13. svibnja 2009. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., kojom se utvrđuje sadržaj izmjene i dopuna Dodatka Sporazuma te vjerodostojnim tumačenjem izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovi za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom od 7. prosinca 2011. (čl. 2. arbitražne odluke). Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012. (čl. 2.) primjena povećanja osnovice odgođena je do 31. prosinca 2013.
14.1. S pravom prvostupanjski sud otklanja kao neosnovan prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti (ništetnosti) Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. Naime, Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 408/12-2 od 3. travnja 2017. i odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. utvrđeno je da izmjene Kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Dakle, smatra se da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima, te je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Posebno je za istaknuti, da ni jedan od potpisnika, niti Vlada Republike Hrvatske, nije osporio u zakonom predviđenom postupku navedeni Sporazum.
15. Međutim, za razliku od zaključka prvostupanjskog suda, Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev-520/2023-4 izražava pravni stav da se u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. Ovo stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost odgoja i osnovnoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, pa i kada tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta odgajatelja, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.
16. Naime, odredbe čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR) propisuje kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac. Eventualna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora upravo je otklonjena navedenom zakonskom odredbom.
17. U konkretnom slučaju to znači da se na tužiteljicu koja je kod tuženika uostalom i zaposlene na radnom mjestu medicinske sestre, primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrb.
18. U takvim okolnostima, cijeneći da je u nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 20. toč. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 22/22, 60/22 i 16/23), da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, pri čemu su pravna shvaćanja Vrhovnog sud Republike Hrvatske snagom pravnog autoriteta tog suda ,a koje je obvezujuća za sve nižestupanjske sudove, ovaj sud u cijelosti prihvaća izloženo pravno shvaćanje,
19. Utoliko u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj 63/14, 39/17 i 51/18) sa Sporazumima o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su zaključili Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja sa Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006. i 5. prosinca 2019. jer je djelatnost tuženika-poslodavca tužiteljice prema Zakonu o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (list spisa broj 407) socijalna skrb sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom.
20. Slijedom naprijed izloženog, žalbu tuženika je valjalo uvažiti i pobijanu presudu preinačiti na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.
21. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a te tuženiku priznati trošak zastupanja po punomoćniku na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), , a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.
21.1 Tako su tuženiku priznati slijedeći troškovi: za sastav odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 1. rujna 2023. i 23. siječnja 2024. od po 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 8. veljače 2024. od 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), što sveukupno zbrojeno, pomnoženo s vrijednošću boda, uvećano za trošak PDV-a od 25% predstavlja trošak od 1.000,00 eura, kojem je valjalo dodati i trošak sastava žalbe ( 125 bodova temeljem Tbr. 10 toč.1., uvećano za PDV) tako da sveukupni trošak tuženika iznosi 1.306,53 EUR-a za koji je iznose je valjalo obvezati tužiteljicu radi čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
U Splitu 13. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća: Boris Mimica, v. r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.