1

Poslovni broj:  Gž-385/2024-3

 

                                                                                                  Poslovni broj:  Gž-385/2024-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. G. S., OIB: … iz Z.,  zastupana po punomoćnici M. J. J., odvjetnici u Z., protiv I. tuženika G. Z., OIB: … Z., zastupan po punomoćniku Z. G., odvjetniku u Z. i II. tuženika C. OIB: …, Zagreb, radi naknade štete, rješavajući žalbe I. i II. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-885/22-64 od 28. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Žalbe I. i II. tuženika djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično prihvaćaju te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-885/22-64 od 28. veljače 2024.

a) potvrđuje za dosuđeni iznos  od 2.996,88 eura te u dijelu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 2.644,46 eura, kao u izreci prvostupanjske presude

b) preinačuje u odluci o zakonskoj kamati i sudi da je na iznos od 342,43 eura tuženik dužan isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu računajući od 28. veljače 2024. do isplate u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za isplatom zakonske zatezne kamate

c) potvrđuje o točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesenih žalbi.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I. Nalaže se I-tuženiku G. Z., OIB: … Z., i II-tuženiku C. OIB: … Z., isplatiti tužiteljici S. G. S., OIB: … iz Z., na ime pravične novčane naknade neimovinske štete iznos od 2.996,88 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. prosinca 2014. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete s naslova troška liječenja iznos od 372,05 € / 2.803,21 kn, s zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose:

- iznos od 39,82 € / 300,01 kn s kta od 22. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 143,36 € / 1.080,11 kn s kta od 6. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 60,92 € / 459,03 kn s kta od 16. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 89,46 € / 674,05 kn s kta od od 20. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 22,57 € / 170,01 kn s kta od od 24. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 15,93 € / 120,00 kn s kta od od 27. siječnja 2014. godine do isplate,

pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženicima G. Z., OIB: …, Z., i C. O. d.d., OIB: … Zagreb, solidarno tužiteljici S. G. S., OIB: … iz Z., naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.787,89 € s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.02.2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobijaju tuženici zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN broj  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

 

2.1. Prvotuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP kao i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

2.2. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je G. Z. pasivno legitimiran jer da to ne proizlazi iz provedenih dokaza te u prilog svojih tvrdnji analizira provedene dokaze, kao i propise na koje se poziva prvostupanjski sud.

 

2.3. Osporava i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ali i primjenu materijalnog prava poglavito u pogledu visine dosuđene naknade te tijeka zakonske zatezne kamate.

 

2.4. Osporava dosuđene troškove postupka smatrajući da prvostupanjski sud nije mogao dosuditi tužitelju troškove u visini od 2,00 eura. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u točkama I., II. i III. izreke na način da odbije usvojeni dio tužbenog zahtjeva uz obvezu tužitelja da I. tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, podredno da se u pobijanim točkama presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

 

3. Drugotuženik se u žalbi također poziva na odredbu članka 8. ZPP kao i članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP za koje smatra da ih je prvostupanjski sud povrijedio te ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je G. Z. pasivno legitimiran u postupku dajući svoju ocjenu provedenih dokaza kao i propisa na kojima bi se temeljila prvostupanjska presuda, poglavito Odluka o nerazvrstanim cestama iz 2013. godine.

 

3.1. Osporava i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao i pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

3.2. Pobija i odluku o troškovima postupka, posebno smatrajući da prvostupanjski sud nije mogao dosuditi troškove prema vrijednosti boda od 2,00 eura za radnje poduzete prije stupanja na snagu izmjena i dopuna Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; dalje: Tarifa). Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz obvezu tužitelja da naknadi troškove parničnog postupka tuženiku, podredno da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev. Traži troškove podnesene žalbe.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu.  Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama, presuda ne proturječi sama sebi i razlozima presude, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, odnosno tonskih snimki i samih tih isprava ili zapisnika odnosno tonskih snimki.

 

6.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 8. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je odluku donio savjesnom  i brižljivom ocjenom i analizom provedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i svih zajedno, kao i analizom i ocjenom rezultata cjelokupnog postupka.

 

6.2. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbama također pozivaju tuženici. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe te visine tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što žalitelji u žalbama ne ističu određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

 

8. Tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje naknadu štete navodeći da je dana 15. listopada 2013. ozlijeđena prilikom prelaska drvenog mosta potoka V. u Z., kada joj je noga propala kroz dasku mosta koja je pukla i pri čemu je zadobila tešku tjelesnu ozljedu. Tvrdnji je da za održavanje javnih površina na području G. Z. odgovora I-tuženik sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, pa je nesporna pasivna legitimacija I-tuženika jer most preko potoka u G. Z. predstavlja javnu površinu, ali i drugotuženik kod kojeg I. tuženik ima sklopljenu policu od odgovornosti.

 

9. U odnosu na prigovore promašene pasivne legitimacije prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka te uvida u z.k. izvatke utvrdio da je vlasnik predmetnog potoka V. R. H., a da pravo upravljanja tim javnim dobrom imaju H. vode, te da most na kojem je tužiteljica stradala vodi i do čestica upisanih u zk.ul. … k.o. V. N. i upisanih u zk.ul.br…. kojih su vlasnici privatne osobe.

 

9.1. Utvrđeno je, nadalje, da je most u izrazito lošem stanju, da su popucale daske na tom mostu, da je prilaz mostu onemogućen postavljenim lancem, a i vidljivi su tragovi zelenog tapisona koji je prije postojao na tom mostu.

Nadalje:

- da niti jedna od privatnih osoba nije vlasnik mosta,

- da je kritičnog dana preko mosta bio presvučen tapison te da tužiteljica nije vidjela koji je materijal ispod niti u kakvom je stanju pa da nije mogla ni shvatiti da je most u "opasnom stanju",

- da se prema podacima sektora za ceste ureda G. Z. potok V. prostire na kčbr. … k.o. V. kao javno dobro, a pravo upravljanja predmetnom česticom u ime R. H. je upisano na H. vode, a G. Z. je nadležan za održavanje samo javne prometne površine kao što je npr. V. označena kao kčbr…. k.o. V. kao javno dobro – putevi.

- da nema podataka tko je investitor spornog mosta.

 

10. Stajalište je prvostupanjskog suda da je, s obzirom na stanje, most opasna stvar za koju prema odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO) odgovara vlasnik, no, da most na kojem je pala tužiteljica nije potok i ne predstavlja javno dobro za održavanje kojeg su nadležne H. vode, već most predstavlja uređenu površinu uz cestu preko koje se kreću građani G. Z. kako bi došli do svojih kuća sa javne ceste – V. da most predstavlja javnu površinu čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima i kao takva je briga jedinice lokalne samouprave odnosno G. Z., pa se pri tome poziva na Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine 26/03, 82/04 i 178/04) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i koji u članku 1. propisuje da se tim Zakonom određuju načela, način obavljanja i financiranja komunalnog gospodarstva, a da se pod komunalnim gospodarstvom razumijeva obavljanje komunalnih djelatnosti, a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe, te financiranja, građenja i održavanja objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području općina, gradova i G. Z. kao i županija.

 

10.1. Nadalje, da je člankom 3. Zakona propisano da su komunalne djelatnosti između ostaloga i održavanje javnih površina u smislu održavanja javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, održavanje odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta, te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje kada se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom Zakonu, pa zaključuje da je člankom 3. stavak 9. Zakona propisano da je upravo G. Z. dužan održavati sve javne prometne površine koje prolaze kroz naselje i koje povezuju sve pješačke zone.

Takvo stajalište prvostupanjski sud potkrepljuje s činjenicom da je most na kojem je stradala tužiteljica povezan s V., da je jedina putna veza od V. do nekretnina preko puta upravo sporni most te da je most nastavak ceste, pa da iz Zakona proizlazi da G. Z. obavlja komunalnu djelatnost održavanja tog mosta.

 

10.2. U odnosu na svoja stajališta, kao i pravni pristup prvostupanjski sud se poziva i na Odluku o komunalnom radu te Program održavanja komunalne infrastrukture na području G. Z. i na temelju istih ocjenjuje, kako pasivnu legitimaciju tuženika, tako i osnovanost osnove tužbe.

 

11. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica stradala dana 15.10.2013. na način da je pala i tom prilikom je zadobila prijelom donjeg dijela lijeve lisne kosti,

- dajoj je nakon štetnog događaja ukazana inicijalna medicinska pomoć na Klinici za kirurgiju

- da joj je postavljena imobilizacija do 20.11.2013. do kada je i nosila štake,

- da je liječenje tužiteljice trajalo do 16.12.2013. kada je utvrđeno ograničenje pokretljivosti u posljednjoj 1/3,

- da tužiteljica i danas ima nesigurnost pri hodu i trne joj i otiče noga kod duljeg hoda,

- da je nakon ozljeđivanja kod tužiteljice zaostala ograničena pokretljivost u lijevom skočnom zglobu, te se osobito žali na bolove u vanjskom dijelu stopala,

- da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela jake boli kroz 3 dana, srednje jake bolove kroz 8 dana, dok su manji bolovi kumulativne naravi bili prisutni 4 tjedna, a povremeni manji bolovi se javljaju i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore,

- da je pretrpjela primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta, te je u tijeku daljnjeg liječenja bio prisutan tzv. sekundarni strah i to jaki 2 dana, srednji 3 dana i manji 5 dana, a kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 4 tjedna bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja, te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja.

- da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životnih aktivnosti u omjeru 5% trajno zbog čega će morati ulagati pojačane napore u životu,

- da joj je dok se nalazila na strogom mirovanju i kućnom liječenju bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 4 sata dnevno od 15.10.2013. do 20.11.2013. jer je nosila imobilizaciju i hodala pomoću štaka, a nakon toga još 14 dana po 2 sata dnevno zbog povremene upotrebe štaka, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova,

- da je kao posljedica prijeloma lisne kosti kod tužiteljice zaostalo ograničenje pokretljivosti lijevog skočnog zgloba u manjem stupnju ili do 1/3,

- da je tužiteljica imala troškove liječenja u privatnoj specijalističkoj ordinaciji koje je istina mogla obaviti i preko HZZO-a, no, da je na takav način morala čekati određeni vremenski period,

- da tužiteljica prije ovog štetnog događaja nije imala takvih i sličnih ozljeđivanja, a što proizlazi i iz potvrde nadležnog izabranog liječnika koji liječi tužiteljicu (list 152 spisa) iz koje liječničke potvrde proizlazi da tužiteljica prije i poslije štetnog događaja nije imala takvih i sličnih ozljeđivanja.

 

12. U odnosu na istaknuti prigovor zastare prvostupanjski sud je utvrdio da je liječenje tužiteljice trajalo do 16.12. 2013. pa da, s obzirom na vrijeme kada je tužba podnesena, nije nastupila zastara.

 

13. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud dosudio je primjenom odredbe članka 1100. stavak 2. ZOOO i nalazi da je pravična novčana naknada na ime pretrpljenih bolova iznos od 1.061,78 eura, za pretrpljeni strah iznos od 796,34 eura, za umanjenje životne i radne sposobnosti od 5% iznos od 796,34 eura, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 342,43 eura te troškove liječenja od 372,05 eura, a koju naknadu štete je prvostupanjski sud dosudio temeljem članka 1095. i 1093. ZOO.

 

14. Nadalje, s obzirom da je utvrđeno kao se tužiteljica tuženiku obratila mirnim putem 23.11.2014. od kada joj je i dosudio zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege na temelju članka 1103. ZOO, dakle, od podnošenja tužbenog zahtjeva, dok je zakonsku zateznu kamatu na ime troškova liječenja dosudio od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

15. Ovakav materijalnopravni pristup prihvaća i ovaj sud, osim u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata na tuđu pomoć i njegu.

 

16. Suprotno žalbenim navodima i ovaj sud je stajališta da se sporni most koristio kao javnoprometna površina, objekt, te da je tuženik za nastanak štetnog događaja odgovoran temeljem članka 2. stavak 2. i članak 3. stavak 1. točka 6. i 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu, a iz kojih proizlazi da jedinice lokalne samouprave obavljaju komunalne djelatnosti u koje se ubraja održavanje javnih površina, odnosno površina u općoj upotrebi su smislu članka 2. stavka 1. Odluke o komunalnom radu odnosno javnoprometnoj površini (javne ceste, nerazvrstane ceste, trgovi, mostovi, podvožnjaci, nadvožnjaci, pothodnici, nadhodnici, pješački prolazi, tuneli, parkirališta, javne garaže, pločnici, nogostupi, pješačke i biciklističke staze, stajališta javnog gradskog prometa i slične površine).

 

17. Da bi postojala odgovornost tuženika G. Z. za utuženu štetu morale bi postojati opće pretpostavke te odgovornosti, i to štetna radnja i protupravnost štetne radnje, uz subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročne veze između štetne radnje i štete. Tuženik se ne bi mogao obvezati naknaditi po tužitelju utuženu štetu u slučaju utvrđenja da je izostala bilo koja od navedenih općih pretpostavki za njihovu odgovornost.

 

18. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), propisano je: "Tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje."

 

19. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao protupravno postupanje tuženika odnosno propust uslijed čega je kod tužiteljice nastupila šteta tako da su neosnovani žalbeni navodi tuženika koji upiru na nepostojanje pasivne legitimacije G. Z. te neodgovornost za štetu već upravo suprotno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je I. tuženik odgovoran za nastalu štetu, a posljedično i na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju i II. tuženik te da je pravilno zaključio da je osnovana osnov tužbe te da je kod tužiteljice povrijeđeno subjektivno građansko pravo.

 

20. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva pravilno je prvostupanjski sud s obzirom na utvrđenja ocijenio da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje i to temeljem odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO, a primjenom članka 123. ZPP u dosuđenim iznosima i to za pretrpljene bolove iznos od 1.061,78 eura, za pretrpljeni strah iznos od 796,34 eura, za umanjenje životne i radne sposobnosti od 5% iznos od 796,34 eura, a pri tome je imao u vidu sve okolnosti slučaja, intenzitetu i trajanju kvalifikatornih okolnosti (bolova i straha te umanjenja opće životne i radne aktivnosti) i koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i primijenio Orijentacijske kriterije, pa su stoga žalbeni razlozi koji upiru na previsoko dosuđene iznose neosnovani.

 

21. Kako je u postupku utvrđeno da je tužiteljici bilo potrebno 172 sata tuđe pomoći te kako tužiteljica nije niti dokazala da bi joj ista bila pružena od strane stručne osobe nego su joj istu pružali ukućani, pripada joj pravo na naknadu za ovaj vid štete u visini neto zarade osobe koja se bavi pružanjem ovakove vrste usluga u mjestu prebivališta tužiteljice, pa je pravilno prvostupanjski sud dosudio 2,26 eura za jedan sat tuđe pomoći i njege, kao i zatražene troškove liječenja, pravilno se pozivajući u obrazloženju na odredbe članka 1095. i 1093. ZOO, kao i u obrazloženju navedenu sudsku praksu.

 

22. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate također su navodi u žalbi  neosnovani, a u odnosu na neimovinsku štetu. Pravilno je prvostupanjski sud tijek zakonske zatezne kamate na štetu odredio u skladu s odredbom članka 1103. ZOO kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

22.1. Osnovano. međutim, u žalbi tuženici upiru na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na ime naknade za tuđu pomoć i njegu. Naime, u konkretnom slučaju radi se o nerepariranoj materijalnoj šteti pa se visina određuje prema cijenama na dan presuđenja tako da i zakonska zatezna kamata na istu može teći tek od dana presuđenja.

 

22.2. S obzirom na navedeno, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužiteljici je zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete trebalo dosuditi računajući od 28. veljače 2024., a u preostalom dijelu odbiti kao neosnovanim.

 

23. Neosnovane su žalbe i u odnosu na dosuđene troškove postupka. Žalbom tuženici osporavaju primjenu Tarife te odmjeravanje vrijednosti boda u visini od 2 eura. Takvi žalbeni navodi su neosnovani.

 

24. Naime, prema Tbr. 48. stavak 1. proizlazi da odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku naplate Odvjetničke Tarife, a prema stavku 2. Tbr. 48. vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate Odvjetničke Tarife.

 

25. Ujedno, stavkom 3. Tbr. 48. je propisano kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

 

26. Kako je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka stupila na snagu Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kojom je u Tbr. 50. Tarife izmijenjena vrijednost boda na 15,00 kuna, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa uslijed navedenog žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani.

 

27. Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi na temelju članka 368. stavak 1. i članka 373. ZPP kao u izreci ove presude.

 

28. Odluka o zatraženim troškovima žalbi temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP u vezi s člankom 154. stavak 5. ZPP, a budući su tuženici uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu žalbe i to u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu.

 

 

U Slavonskom Brodu, 13. lipnja 2024.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                              Dubravka Šimić