Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-1977/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: -1977/2023-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica I. P., odvjetnica u V., protiv tuženika M. H. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. B. R., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskoga suda u Varaždinu, poslovni broj P-591/2021-32 od 5. travnja 2023., u sjednici održanoj 13. lipnja 2024.,

 

r i j e š i o j e

 

Ukida se presuda Općinskoga suda u Varaždinu, poslovni broj P-591/2021-32 od 5. travnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je na temelju zakona i to dosjelošću osnovana služnost puta – prava staze i kolnika na dijelu nekretnine čkbr. 4009 br. D.L. 42 ... s 206 m² koja se sastoji od dvorišta površine 128 m² i kuće površine 78 m², sveukupne površine 206 m², upisane u zemljišno knjižni uložak 6322 k.o. V. T. kao poslužne nekretnine u korist nekretnine čkbr. 4008, br. D.L. 42 ... s 437 m², koja se sastoji od dvorišta površine 44 m², dvorišta površine 224 m², gospodarske zgrade površine 68 m² i kuće površine 101 m², sveukupne površine 437 m², upisane u zemljišno knjižni uložak 6321 k.o. V. T. kao povlasne nekretnine i to na dijelu koji je u skici izmjere stalnoga sudskog vještaka H. R., izmjerene dana 2. lipnja 2022., a ispravljene 13. ožujka 2023., označene slovima A-B-C-G-H-A.", sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (točka I. izreke).

 

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 497,71 eura/3.749,99 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu shodno žalbenim navodima, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred novim sucem.

 

2.1. U svom odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode kao neosnovane.

 

2.2. Žalba je osnovana.

 

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je na dijelu nekretnine tuženika označene kao čkbr. 4009 upisane u zemljišno knjižni uložak 6322 k.o. V. T. kao poslužne nekretnine u korist nekretnine tužiteljice označene kao čkbr. 4008, upisane u zemljišno knjižni uložak 6321 k.o. V. T. kao povlasne nekretnine i to na dijelu koji je u skici izmjere stalnoga sudskog vještaka H. R., izmjerene 2. lipnja 2022., a ispravljene 13. ožujka 2023., označene slovima A-B-C-G-H-A.", osnovana služnost puta na temelju dosjelosti. 

 

4. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:

- da je tužiteljica vlasnica čbkr. 4008 upisane u z.k. uložak 6321, a tuženik vlasnik čkbr. 4009 upisane u z.k. uložak 6322 sve k.o. V. T.,

- da je tužiteljica svoju nekretninu stekla nasljeđivanjem od oca J. L., a tuženik od majke Š. L.,

- da je tužiteljica vlasnica i susjedne čkbr. 4004 k.o. V. T., a koju je također naslijedila od oca J. L., 

- da su čkbr. 4008, 4009 i 4004 k.o. V. T. formirane tek u postupku obnove zemljišne knjige za navedenu katastarsku općinu 2015. godine,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su sada pokojni brat J. L. i pokojna sestra Š. H. živjeli i to Š. H. na čkbr. 4009, a J. L. na čkbr. 4008, time da je J. L. kuću na toj čestici napravio negdje 2000. godine, i da se za potrebe gradnje kuće koristio prolaz i provoz isključivo s čkbr. 4009, a da je i nakon izgrađene kuće i dalje nastavio koristiti za provoz nekretninu svoje sestre,

- da se do čkbr. 4004 dolazi s javnog puta kao i do čkbr. 4009,

- da su tužiteljica i tuženik samo povremeno dolazili obilaziti svoje nekretnine ili bi ih na nekoliko dana dali na korištenje prijateljima i rodbini,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da joj čkbr. 4009 ne treba za parkiranje nego za potrebe dovoženja građevinskog materijala, namještaja i sl., kod činjenice da s čkbr. 4004 ne može automobilom doći do predmetne nekretnine.

 

5. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev smatrajući da je služnost prolaza preko čkbr. 4009 imala razumnu svrhu sve dok prednik tužiteljice pok. J. L. nije kupio čkbr. 4004 s koje je mogao dolaziti do kuće u kojoj je živio, dakle, do čkbr. 4008, iako iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je nakon kupnje čkbr. 4008, ponekad koristio i čkbr. 4009. Stoga je taj sud zaključio da je služnost prolaza postojala na čkbr. 4009 za korist čkbr. 4008, ali da je ta služnost prestala i izgubila svoju svrhu. Isto tako je taj sud utvrdio da je postojao dogovor između prednika tužiteljice pok. J. L. i prednice tuženika pok. Š. H. da J. L. u dogledno vrijeme osigura prolaz do svoje kuće, pa da je u tu svrhu i kupio čkbr. 4004. Iz tih razloga je prvostupanjski sud smatrao da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje služnosti na temelju odredbe članka 229. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) pa je odbio zahtjev tužiteljice.

 

6. U žalbi tužiteljica ističe da iz utvrđenja prvostupanjskog suda uopće nije jasno je li taj sud utvrdio da je predmetna služnost postojala, kao što nije ni jasno kako je prvostupanjski sud utvrdio da je ta služnost prestala. Isto tako žaliteljica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužiteljica može pristupiti do svoje kuće preko svoje druge nekretnine.

 

7. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i po ocjeni ovog suda nemaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze prvostupanjski sud nije pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, pa pobijana presuda ne sadrži prihvatljive razloge.

 

8. Stvarna služnost kako ju definira članak 186. stavak 1. ZV-a je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Stvarna služnost sukladno odredbi članka 218. stavka 1. ZV-a osniva se na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge vlasti ili samoga Zakona.

 

8.1. Prema odredbi članka 229. stavak 1. ZV-a stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Iz navedenog proizlazi da zakon ne govori o sposobnosti osobe da stječe dosjelošću zemljišnu služnost, a niti o sposobnosti stvari da bude objekt prava stvarne služnosti, pa je stoga za zaključiti da služnost dosjelošću može steći svatko tko uopće može biti ovlaštenik takve služnosti. Prema stavku 2. tog članka ne može se stvarna služnost osnovati dosjelošću ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu tog opoziva.

 

9. Naime, imajući u vidu iskaze svjedoka, stanja na terenu te nalaza i mišljenja geodetskog vještaka za sada se ne može prihvatiti pravni stav prvostupanjskog suda da tužiteljici ne pripada pravo služnosti puta na nekretnini tuženika. Iz provedenoga dokaznog postupka proizlazilo bi da je tužiteljica i osobno i po svom predniku koristila sporni prolaz, makar i povremeno, sve dok joj tuženik to nije onemogućio, poradi čega je tužiteljica pokrenula sudski postupka radi zaštite svog posjeda, kao i da su prednici stranka, otac tužiteljice i majka tuženika, imali dogovor oko prolaska tim putem, a što sve sud nije imao u vidu kod donošenja prvostupanjske presude na što s pravom ukazuju tužiteljica u svojoj žalbi.

 

10. Za ukazati je i to da su u postupku obnove zemljišne knjige formirane predmetne nekretnine odlukom suda koja veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19. i 128/22., dalje: ZZK) (tako i Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske broj Su-IV-246/2015. od 17. rujna 2015.), pa je za ocjenu tužbenog zahtjeva od značaja je li tužiteljica odnosno njen prednik pristala na formiranje čestica u postupku obnove zemljišne knjige, slijedom čega bi tuženik bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, a što prvostupanjski sud, također nije cijenio.

 

11. Za navesti je i to da u konkretnoj situaciji nije odlučno ima li tužiteljica drugi put za prilaz svojim nekretninama, jer bi to bilo odlučno samo u postupku radi ukidanja prava služnosti.

 

12. Slijedom svega navedenog trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak sukladno članku 370. ZPP-a. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, o čemu će prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

13. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku raspraviti i utvrditi sve činjenice na koje je u ovom rješenju ukazano i koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, tako što će prvenstveno utvrditi jesu li se u ovom slučaju ostvarili zakonski uvjeti iz članka 229. ZV-a za stjecanje prava služnosti dosjelošću (vrijeme izvršavanja, način izvršavanja, ponašanje vlasnika poslužne nekretnine), te će tek potom biti u mogućnosti, ocjenom provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a, donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu.

 

Split, 13. lipnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu