Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Broj: Gž-92/2024-3

                           

 

              Broj: -92/2024-3

             

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

 

 

              Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz O., OIB:, zastupan po punomoćniku V. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika B. K. iz O., OIB: , zastupan po punomoćniku I. K., odvjetniku iz O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj: P-568/2023. od 6. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 13. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Đakovu broj: P-568/2023. od 6. prosinca 2023. potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Đakovu broj: P-568/2023. od 6. prosinca 2023. proglašen je prijedlog za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za naplatu novčane tražbine pokrenute na temelju rješenja Općinskog suda u Osijeku broj: P-777/2011. od 13. srpnja 2015. zaprimljenog u agenciji 4. siječnja 2023. nedopuštenim te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 301,36 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom.

              2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predložio da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tužitelja obveže na naknadu troškova.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba tuženika nije osnovana.

              5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

              6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu novčane tražbine pokrenute na temelju rješenja Općinskog suda u Osijeku broj: P-777/2011. od 13. srpnja 2015. zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – u nastavku teksta: OZ).

              7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio jer je nesporno utvrdio da je tuženik bio punomoćnik oštećenika u kaznenom predmetu Općinskog suda u Osijeku broj: Ksm-251/08. te da je tužitelj dana 28. rujna 2009. podmirio iznos od 10.675,00 kuna punomoćniku oštećenika B. K. na ime nagrade i nužnih troškova zastupanja temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku broj: Ksm-251/08. od 2. rujna 2009. a koje rješenje je postalo pravomoćno 16. rujna 2009. kao i da je tužitelj bio dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kuna temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku broj: P-777/2011. od 13. srpnja 2015. ali je rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj: Kv-558/13. od 28. studenoga 2013. stavljeno izvan snage rješenje Općinskog suda u Osijeku broj: Ksm-251/08. od 2. rujna 2009.

              Sporno je bilo je li Izjava o prijeboju tužitelja poslana tuženiku osobno kao i je li tuženik osoba prema kojoj tužitelj ima potraživanje odnosno jesu li bile ispunjene pretpostavke za prijeboj.

              8. Tuženik je naime podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Osijeku broj: P-777/2011. od 13. srpnja 2015. radi naplate novčanog iznosa od 3.125,00 kuna ali tužitelj sada u tužbi tvrdi da je to potraživanje podmirio tuženiku na način da je izvršio prijeboj međusobnih potraživanja Izjavom o prijeboju od 18. lipnja 2018. time da se potraživanje tužitelja prema tuženiku koje je stavio u prijeboj odnosi na troškove kaznenog postupka koje je tužitelj tuženiku isplatio 28. rujna 2009.

              9. Nije sporno da je rješenje Općinskog suda u Osijeku broj: Ksm-251/08. od 2. rujna 2009. a temeljem kojeg su tuženiku bili isplaćeni troškovi kaznenog naknadno bilo ukinuto odnosno stavljeno izvan snage rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj: Kv-558/13. od 28. studenoga 2013. slijedom čega je otpala i pravna osnova po kojoj je tužitelj bio u obvezi isplatiti troškove kaznenog postupka.

              Troškovi kaznenog postupka su dakle isplaćeni punomoćniku oštećenika, ovdje tuženiku, pa je protivno žalbenim navodima tom isplatom tuženik postao pasivno legitimiran za ovaj postupak jer je tužitelj prema rješenju broj: Ksm-251/08. od 2. rujna 2009. bio dužan naknaditi troškove upravo punomoćniku oštećenika a ne oštećenicima.

              10. Iz dopisa tuženika od 31. svibnja 2016. proizlazi da je zahtjev za naknadu troškova postupka temeljem rješenja broj: P-777/2011. u iznosu od 3.125,00 kuna potpisala odvjetnica I. K. kao punomoćnik ovdje tuženika B. K. u tom predmetu a tuženik nije dokazao da je opozvao svoju punomoć za zastupanje istoj, pa kako je Izjava o prijeboju tužitelja zaprimljena u Z. o. u. B. K. i I. K. to je protivno žalbenim navodima Izjava o prijeboju izjavljena tuženiku slijedom čega je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nije osobno poslao Izjavu o prijeboju tuženiku.

              11. Prema odredbi članka 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istoga roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

              U ovom slučaju obje su tražbine glasile na novac i obje su dospjele, a kako je tužitelj izjavio prijeboj temeljem kojeg je prestala tražbina koju je tuženik imao prema tužitelju temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Osijeku broj: P-777/2011. od 13. srpnja 2015., to je protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno tužbeni zahtjev prihvatio.

              12. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku a ista je valjano obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

              13. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

 

 

 

Vukovar, 13. lipnja 2024.

 

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA

              Željko Marin,v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu