1
Posl.br. Gž R-273/2023-2
|
|
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Posl.br. Gž R-273/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz S., OIB: …zastupane po punomoćnicima iz ZOU E. K.-B. i M. B. P. odvjetnicama iz S., protiv tuženika L. H. d.o.o., Z., OIB: ….zastupanog po punomoćnici A. K. odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr 6742/2021 od 20. listopada 2023., 13. lipnja 2024.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika L. H. d.o.o., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr 6742/2021 od 20. listopada 2023.
II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 929,06 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.191,25 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2.Protiv citirane presude, točke I. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke, žalbu izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 5020/11, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženika nije osnovana.
5.1.Ocjenjujući prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući je prema prosudbi ovog suda, odluka suda prvog stupnja u potpunosti jasna, razumljiva, te ista ne trpi od takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a isto tako da obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.
5.2.Nije u pravu tuženik kada upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi sa čl. 213. st.1. i 12. ZPP-a, jer da je prvostupanjski sud propustio primijeniti navedenu odredbu, a sve vezano za postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Pr 7165/2021.
Protivno tumačenju tuženika, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada nije odredio prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se prvotno vodio pod poslovnim brojem Pr 333/2016, pa Pr 79/2019, zatim Pr 7165/2021, te ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada nije prihvatio prijedlog tuženika u tom dijelu, te ujedno zaključio da su utvrđenja iz tog postupka irelevantna za ishod ovog spora.
6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu utuženih iznosa na ime božićnice i jubilarne nagrade za razdoblje od 2. svibnja 2016. do 2. srpnja 2018., za koje smatra da bi imala pravo da joj nije kod tuženika nezakonito prestao radni odnos.
7.U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem ističe da je sud prvog stupnja propustio utvrditi činjenicu da je tužiteljica u kontinuiranom prekidu rada od 13. travnja 2016. i za cijelo utuženo razdoblje, te da je pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu odnosno značaj postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P 7165/2021, te presude donesene u toj parnici, valja odgovoriti da se sadržajno radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se sukladno čl. 467. st.1. ZPP-a, presuda u sporu male vrijednosti kao što je ovaj, ne može pobijati, posljedično čemu ti navodi tuženice ne mogu biti predmetom ispitivanja prvostupanjske odluke u ovom žalbenom postupku.
Nastavno prednjem, ističe se da je u ovoj vrsti sporova povodom žalbe, isključeno ispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda.
8.Nisu osnovani navodi tuženika ni u dijelu u kojem upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
9.Naime, iz obrazloženja pobijane presude u bitnome proizlazi:
-da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu komercijalno-administrativnog referenta temeljem Ugovora o radu od 31. svibnja 2008.,
-da je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. travnja 2016.,
-da je presudom po tužbi tužiteljice, poslovni broj Pr 561/2016 od 8. siječnja 2018., potvrđene presudom poslovni broj Gž R 203/2018 od 10. travnja 2018., utvrđeno da je sporna Odluka tuženika bila nedopuštena, a ujedno je bilo naloženo tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto komercijalno-administrativnog referenta,
- da je tuženik tužiteljicu zvao da se vrati na rad tek 4. lipnja 2018.,
-da je tuženik 02. siječnja 2017. donio Odluku da će djelatnicima koji od 01.01.2017. navršavaju 10 odnosno 15 godina radnog staža u L. isplatiti jubilarnu nagradu u visini utvrđenoj kao neoporezivi iznos sukladno čl. 9. st.1. t.9. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine” broj 115/2016) i to 199,08 eur za navršenih 10 godina rada, te 265,44 eur za navršenih 15 godina rada u L.,
-da je tuženik donio i više Odluka o isplati božićnice i to od 08. prosinca 2016., 11. prosinca 2017., 17. prosinca 2018., kojima je bilo određeno da će se svim djelatnicima L. H. koji su na taj dan u radnom odnosu isplatiti prigodna nagrada – božićnica do 331,80 eur neoporezivo i to iznos od 331,80 eur djelatnicima koji su u navedenim godinama radili više od 9 do 12 mjeseci; Odluku o isplati jubilarnih nagrada za 2017. za navršenih 10 odnosno 15 godina rada u L. u iznosu od 199,08 eur odnosno 265,44 eur, sve kao neoporezivi dohodak,
-da je tužiteljica u kontinuitetu od 1. travnja 2003. do 26. veljače 2018. bila zaposlena i prijavljena kod tuženika; da je zatim od 27. veljače do 26. svibnja 2018. bila prijavljena u B. d.d., a onda opet od 27. svibnja do 2,. srpnja 2018 kod tuženika,
-da je u u trenutku kad je prema Odlukama tuženika, dospjela njegova obveza na isplatu božićnica i jubilarne nagrade radnicima tuženika, tužiteljica bila prijavljena u radnom odnosu kod tuženika,
-da je tuženik 19. lipnja 2018. donio novu Odluku o izvanrednom otkazu ugovori o radu tužiteljici.
10.Sukladno tome, prvostupanjski sud, rukovodeći se čl. 95. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014 i dr., dalje: ZR-a), kao i čl. 99. Pravilnika o radu tuženika od 24. listopada 2016. (dalje: Pravilnik), drži da tužiteljici pripada pravo na božićnicu i jubilarnu nagradu za utuženo razdoblje, a temeljem Odluka koje je donosio tuženik u odnosu na radnike tuženika i to Odluke o isplati jubilarne nagrade od 02. siječnja 2017., Odluke o isplati božićnice od 08. prosinca 2016. i od 11. prosinca 2017.
To iz razloga jer da u utuženom razdoblju tužiteljica nije bila u radnom odnosu kod tuženika zbog prekida rada do kojeg je došlo isključivo krivnjom poslodavca, što je pravomoćno utvrđeno u ranije spomenutom sudskom postupku, posljedično čemu je stava da osnovano tužiteljica potražuje isplatu prigodne nagrade – božićnice za 2016. i 2017. u iznosu od po 331,80 eur, te jubilarnu nagradu za navršenih 15 godina radnog staža kod tuženika za 2017. u iznosu od 265,44 eur
Pri tome, pravno irelevantnim smatra sud prvog stupnja utvrđenja iz postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Pr 7165/2021., a koji se vodio između istih parničnih stranaka, u istim procesnim ulogama, radi zaštite od diskriminacije i u kojem je odbijena tužiteljica sa tužbenim zahtjevom presudom tog suda od 29. lipnja 2022., koja je presuda potvrđena presudom poslovni broj Gž 2720/2022 od 8. studenog 2022., budući da činjenice koje je sud utvrđivao u toj parnici ne predstavljaju po ocjeni prvostupanjskog suda prethodno pitanje za ishod ovog postupka. O pravu tužiteljice na zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose, prvostupanjski sud odlučuje primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a)
Slijedom toga, odlučeno je kao u točki I. izreke, dok sud odluku o parničnom trošku donosi primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a.
11.Ponajprije valja naglasiti, da nije u pravu tuženik kada i nadalje ustraje na tome da je od prethodnog značaja za ishod ovog postupka ranije spomenuti postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Pr 7165/2021, a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
Naime, polazeći od toga da je predmet tog spora bila zaštita diskriminacije tužiteljice, a predmet ovog zahtjev za isplatu božićnice i jubilarne nagrade, koji zahtjev tužiteljica temelji na pravomoćnoj presudi kojom je utvrđeno da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 27. travnja 2016. bila nedopuštena, to ovaj sud prihvaća razloge kojima se rukovodio sud prvog stupnja kada je donio ranije navedeni zaključak u odnosu na predmetni postupak.
11.U kontekstu prethodno iznesenog, također nisu pravno utemeljene žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem smatra da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude, bio u obvezi uvažiti utvrđenja iz presude poslovni broj Pr 649/2018 od 14. srpnja 2022., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R 66/2022 od 17. svibnja 2023., a kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. lipnja 2018.
Ovo stoga, što se po uvjerenju ovog suda, radi o novoj Odluci o otkazu, a predmet ovog spora jesu potraživanja tužiteljice za ranije razdoblje, za koje postoji pravomoćna sudska presuda na utvrđenje da je ranija Odluka tuženika od 27. travnja 2016. bila nedopuštena.
12.1.Nadalje, pogrešnim drži ovaj sud navode tuženika u dijelu u kojem osporava pravo tužiteljice na božićnicu iz razloga jer u utuženom razdoblju ista nije faktično radila, zbog čega da nema ni pravo na isplatu iste za 2016. i 2017.
No, protivno tome, kraj činjenice (koju tuženik u ovoj parnici nije osporio) da je tužiteljica nakon donošenja Odluke tuženika od 27. travnja 2016., od strane tuženika bila pozvana da se vrati na rad tek nakon pravomoćnosti presude poslovnih broj Gž R 203/2018., ono što je ovdje pravno relevantno je to da tužiteljica zbog krivnje upravo tuženika nije radila od 27. travnja 2016. pa sve do pravomoćnog okončanja spomenutog postupka (10. travnja 2018.). To i prema ocjeni ovog suda, ima za posljedicu, da se pravilnim ukazuje stajalište suda prvog stupnja da tužiteljica ima pravo na prigodne nagrade – božićnice za 2016. i 2017. u iznosu od po 331,80 eur.
12.2.U kontekstu prethodno izloženog, suprotno ocjeni tuženika, ni činjenica da tužiteljica nije faktično radila od donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovori o radu pa sve do lipnja 2018., dakle da je došlo do prekida u njenom radu, prema prosudbi ovog suda, nije od utjecaja na pravo tužiteljice na božićnicu, ne samo obzirom na razlog prekida rada, već isto tako i zbog toga što je ista prema podacima H.-a, kroz cijeli sporni period bila prijavljena u odnosu na mirovinsko osiguranje, pa stoga i ovaj sud smatra da se nije radilo prestanku radnog odnosa, već prekidu iz opravdanog razloga.
Shodno navedenom, pravno irelevantnim drži ovaj sud pozivanje tuženika na pojedina stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda, budući se ne radi o identičnim činjeničnim situacijama, kao i u ovoj pravnoj stvari
13.Također, prihvaća ovaj sud kao pravilno stajalište suda prvog stupnja i u dijelu u kojem je utvrdio da su na strani tužiteljice bile ispunjene pretpostavke za dobivanje jubilarne nagrade po osnovi 15 godina radnog staža tužiteljice kod tuženika, sukladno dostavljenim podacima H.-a za tužiteljicu, a obzirom na odredbe kako ZR-a, tako i Pravilnika tuženika.
14.Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.
15.Cijeneći do sada izloženo, pravno valjanom drži ovaj sud i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke.
16.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, te potvrditi prvostupanjsku presudu, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.
17.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci, 13. lipnja 2024.
Sutkinja
Svjetlana Pražić,v.r.
