1

Poslovni broj: Gž-209/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-209/2024-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja D. F., OIB: ..., iz S., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženice G. D., OIB: ..., iz V., zastupane po punomoćniku K. R., odvjetniku u O., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2027/2020-25 od 13. prosinca 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2024.,

 

presudio je

 

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2027/2020-25 od 13. prosinca 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj D. F. OIB: ..., iz S., stekao vlasništvo na nekretnini oznake, dio nekretnine oznake čest. zem. 6906 k.o. S., stare izmjere, u naravi pašnjak, površine 1236 m2, upisane u zk. ul. 1641 za k.o. S., koja nekretnina odgovara čest. zem. 18372 k.o. S. nove izmjere, na geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije F. V. od 22. kolovoza 2023. godine označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-A u površini 74 m2, a koji geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja je sastavni dio ove presude, što je tuženica dužna trpjeti.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.049,27 eura (30.508,70 kuna, obračunato po fiksnom tečaju konverzije), sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.“

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 27. prosinca 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da mu naknadi troškove prvostupanjskog postupka i troškove žalbe.

 

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu 11. siječnja 2024. u kojem osporava navode žalbe u cijelosti te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tuženica u žalbi ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člancima 7., 8., 305., 219., 221.a, 223.a i 313. ZPP-a, te iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a jer da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev jer je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučivao temeljem dosjelosti, a ne pravnog posla. Relativno bitnu povredu da je učinio jer nije pravilno primijenio članke 7. i 8. ZPP-a jer je sud utvrđivao činjenice koje tužitelj nije iznio, a odluku nije utemeljio na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pravilno da nije primijenio odredbe o teretu dokazivanja te da je sukladno članku 313. ZPP-a morao spojiti postupke jer se između istih stranaka i po istom pravnom osnovu vode tri različita postupka.

 

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se poziva tuženica u žalbi, a u odnosu na spajanje postupaka koji se po navodima tuženice vode između istih stranaka u odnosu na istu nekretninu treba reći da tuženica ne navodi o kakvim se postupcima radi niti navodi poslovne brojeve pod kojima se postupci vode, zbog čega taj njezin žalbeni razlog nije moguće ispitati.

 

5.2. Nije učinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, jer do prekoračenja tužbenog zahtjeva može doći samo ako je sud dosudio više od onog što je traženo ili nešto drugo nego što je traženo, ali ne i ako je o tužbenom zahtjevu odlučio na temelju drugog pravnog osnova u odnosu na onaj koji tužitelj navodi u tužbi, pod uvjetom da iznesene činjenice potkrepljuju taj drugi osnov.

 

5.3. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da ga se utvrdi vlasnikom točno određenog realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. 6906 k.o. S. stare izmjere, u naravi pašnjak, površine 1236 m2, upisane u zk.ul.br. 1641 k.o. S., koja nekretnina odgovara čest. zem. 18372 k.o. S. nove izmjere, na geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije F. V. od 22. kolovoza 2023., označenog žutom bojom i slovima A-B-C-D-A, u površini 74 m2. Tužbu temelji na tvrdnji da je taj dio nekretnine stekao nasljeđivanjem, diobom sa svojom sestrom i dosjelošću.

 

6.1. Tuženica je osporila navode tužbe u cijelosti jer da se iz Ugovora o zamjeni koji je sastavljen 1961. ne može utvrditi identitet nekretnine koja je zamijenjena, da potpisnik navedenog Ugovora nije imao ovlaštenje zaključiti takav ugovor u ime vlasnika, te da je upravo ona vlasnica predmetne nekretnine u cijelosti.

 

6.2. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je predmet postupka nekretnina označena kao čkbr. 18372, izgrađeno zemljište 25 m2, izgrađeno zemljište 11 m2 i dvorište 38 m2, ukupno 74 m2, nove izmjere, a što odgovara dijelu nekretnine označena kao čkbr. 6906 iz zk.ul. 1641 k.o. S., pašnjak površine 1236 m2,

- da je kao vlasnik sporne čestice nove izmjere kao i cijele čestice stare izmjere upisana tuženica,

- da je prednik ovdje tužitelja bio otac P. F. te djed R. F., koji je pored P. imao i sinove I., A. i M.,

- da je tuženica kći N. D., čiji su roditelji bili I. zv. K., sin pok. J. V. F. i F. (F.) koji su imali još i kćer K. M. te sinove M. F. i D. (D.) F.,

- da je 1961. između prednika tužitelja, njegovog djeda R. i brata mu I. i tuženičinog ujaka M. F., sklopljen Ugovor o zamjeni zemljišta u kojem je navedeno da je M. F. ovlašten od svoga oca I. zv. K., sklopiti taj Ugovor kojim će prednicima tužitelja dati "14 metara na predjelu S. od gornjeg kuta "na buru" i tako "na jugo na vrtal B. A. pok. Š. sa svom širinom od 14 m.", a u zamjenu su prednici tužitelja ustupili M. F. svoju "česticu posjeda gdje je ranije bila stara kuhinja i česticu dvora ispod nje u cijelosti",

- da je do 1968. prednik tužitelja na spornom dijelu nekretnine sagradio garažu-magazin,

- da je u vrijeme gradnje bio živ I. zv. K. (djed tuženice), koji je preminuo 1987. i koji za života nije polagao nikakva prava u odnosu na sporni dio nekretnine,

- da su nakon smrti I. i F. (F.) F., a prije donošenja rješenja o nasljeđivanju broj O-35/87, njihovi nasljednici D. F., M. F., K. M. te djeca njihove pok. kćeri N. D., ovdje tuženica i njezin brat D., 3. kolovoza 1989. sklopili Ugovor prema kojemu je čestica 6906 k.o. S. tim Ugovorom pripala ovdje tuženici i njezinom bratu,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi bilo tko branio posjed tužitelju i njegovim prednicima,

- da iz iskaza tuženice proizlazi da ona tužitelju ne brani vlasništvo konobe, već vlasništvo zemljišta, a da je za izgrađenu konobu saznala prilikom nove izmjere,

- da iz povijesti posjedovanja za čkbr. 6906, čiji je sastavni dio spornih 74 m2, proizlazi da je od 1948. kao posjednik bio upisan F. V. I. pok. J., a od 1992. temeljem rješenja o nasljeđivanju iza I. F. poslovni broj O-35/87 kao posjednici evidentiraju se D. D. i tuženica,

- da je na temelju provedenog vještačenja po sudskom vještaku F. V. utvrđena granica realnog dijela nekretnine čkbr. 6906 stare izmjere u površini od 74 m2, a što odgovara čkbr. 18372 nove izmjere.

 

6.3. Prvostupanjski sud zaključuje da iako iz Ugovora o zamjeni iz 1961. nije moguće brojčano identificirati nekretnine koje su zamijenjene između prednika tužitelja i tuženice, da iz svih ostalih provedenih dokaza proizlazi da su prednici tuženice zamijenili upravo sporni dio svoje nekretnine obzirom da je prednik tužitelja na tom dijelu sagradio konobu-garažu i da ga nitko nije smetao u posjedu, pa niti prednik tuženice I. F. koji je bio živ nakon zamjene (1961.) i gradnje, sve do 1987., više od 20 godina. Tuženičinom djedu I., zvanom K., nije mogla ostati nepoznata činjenica da je tužiteljev otac na spornoj nekretnini sagradio garažu koju je nesmetano posjedovao kao svoju. Iz toga slijedi zaključak da je upravo sporna nekretnina bila predmetom Ugovora o zamjeni zemljišta iz 1961., koji Ugovor je i realiziran, odnosno izvršen u cijelosti. U odnosu na nekretninu koja je temeljem tog Ugovora imala pripasti M. F., ujaku tuženice, iako su one također opisno označene, prvostupanjski sud iz činjenice da između prednika stranaka nikada nije bilo spora u odnosu na činjenicu da je prednik tužitelja posjedovao dio čest. 6906 k.o. S.,  zaključuje da su i prednici tuženice, od vremena sklapanja tog Ugovora, u nesmetanom posjedu nekretnine dobivene tom zamjenom. 

 

6.4. Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-35/87 doneseno iza smrti I. i F. F., iako je kao ostavinska imovina unesena cijela čkbr. 6906 k.o. S., da ne djeluje prema trećima, dakle u odnosu na tužitelja, već samo između nasljednika. Imajući u vidu činjenicu da je u sklapanju diobenog ugovora iz 1989.  sudjelovao M. F., koji je znao, kao i njegov otac I. (djed tuženice), za zamjenu iz 1961., prvostupanjski sud smatra utvrđenom činjenicu da sporna nekretnina, a tada dio čest. 6906 k.o. S. koji je i u vrijeme sklapanja tog Ugovora (1989.) već bio u posjedu tužitelja i na kojemu je već postojala građevina – garaža, nije bio predmetom diobe između I. nasljednika. Prilikom diobe između Ivanovih nasljednika 1989., a što da potvrđuje i iskaz svjedoka M. D. (supruga tužiteljice), da tužiteljica nije išla pogledati spornu nekretninu, a niti ju je tada ujak M. F. upozorio da bi na toj nekretnini netko drugi imao nešto sagrađeno, te je ona za garažu-konobu saznala tek u postupku preoblikovanja zemljišne knjige. I to da dovodi do zaključka da sporna nekretnina, kao dio tadašnje čkbr. 6906 k.o. S., nije bila predmet diobe.

 

6.5. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, proizlazi da je konobu sagradio P. F. 1968., da nitko od prednika tuženice nije stavljao prigovor na gradnju, niti je istu branio, te da je vlasništvo sporne nekretnine, odnosno dijela nekretnine stare izmjere postalo sporno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. S..

 

6.6. Prednici tužitelja, te tužitelj da su u posjedu sporne nekretnine od sklapanja Ugovora o zamjeni iz 1961., cijelo vrijeme spornu nekretninu posjeduje kao svoju, čime su se ispunile i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 81/15.-pročišćeni tekst; dalje: ZV) dosjedanjem kroz vremenski period od deset, odnosno dvadeset godina ako je posjed bio samostalan i pošten.  

6.7. Tužitelj da je preko svojih prednika bio kvalificirani posjednik (zakonit, istinit i pošten) sve do 2017. kada je tuženica u postupku preoblikovanja zemljišne knjige upisana kao vlasnica stare čkbr. 6906, te od njezinog dijela novonastale čkbr. 18372, više od 50 godina, zbog čega je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

 

6.8. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina troška utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) uz uvećanje za troškove očevida i vještačenja.

 

7. U svojoj žalbi tuženica na drugačiji način ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje, odnosno smatra da tužitelj nije dokazao da su prednici tuženice Ugovorom o zamjeni iz 1961. izvršili zamjenu upravo sporne nekretnine, jer je zamijenjen dio određen opisno, kao ni da je F. M. (ujak tuženice) imao ovlaštenje vlasnika nekretnine, djeda I., da izvrši zamjenu upravo spornog dijela čkbr. 6906 stare izmjere. Smatra da niti posjed prednika tužitelja, a niti tužiteljev nije bio zakonit, istinit i pošten te se poziva na podatke iz posjedovnog lista i na povijest posjedovanja. Zbog toga da je i materijalno pravo na koje se poziva sud pogrešno primijenjeno. Odluka o naknadi parničnog troška osporava se u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari.

 

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio pravila o stjecanju prava vlasništva dosjedanjem. Zaključke koje je iznio prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

7.2. Tuženica je za stvarno stanje na čkbr. 6906 k.o. S. saznala kada je započeo postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. S., 2012. godine. Tada je saznala da je dio te nekretnine u površini od 74 m2 u posjedu tužitelja, iako je na tom dijelu od ranije, a prema suglasnom kazivanju svjedoka, otac tužitelja još od 1968. imao sagrađenu garažu-konobu i nitko od tada živućih prednika tužiteljice, pa niti djed Ivan koji je bio upisan kao posjednik i vlasnik čkbr. 6906, nije predniku tužitelja sporio posjed. Prva je to učinila tuženica kada je započeo postupak preoblikovanja zemljišne knjige, iako i ona ne spori vlasništvo garaže-konobe, već vlasništvo zemljišta na kojem se nalazi građevina, iako zbog načela jedinstva nekretnine prema odredbama ZV-a nije moguće odvojiti vlasništvo zemljišta od vlasništva onog što je na zemljištu sagrađeno.

 

7.3. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka tvrdio da je njegov djed R. došao u posjed sporne nekretnine 1961. na temelju Ugovora o zamjeni zemljišta kojeg je od strane tuženice potpisao M. F., za što da je imao ovlaštenje svog oca I., pa iako su zemljišta koja su zamijenjena određena opisno, iz iskaza svjedoka i ponašanja prednika tuženice nakon što je sagrađena garaža-konoba proizlazi da je predmet zamjene doista bilo upravo to zemljište, a ne neko drugo, niti tuženica navodi koje je to drugo zemljište bilo zamijenjeno. Prednik tužitelja stupio je u posjed tog zemljišta i na istom sagradio građevinu te bez obzira na promjene koje su se događale u zemljišnoj knjizi na temelju rješenja o nasljeđivanju, te neizvršenu promjenu u posjedovanju, iz svih predočenih dokaza proizlazi da je posjed prednika tužitelja, a nakon toga i tuženika sve do 2012. bio pošten.

 

7.4. Prednik tužitelja stupio je u posjed spornog dijela zemljišta nakon zamjene, dakle 1961., a najkasnije 1968. kada je izgrađena garaža-konoba. Obzirom na postojanje Ugovora o zamjeni zemljišta, koji Ugovor nije proveden u zemljišnoj knjizi, ali je po svemu prikazanom u ovom spisu izvršen, to je posjed prednika tuženika bio zakonit. U to vrijeme bio je na snazi Austrijski opći građanski zakonik koji je u paragrafu 1468. propisivao da u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina. Od 1. rujna 1980. na snazi je sve do 1. siječnja 1997. bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/1980., 36/1990.; „Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1996.), koji je u članku 28. stavak 2. i 4. propisao da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Od 1. siječnja 1997. na snazi je ZV, koji je u članku 159. stavak 2. i 3. propisao da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

 

7.5. I po ocjeni ovog suda, posjed prednika tuženika bio je zakonit, istinit i pošten, te je vlasništvo spornog dijela nekretnine tužitelj stekao preko svojih prednika protekom vremena propisanog navedenim zakonskim propisima, još za važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, odnosno posjedovanjem što preko svojih prednika, što osobno u trajanju od 60 godina (1961.-2011.). Njegovo poštenje je prestalo kada mu je posjed osporila tuženica 2012.

 

7.6. I odluka o naknadi parničnog troška je pravilna.

 

8. Zbog navedenih razloga žalba tuženice odbijena je kao neosnovana te je pobijana odluka potvrđena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Koprivnica, 13. lipnja 2024.