- 1 -              Revd-2557/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-2557/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz O., OIB: … i Z. H. iz O., OIB: …, zastupanih po punomoćniku P. J., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P. J. i M. J., j.t.d. O., protiv tuženika V. O. d.o.o. O., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. P. zaposlenici tuženika, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1114/2022-3 od 12. srpnja 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-229/2016-40 od 23. siječnja 2019., na sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1114/2022-3 od 12. srpnja 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-229/2016-40 od 23. siječnja 2019., a zbog sljedećeg pitanja:

 

"Tko je dužan osigurati i ograditi gradilište radi sigurnosti prolaznika i sprječavanja nekontroliranog pristupa ljudi na gradilište, investitor ili izvođač?".

 

2. U odnosu na postavljeno pitanje tuženik, kao razlog zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ističe da o tom, pitanju postoji različita praksa revizijskog suda, pritom se pozivajući na odluku ovog suda poslovni broj Rev-1477/9 od 20. travnja 2011.

 

3. U odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže isti odbaciti.

 

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu, a ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Naime, odgovor na pitanje nije važan za odluku u ovom sporu. To iz razloga što se odluka nižestupanjskih sudova ne temelji na zaključku da je tuženik isključivo bio dužan osigurati gradilište na kojem je došlo do štetnog događaja,  već je odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpio pravni prednik tužitelja temelji na solidarnoj odgovornosti tuženika za štetu koja proizlazi iz odredbe čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) koja uređuje upravo solidarnu odgovornost naručitelja i izvođača radova i izrijekom propisuje da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova, a kako je to obrazložio sud drugog stupnja. Stoga postavljeno pitanje može biti odlučno u eventualnoj regresnoj parnici među solidarnim dužnicima, ali ne i u ovoj parnici u kojoj je postavljen zahtjev za naknadu štete treće osobe. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se poziva tuženik donesena je u nepodudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

 

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenog pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 12. lipnja 2024.