- 1 -              III Kr-73/2024-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr-73/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika Vijeća te Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. M. zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 24. studenog 2022. broj K-36/2021-42 i presuda Županijskog suda u Splitu od 6. lipnja 2023. broj Kž-39/2023-9, u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog I. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 24. studenog 2022. broj K-36/2021-42 i presuda Županijskog suda u Splitu od 6. lipnja 2023. broj Kž-39/2023-9 I. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. te je, na temelju članka 243. stavka 2. u vezi s člankom 34., člankom 44. stavcima 1. i 2., člankom 41. i člankom 47. stavcima 1. i 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora jedna godina. Na temelju članka 54. KZ/11. I. M. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 30. srpnja 2019. do 6. prosinca 2019.

 

1.1. Na temelju članka 79. stavka 1. KZ/11. od I. M. je oduzeto 8 novčanica u apoenu od 100,00 kuna serijskih brojeva navedenih u izreci presude, a koje novčanice su mu oduzete uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU Vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije, serijski broj 01203122 od 30. srpnja 2019. Oduzet mu je i mobilni uređaj marke Samsung IMEI 1 broja ..., IMEI 2 - ... s umetnutom SIM karticom broja ... i mobilni uređaj marke Samsung IMEI broja ... s umetnutom SIM karticom pozivnog broja ... serijskog broja ..., koji predmeti su od njega oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije, serijski broj 01203123 od 30. srpnja 2019.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.-22.) I. M. je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka u vidu paušalnog iznosa od 2.000,00 kuna, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te pravomoćne presude osuđeni I. M. je po branitelju, odvjetniku S. Č., na temelju članka 517. stavka 1. točke 3. i stavka 2. ZKP/08.-22., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) i to "iz razloga jer je prvostupanjski sud u prvostupanjskom postupku po tvrdnji osuđenog i obrane počinio više apsolutno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na štetu osuđenog a na koje prigovore se niti drugostupanjski sud nije očitovao na koji način je i drugostupanjska presuda rezultat bitnih povreda odredaba kaznenog postupka radi čega su osuđenom povrijeđena ustavna prava na obranu i sudsku zaštitu zagarantirana čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda".

 

2.1. Predlaže "prvostupanjskom sudu ili Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da temeljem odredbe čl. 518. st. 5. ZKP-a odgodi izvršenje pravomoćne presude, do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o podnesenom zahtjevu za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude, a zatim predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu pravomoćnu presudu Općinskog suda u Vukovaru posl.br: 7 K-36/2021-42 od 24. studenog 2022. god. preinači na način da donese presudu kojom će optuženika osloboditi optužbe za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, podredno da ukine presudu Županijskog suda u Splitu posl. br: Kž-39/2023-9 od 06. lipnja 2023. god. g. i predmet istome vrati na ponovno odlučivanje, ili da uz tu presudu drugostupanjskog suda ukine i naznačenu presudu Općinskog suda u Vukovaru posl. br: 7 K-36/2021-42 od 24. studenog 2022. god. i predmet vrati prvostupanjskom sudu, ali drugom vijeću na ponovni postupak".

 

3. Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.-24.) prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor (broj Ksm-DO-11/2024. od 29. travnja 2024.). Taj je odgovor dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Ističući povredu iz članka 517. stavku 1. točki 3. ZKP/08.-22. osuđenik u zahtjevu u cijelosti, od riječi do riječi, prepisuje prigovore iz njegove žalbe koju je podnio protiv prvostupanjske presude iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te tvrdi da je sve te navode "drugostupanjski sud izignorirao ili pogrešno ocijenio", kao i da "drugostupanjski sud o tim prigovorima nije izrekao svoj pravorijek na koji način je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba ZKP-a time i pravo optuženog na pravično suđenje i primjenu zakona od strane uređujućih sudova zagarantiranih odredbom čl. 115. st. 3. Ustava RH".

 

5.1. Dodaje "[I]z svega navedenoga po mišljenju obrane prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio naznačene odlučne činjenice koje nisu u korelaciji s utvrđenjima koja su rezultat provedenog dokaznog postupka, a to je ponovio i drugostupanjski sud u svojoj presudi Kž-39/2023-9 od 06. lipnja 2023. g. ne osvrćući se posebno na sve istaknute žalbene razloge". Također, tvrdi "[D]akle iako je osuđeni u Žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude ukazao na nekonzistentno postupanje prvostupanjskog suda i ozbiljne povrede točno naznačenih odredaba ZKP-a drugostupanjski sud se nije očitovao na svaku od istaknutih prigovora te je propustio naznačiti iz kojih razloga i temeljem kojih zakonskih odredbi smatra te obrazložene navode neosnovanim i pogrešnim što je dužan učiniti, a ne samo općenito naznačiti kako je to učinio da smatra da odlučne činjenice nisu pogrešno utvrđene i da nije povrijeđeno zbog toga pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, navodeći da je prvostupanjski sud izveo dokaze na koje je upućen ukidajućom presudom protiv prvotno oslobađajuće presude. Takvim propustima drugostupanjski sud počinio je i sam bitnu povredu odredaba čl. 468. ZKP-a, na koji način je na štetu osuđenog postupao protivno odredbi čl. 115. st. 3. Ustava RH.".

 

6. Iz iznesenih navoda jasno proizlazi da osuđenik zahtjev podnosi zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla utjecati na presudu. Dakle, zahtjev podnosi iz osnove iz članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08.-22. premda se iz doslovno prepisanih žalbenih navoda može činiti da od ovog suda traži ponovnu ocjenu tih prigovora i to unatoč tome što zahtjev, u skladu s izričitom odredbom članka 517. stavka 1. ZKP/08.-22., nije dopušteno podnositi zbog svih povreda zakona i svih povreda odredaba kaznenog postupka. Uostalom, ocjenu o dokaznoj snazi pojedinih dokaza odnosno ocjenu o tome koje će dokaze smatrati vjerodostojnima, a koje ne, sudovi daju do pravomoćnog okončanja postupka te ne mogu biti predmetom analize u povodu ovdje podnesenog izvanrednog pravnog lijeka.

 

7. Razmotrivši navode iz zahtjeva te sadržaj prvostupanjske i drugostupanjske presude, kao i žalbu osuđenika podnesenu protiv prvostupanjske presude, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao osnovanim tvrdnje osuđenika o pogrešnoj ocjeni žalbenih navoda te o nedostatnosti obrazloženja drugostupanjske presude.

 

8. Naime, obrazloženje presude drugostupanjskog suda koncipirano je na način da je drugostupanjski sud najprije vjerno interpretirajući žalbene navode vrlo detaljno, po zakonskim osnovama za žalbu, prenio prigovore iz žalbe tada optuženog I. M. (odlomci 7., 7.1. i 7.2.).

 

9. Potom je drugostupanjski sud, ocjenjujući žalbene navode, otklonio prigovor ostvarenja bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-22. te iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-22. navodom da je "izreka presude razumljiva i nije proturječna sama sebi i razlozima presude, te su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ti razlozi nisu u znatnoj mjeri proturječni niti postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika" te da "odlučne činjenice nisu pogrešno utvrđene i nije povrijeđeno zbog toga pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda" (odlomak 8.), iznoseći potom i razloge zašto ne smatra osnovanim prigovor iz žalbe da prvostupanjski sud nije postupio po uputama ranijeg ukidnog rješenja drugostupanjskog suda (odlomak 8.1.).

 

10. Zatim je, razmatrajući žalbene navode s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dajući kritički osvrt dokazne građe, drugostupanjski sud izložio rezultate dokaznog postupka s naglaskom na odlučujuće dokaze optužbe te ocijenio pravilnim vrednovanje personalnih dokaza po prvostupanjskom sudu, smatrajući ih uvjerljivom osnovom za osuđujuću presudu.

 

10.1. Tako, drugostupanjski sud, odgovarajući na te prigovore žalbe navodi "[N]ije u pravu okrivljenik niti kada problematizira iskaz svjedoka oštećenog M. D. na ponovljenoj raspravi 22. rujna 2022., kada je između ostalog kazao da "supruga nije znala ništa dok slučaj nisam prijavio, njoj nitko nije prijetio", jer mu je odmah potom predočena razlika u iskazu, u kojem je iznio da je brat njegove supruge I., T. rekao njegovoj supruzi da okrivljenik hoće uzeti njihovog sina. Kada se na to nadoveže iskaz svjedoka T. S. iz srpnja 2019. o kontaktu s okrivljenikom, odnosno iskaz I. B. D., a poglavito kod njihovog sučeljavanja, dakle, svjedoka S. i svjedokinje I. B. D., kada je on ostao kod tvrdnje da okrivljenik nije prijetio da će oteti i ubiti D., dok je svjedokinja I. B. D. potvrdila kako joj je T. S. rekao da je kod njega bio okrivljenik i rekao mu da mu M. duguje novac, da se radi o velikoj cifri i da će oteti i ubiti nju i sina, kao i svi drugi izvedeni dokazi, sud prvog stupnja pravilno dovodi u kontekst cjelinu utvrđenog činjeničnog stanja (kontakt putem mobitela između okrivljenika i oštećenika, kao i postavljanje tzv. policijske klopke, o kojoj postoji zapisnik, a o kojoj su iskazivali i svjedoci)" (odlomak 8.1.). Nadovezujući se na takav zaključak, drugostupanjski sud u presudi odmah otklanja i prigovor povrede kaznenog zakona, pravilno zaključivši da žalitelj taj prigovor u biti samo posljedično veže uz prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (odlomak 8.1.).

 

11. U nastavku odluke drugostupanjski sud ocjenjujući prigovore žalbe u odnosu na odluku o kazni navodi "Naime, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je u odnosu na raniju presudu i osuđivanost okrivljenika nastupila rehabilitacija sukladno odredbama članka 19. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“ broj 143/12., 105/15., 32/17. i 53/22.; dalje: ZPPOKER). U stavku 4. citirane odredbe propisano je da rehabilitacija nastupa po sili zakona kada proteknu propisani rokovi, ali pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela". Potom, navodeći trenutak kada su presude kojima je tada optuženi N. J. proglašen krivim postale pravomoćne zaključuje "Stoga sud prvog stupnja pravilno je uzeo u obzir sve okolnosti, pa i okolnosti koje proizlaze iz odredaba članka 19. ZPPOKER. Navedena kaznena sankcija primjerena je težini počinjenog kaznenog djela i osobi okrivljenika, te će se na taj način ostvariti svrha izricanja kaznenih sankcija iz članka 41. KZ/11, a kako je to sud prvog stupnja i obrazložio, pod točkom 58. pobijane presude. " (odlomak 9.).

 

12. Prema tome, iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je drugostupanjski sud u cijelosti postupio u skladu s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08.-22. kojim mu je naložena obveza da ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Drugostupanjski je sud razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene prigovore osuđenika, dajući pri tome dostatne i relevantne razloge zbog kojih je prihvatio argumentaciju iz prvostupanjske presude, a time i razloge na temelju kojih je utvrđeno da je osuđenik počinio terećeno kazneno djelo. Drugostupanjski je sud ujedno prvostupanjsku presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08.-22. ispitao i po službenoj dužnosti te je naveo da nisu nađene povrede zakona.

 

13. Pritom treba navesti da se pravo na obrazloženu sudsku odluku ne može tumačiti tako da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku. Prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu pa prihvaćanje sveobuhvatnih zaključaka danih u prvostupanjskoj presudi ne znači automatski da drugostupanjski sud ignorira navode žalbe, nego pokazuje da se žalbom zapravo ne iznosi ništa bitno i novo o čemu prvostupanjski sud nije vodio računa i što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. Drukčija bi obveza žalbenog suda bila u situaciji da u prvostupanjskoj presudi postoje nedostaci ili nejasnoće u procesu zaključivanja ili utvrđivanja odlučnih činjenica. No, o tome ovdje, imajući na umu vrlo temeljitu i detaljnu analizu i ocjenu dokazne građe od strane prvostupanjskog suda (stranice 6 do 14 prvostupanjske presude), očito nije riječ.

 

14. Stoga, nema povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08.-22.

 

15. Slijedom navedenog, nema govora ni o ostvarenju povrede prava osuđenika na pošteno suđenje, na koju se također upire zahtjevom. Naime, povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda nema uopće razloga, odnosno ako su razlozi proizvoljni ili očito nerazumni, a o tome ovdje očito nije riječ, a to što osuđenik nije zadovoljan takvim obrazloženjem nije relevantno s aspekta povrede prava na pravično suđenje. Kada žalbeni sud odbija žalbu, tada načelno može jednostavno potvrditi razloge za odluku nižeg suda (v. odluku i rješenje Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj: U-III-6870/2021., od 18. travnja 2023. te predmete Europskog suda za ljudska prava García Ruiz protiv Španjolske [Vv], br. 30544/96., § 29., presuda od 21. siječnja 1999.; Harisch protiv Njemačke, br. 50053/16., § 35., presuda od 11. travnja 2019.; te Mazahir Jafarov protiv Azerbajdžana, br. 39331/09, § 45., presuda od 2. travnja 2020.), a u nekim situacijama razlozi mogu proizlaziti i iz okolnosti predmeta (v. predmete Europskog suda za ljudska prava Harisch protiv Njemačke, navedeno, § 35.; te Sawoniuk protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 63716/00, odluka od 29. svibnja 2001.). Da bi se, dakle, utvrđenje činjenica i ocjena dokaza mogli smatrati proizvoljnima u mjeri koja utječe na pravičnost postupka, pogrešni zaključci sudova o odlučnim činjenicama morali bi biti toliko očigledni da se mogu okarakterizirati kao nedvojbena pogreška koju ni jedan razuman sud ne bi nikada mogao učiniti (v. rješenje Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj: U-III-519/2021., od 23. lipnja 2021.).

 

15.1. Osim toga, sadržaj ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.) ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pravično suđenje stoga obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost (v. rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022. od 30. studenoga 2022., odlomak 9.). U tom smislu, pravo na pravičnost ne obuhvaća pravila o tome kako pojedini dokazi trebaju biti ocijenjeni (v. presudu Europskog suda za ljudska prava De Tommaso protiv Italije (Veliko vijeće) broj: 43395/09., od 23. veljače 2017.).

 

16. Slijedom svega navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je trebalo na temelju članka 519. u vezi sa člankom 512. ZKP/08.-24. odlučiti kao u izreci. S obzirom na ovakvu odluku, nije bilo mjesta za primjenu članka 518. stavka 5. ZKP/08.-24.

 

Zagreb, 12. lipnja 2024.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ratko Šćekić, v.r.