- 1 -              III Kr-39/2024-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr-39/2024-5

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika Vijeća te Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. V. zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak - dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 21. studenog 2022. broj K-1409/2016. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 28. rujna 2023. broj Kž-218/2023., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno citiranim presudama Općinskog suda u Splitu i Županijskog suda u Osijeku M. V. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela prijevare i dva kaznena djela krivotvorenja isprave te mu je zbog jednog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11 na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, zbog jednog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na temelju tog propisa mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, zbog jednog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. KZ/11 mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i zbog jednog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11 mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci pa je M. V. uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. ožujka 2016. do 3. ožujka 2017.

 

2. Protiv te presude osuđenik je osobno i putem branitelja I. R., odvjetnika iz S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) „… temeljem članka 517. stavak 1. točaka 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 - dalje: ZKP), a zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468. stavku 2. ZKP-a i povrede okrivljenika na obranu na raspravi“, s prijedlogom „… uvažiti Zahtjev okrivljenika ad1. i ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu…“.

 

3. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je u odgovoru predložilo da se zahtjev odbije kao neosnovan.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Osuđenik tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na obranu na raspravi i pravo na obranu zaštićeno "Europskom konvencijom o ljudskim pravima" time što je sud prvog stupnja odbio njegov zahtjev za odgodu rasprave od 15. studenog 2022. koji je istaknut jer on nije bio raspravno sposoban. Međutim, umjesto da provede odgovarajuće vještačenje po stručnom sudskom vještaku radi ocjene osnovanosti osuđenikovog prijedloga za odgodu rasprave zbog raspravne nesposobnosti u smislu čl. 406. ZKP-a, sudac pojedinac je telefonom obavio razgovor s zatvorskim liječnikom iz Zatvora u Z. u kojem se osuđenik nalazio u istražnom zatvoru i nakon toga je sud njegov zahtjev za odgodu odbio ocjenjujući da se radi o odugovlačećem prijedlogu obrane.

 

6.1. Argumentirajući tvrdnju o tome da je njegov prijedlog za odgodu radi raspravne nesposobnosti bi osnovan, odnosno da je odluka suda o tome da je on bio procesno sposoban, a bez provođenja odgovarajućeg stručnog vještačenja, bila pogrešna, osuđenik ističe da je u ovom kaznenom postupku na temelju nalaza i mišljenja vještakinje M. D. G. od 3. veljače 2017., koje je doneseno na temelju naloga suda od 19. siječnja 2017., već bilo utvrđeno da nije bio raspravno sposoban, a u kaznenom postupku koji se protiv njega vodi u predmetu K-83/15, na Općinskom sudu u Splitu je na temelju nalaza sudskog vještaka od 18. srpnja 2022. utvrđeno da on „…nije trenutno sposoban, pristupiti, prebivati i aktivno sudjelovati na raspravi, te da je potrebno utvrditi njegovu raspravnu sposobnost…“, zbog čega je rješenjem navedenog suda od 22. srpnja 2022. broj Kv-406/22 ukinut istražni zatvor.

 

7. Međutim, suprotno naprijed navedenim tvrdnjama osuđenika sud prvog stupnja odbijanjem prijedloga za odgodu rasprave zbog raspravne nesposobnosti osuđenika nije povrijedio osuđenikovo pravo na obranu na raspravi u smislu čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP), a slijedom toga ne radi se niti o povredi prava na obranu u smislu konvencijskog prava na pravično suđenje iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06. i 13/17) kao što se to implicite ističe u zahtjevu.

 

8. Naime, bez obzira na okolnost da je osuđeniku prije više od pet godina u ovom predmetu u jednom navratu, te prije više mjeseci u drugom kaznenom predmetu, bila utvrđena raspravna nesposobnost, koje su evidentno bile privremenog karaktera, u ovom je kaznenom postupku sud na temelju čl. 325. st. 1. ZKP-a bio ovlašten ocijeniti postoji li sumnja da je osuđenik zbog duševnih smetnji raspravno nesposoban. U situaciji kada je osuđenik sudu kao razlog za odgodu rasprave od 15. studenog 2022. naveo to da nije sposoban sudjelovati na raspravi budući da nema pokretljivost u svim ekstremitetima, da ga boli u prsima, odjeća trnjenje jedne noge u potpunosti, a djelomično i druge (list 1185), a nije isticao nikakve druge okolnosti koje bi upućivale na postojanje nekih duševnih smetnji, kraj činjenice da je raspravni sudac u vezi navedenih zdravstvenih problema telefonom konzultirao zatvorskog liječnika koji je odobrio dovođenje osuđenika na raspravu ne nalazeći razloga da to ne učini, pravilno je sud ocijenio da te okolnosti ne upućuju na postojanje sumnje o osuđenikovoj raspravnoj nesposobnosti zbog duševnih smetnji zbog čega i nije našao potrebnim provoditi psihijatrijsko vještačenje.

 

8.1. Osuđeniku se ukazuje da on pogrešno kao razlog za odgodu zbog raspravne nesposobnosti ističe svoje fizičke bolove i poteškoće jer su te okolnosti u kontekstu raspravne nesposobnosti irelevantne. Odlučno je u smislu raspravne nesposobnosti utvrditi, postoje li kod okrivljene osobe duševne smetnje zbog kojih sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, sporazumjeti se s braniteljem i davati mu upute. Te se okolnosti u smislu čl. 325. st. 5. ZKP-a utvrđuju isključivo psihijatrijskim vještačenjem, a u situaciji kada je prethodno na temelju svoje ocjene sud našao da postoji sumnja da se kod okrivljene osobe može raditi o duševnim smetnjama osobe. Ukoliko bi se skroz provedeno vještačenje utvrdilo da postoji bar neka od tih okolnosti, donosi se odluku o odgodi rasprave zbog raspravne nesposobnosti okrivljenika, sve u smislu čl. 406. ZKP-a.

 

9. Za istaknuti je da se osuđenik na raspravi žalio samo na bolove i tjelesne poteškoće, a on ni njegov branitelj na raspravi nisu isticali niti jednu od naprijed navedenih relevantnih okolnosti, što je nezamislivo za slučaj da osuđenik zbog duševnih smetnji doista nije na raspravi bio u mogućnosti shvatiti zbog čega se ovaj kazneni postupak vodi, koje se radnje provode na ročištu i s kojim posljedicama i da se nije bio u stanju sporazumijevati s braniteljem. Osim toga, osuđenik, unatoč najavi da sa sudom više neće razgovarati i da u nastavku više neće ništa izjavljivati (list 1185, 9.odlomak) na predmetnom je ročištu iznio opširnu obranu (1187-1188) u kojoj je jasno i na razborit način obrazlagao navodeći zašto se ne smatra krivim za počinjenje predmetnih kaznenih djela, te je još uz to i na pitanja branitelja, suda i okrivljenika davao suvisle odgovore. Sve te okolnosti ukazuju da je odluka suda prvog stupnja o odbijanju osuđenikovog prijedloga za odgodu bila pravilna i da je drugostupanjski sud osnovano odbio žalbene tvrdnje osuđenika o povredi njegovih prava na obranu, zbog čega se navodi iz zahtjeva ukazuju neosnovanim.

 

10. Iz svih navedenih razloga, kako osuđenikov zahtjev za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP-a, presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 12. lipnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ratko Šćekić, v.r.