- 1 -              III Kr-83/2024-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr-83/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika Vijeća te Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene B. K. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 3. siječnja 2023. broj K-131/2022-13 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 9. siječnja 2024. broj Kž-56/2023-6, u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđene B. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 3. siječnja 2023. broj K-131/2022-13 B. K. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te osuđena na kaznu zatvora osam mjeseci. Potom joj je, na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje: ZKP/08-22) B. K. je obvezana naknaditi troškove kaznenog postupka u vidu paušalnog iznosa od 132,72 eura odnosno 1.000,00 kuna, u roku 15 dana od pravomoćnosti i izvršnosti presude.

 

2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik. Prihvaćanjem te žalbe, prvostupanjska je odluka presudom Županijskog suda u Slavonskom brodu od 9. siječnja 2024. broj Kž-56/2023-6 preinačena u odluci o kazni pa je B. K. sada osuđena na kaznu zatvora pet mjeseci.

 

3. Protiv te pravomoćne presude osuđena B. K. je po branitelju, odvjetniku M. H. podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog "povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (koja povreda je utjecala na presudu)". Dakle, zahtjev podnosi iz osnove u čl. 517. st. 1. toč. 3. (u zahtjevu pogrešno naveden čl. 517. st. 3.) ZKP/08-22. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske "ukine pobijanu prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, odnosno da preinači presudu na način da optuženici izrekne uvjetnu osudu ili da kaznu zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi".

 

4. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08-24) prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor (broj Ksm-DO-74/2024. od 6. svibnja 2024.). Taj je odgovor dostavljen na znanje osuđenici i njezinom branitelju.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Iz sadržaja zahtjeva je vidljivo da osuđenica zahtjev podnosi zbog nekoliko osnova, no, samo neke od njih predstavljaju dopuštene zakonske osnove za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

7. Naime, osuđenica u zahtjevu ponajprije citira dijelove drugostupanjske presude u kojima se iznose relevantne okolnosti kojima se drugostupanjski sud, odlučujući o osnovanosti žalbe državnog odvjetnika odnosno prilikom izricanja bezuvjetne kazne zatvora, rukovodio. Potom osuđenica navodi da se u drugostupanjskoj presudi "nastavno … vrlo sumarno iznose tek paušalni i tipizirani navodi o postizanju svrhe kažnjavanja kroz izricanje ovakve osude". Tvrdi da se iz drugostupanjske presude može iščitati samo da je žalbeno vijeće uzelo u obzir podatak da je okrivljenica osuđivana, međutim, da u potpunosti izostaju argumentirani razlozi i stvarno obrazloženje na koji je način (osim kao posebno otegotno) sud cijenio raniju osuđivanost. Dodaje da je drugostupanjski sud, u situaciji kada sud temelji svoju odluku kojom preinačava presudu isključivo na podatku o osuđivanosti, dužan jasno obrazložiti razloge zbog kojih ranije osude (u ovom slučaju zbog kaznenih djela počinjenih prije možda i dvadeset godina i različita od onog za koje se sada sudi) smatra glavnim razlogom zbog kojeg je potrebno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora. Iz navedenog proizlazi da osuđenica, nezadovoljna kvalitetom i kvantitetom obrazloženja drugostupanjskog suda, zahtjev podnosi zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla utjecati na presudu, dakle, iz osnove u čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 478. st. 1. ZKP/08-22.

 

8. Razmotrivši navode iz zahtjeva te sadržaj prvostupanjske i drugostupanjske presude, kao i žalbu državnog odvjetnika podnesenu protiv prvostupanjske presude samo zbog odluke o kazni, Vrhovni sud Republike Hrvatske takve tvrdnje nije našao osnovanima.

 

8.1. Naime, drugostupanjski je sud u cijelosti postupio u skladu s čl. 487. st. 1. ZKP/08-22 kojim mu je naložena obveza da ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Tako je u drugostupanjskoj presudi, nakon što je interpretirao navode iz žalbe (odlomak 7.), drugostupanjski sud ocjenjivao osnovanost žalbenih prigovora državnog odvjetnika te ih prihvatio kao pravilne zaključivši da prijašnji život osuđenice, u vidu njezine višekratne osuđivanosti zbog počinjenja teških kaznenih djela kada su joj izricane višegodišnje kazne zatvora, zajedno s kaznenim djelom prijetnje zbog kojega je predmetnom presudom proglašena krivom, "nameće potrebu strožeg kažnjavanja od izricanja uvjetne osude" (odlomak 8.), zaključujući da se zbog svega navedenog svrha kažnjavanja može ostvariti jedino bezuvjetnim kažnjavanjem.

 

8.1. Prema tome, iz sadržaja drugostupanjske presude jasno proizlazi da je drugostupanjski sud, postupajući u cijelosti u skladu sa zakonskim ovlaštenjima, ocijenio pravilnost odluke o kazni te pritom dao dostatne i relevantne razloge zbog kojih je prihvatio argumentaciju iz žalbe državnog odvjetnika.

 

8.2. Stoga, nema povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 487. st. 1. ZKP/08-22.

 

9. U nastavku zahtjeva osuđenica tvrdi da je u predmetnom kaznenom postupku samo izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije za osuđenicu, a da je prije uzimanja u obzir ranijih osuda sud trebao izvršiti uvid u presude francuskog i hrvatskog suda u kontekstu proteka vremena od tih osuda te utvrditi je li osuđenica izdržala izrečene joj kazne zatvora, gdje ih je izdržala, jesu li te kazne objedinjene i je li riječ o istim kaznenim djelima ili događajima koji su međusobno povezani.

 

10. Ovakvim navodima zahtjeva se, u biti, pobija pravomoćna presuda u odluci o kazni na način da se osporava pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja vezana uz odluku o kazni i traži preocjena okolnosti relevantnih za izbor vrste i visine kazne u cilju ishođenja blažeg kažnjavanja osuđenice. To je uostalom jasno vidljivo i iz prijedloga podnositeljice zahtjeva u vezi odluke ovog suda u kojem traži da joj se (ponovno) izrekne uvjetna osuda ili da joj se pak kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro.

 

10.1. Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona iz čl. 515. st. 1. ZKP/08-22 i čl. 517. st. 1. ZKP/08-22. Prema tome, zahtjevom se ne može problematizirati i ispitivati odluka o kazni (čl. 471. ZKP/08-22), odnosno pravilnost vrednovanja okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, osim ako se ne radi o takvoj povredi kojom je pri izricanju kazne sud prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, na što osuđenica zahtjevom niti ne upire. Ocjena okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne (olakotne i otegotne okolnosti) završava u žalbenom postupku.

 

10.2. Stoga, budući da se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kako onog koje se odnosi na pitanje krivnje za terećeno djelo, tako i glede odlučnih činjenica o kojima ovisi izbor vrste i mjere sankcije, niti se ispituje odluka o kazni ocjenom pravilnosti vrednovanja spomenutih okolnosti, a ovdje izrečena kazna zatvora je zakonito odmjerena, zahtjev u tom dijelu nije osnovan.

 

11. Konačno, osuđenica u zahtjevu tvrdi i da se "[T]ime drugostupanjska (i prvostupanjska) presuda u dijelu odluke o žalbi ne mogu ispitati budući da (pogotovo u drugostupanjskoj odluci, gdje je osuđivanost jedini faktor koji sud uzima u obzir) u potpunosti izostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi popuno nejasni". Takvim tvrdnjama osuđenica u biti ističe povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22. No, pritom zaboravlja da se zbog te povrede, u skladu s čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08-22, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti. Zato zahtjev osuđenice ni u tom dijelu nije osnovan.

 

12. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 519. u vezi sa čl. 512. ZKP/08-24 odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 12. lipnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ratko Šćekić, v.r.