Poslovni broj: Gž-1076/2023-3

Poslovni broj: Gž-1076/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, na temelju nacrta prijedloga odluke koji je izradio sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. iz R., OIB ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društvu V. i P. iz R., protiv tuženice K. D. iz R., OIB ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. & P. iz R., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-68520/2019-2 od 28. veljače 2023., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-68520/2019-2 od 28. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika V. P. iz R., poslovni broj Ovrv-6605/2019 od 25. srpnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 8.179,04 eura / 61.624,98 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

 

II. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženice kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-68520/19-2 od 28. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka.

 

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika V. P. iz R., poslovni broj Ovrv-6605/2019 od 25. srpnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 8.179,04 eura / 61.624,98 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 21. rujna 2018. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke).

 

1.1. Isto tako, tom presudom djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika V. P. iz R., poslovni broj Ovrv-6605/2019 od 25. srpnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici novčani iznos od 2.944,79 eura / 22.187,52 kuna (preko iznosa od 8.179,04 eura do 11.123,83 eura), kao i ovršni trošak u iznosu od 799,76 eura / 6.025,79 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te se kao neosnovan odbija zahtjev tužiteljice za isplatu u tom dijelu (točka II. izreke).

 

1.2. Odlukom o troškovima parničnog postupka sadržanoj u istoj presudi određeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka III. izreke).

 

1.3. Rješenjem istog nadnevka i poslovnog broja prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz R. O-6605/2019 od 25. srpnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženici nadoknaditi tužiteljici iznos od 14.632,70 eura / 110.250,10 kn, te je u tom dijelu utvrđeno da je tužba povučena.

 

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

 

2.1. Tuženica prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka tuženici, podredno da se ukine i vrati na ponovno suđenje. Tuženica potražuje i trošak za sastavljanje žalbe.

 

2.2. Tužiteljica navedenu presudu pobija u dijelu pod točkom III. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP-a s prijedlogom da se odluka o trošku preinači sukladno žalbenim navodima. Tužiteljica također potražuje trošak za sastavljanje žalbe.

 

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

3. Žalbe nisu osnovane.

 

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, ranije odvjetnice iz R., za plaćanje novčanog iznosa od 83.812,50 kuna prema računu br. 19/P01/0 od 20. rujna 2018., u svezi izvršene odvjetničke usluge za zastupanje tuženica u građansko pravnom predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2769/2009, u kojem je donesena nepravomoćna presuda 24. listopada 2022.

 

6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrdio je, a što među strankama nije ni sporno:

 

- da je tuženica kao stranka tužiteljici kao odvjetnici dala punomoć za zastupanje tuženice u građansko pravnom predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-2769/2009,

- da je tuženica usmeno pitala tužiteljicu pa tako i neposredno prije zatvaranja ureda kakav će biti uspjeh i koja su očekivanja u parnici,

- da je tužiteljica obavljala odvjetničke usluge u ime i za račun tuženice sve do otkaza punomoći koji joj je uputila pisanim putem 17. rujna 2018.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je djelomično osnovan zahtjev tužiteljice, i to za iznos od 8.179,04 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a neosnovan za iznos od 2.944,79 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

9. Naime, odredbom članka 313. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je punomoć ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku, a u stavku 2. istog članka ZOO-a je propisano da su postojanje i opseg punomoći nezavisni od pravnog odnosa na temelju kojeg je punomoć dana. Odredbom članka 763. ZOO-a propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove te da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

 

9.1. Odredbom članka 18. stavka 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, dalje u tekstu: ZO) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost Ministra pravosuđa, a stavkom 4. Istog članka ZO-a je propisano da je odvjetnik dužan izdati stranci račun nakon izvršene usluge, a u slučaju otkaza ili opoziva punomoći da je odvjetnik dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

 

9.2. Prema Tbr. 48. točki 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22 – dalje u tekstu: Tarifa) propisano je da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim u kaznenim i prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

 

10. Imajući u vidu tvrdnje tuženice da s tužiteljicom dogovoreno zastupanje "pro bono", to je teret dokaza te tvrdnje na tuženici, a kako te tvrdnje ne proizlaze iz nijednog dokaza izvedenog u postupku, pa niti iz iskaza same tuženice, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica pružene usluge zastupanja u obvezi i platiti.

 

11. Ovo iz razloga što je tuženica u svom iskazu navela da i to"da uopće nisu pričale o plaćanju troškova zastupanja u tom postupku" i da: "decidirano i izrijekom nikada tužiteljica nije rekla da joj neće naplatiti uslugu troškova zastupanja, ali nije rekla niti da će joj naplatiti", kao i  da kada su se njihovi odnosi pogoršali: "mi ni tada nismo pričale o načinu plaćanja ovog postupka".

 

12.  Stoga je, a imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da svaka stranka ima dokazati činjenice koje su za nju povoljne u postupku, prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužiteljica uslugu zastupanja tuženice izvršila temeljem uredne i valjane punomoći, kao što je pravilno zaključio i da tuženica nije dokazala da je između nje i tužiteljice dogovoreno zastupanje "pro bono", pa kako je pravo na naknadu troškova zastupanja dospjelo, to egzistira obveza tuženice za isplatu utuženog iznosa tužiteljici na ime pruženih odvjetničkih usluga.

 

13. Prigovor zastare je također neosnovan, a sve s obzirom na odredbu članka 225. ZOO-a prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, kao i na citiranu odredbu članka 18. ZO-a, te imajući u vidu činjenicu da je tuženica otkazala punomoć tužiteljici pisanim putem 17. rujna 2018. i da je tužiteljica kao odvjetnica izdala račun u roku od 30 dana od otkaza odnosno 20. rujna 2018.

 

14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a kojom je propisano da ako su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

15. Naime, tužiteljica je kao ovrhovoditelj protiv tuženice kao ovršenice 19. srpnja 2019. podnijela prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 194.062,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Rješenjem o ovrsi javnoga bilježnika V. P. iz R. O./2019 od 25. srpnja 2019. naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 194.062,60 kn sa zateznom kamatom te sa troškovima ovršnog postupka u iznosu od 6.025,79 kn. Na navedeno rješenje tuženica je pravovremeno  podnijela prigovor pa je isto rješenjem prvostupanjskog suda od 21. listopada 2019. stavljeno izvan snage te je pred tim sudom postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga tj. kao po tužbi. Podneskom od 23. svibnja 2022. tužiteljica je djelomično povukla tužbeni zahtjev u iznosu od 14.632,70 eura / 110.250,10 kuna sa zakonskom zateznom kamatom dok je ostala kod zahtjeva za isplatu iznosa od 11.123,83 eura / 83.812,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom a navedenom zahtjevu tuženica se nije protivila te je sud rješenjem ukinuo platni nalog u tom dijelu i utvrdio da je tužba povučena. Nastavno na navedeno, prvostupanjski sud je utvrdio da ročišta od 1. veljače 2013. i 23. veljače 2016. nisu održana, odnosno da nema dokaza da je izjavljen podnesak od 23. veljače 2016., pa zahtjev tužiteljice nije osnovan u tom dijelu, slijedom čega je platni nalog u dijelu kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 2.944,79 eura (preko iznosa od 8.179,04 eura do 11.123,83 eura), odbio kao neosnovan.

 

16. Razvidno je dakle, da bi stranke u postupku uspjele u približno jednakim dijelovima i da nijedna strana nije uspjela u cijelosti, slijedom čega je osnovano sud prvog stupnja odredio da svaka stranka snosi svoje troškove, pa je žalbu tužiteljice i tuženice u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovane.

 

17. Na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, nije osnovan zahtjev tužiteljice i tuženice za naknadu troškova sastavljanja žalbe jer iste nisu uspjele u svojim žalbama.

 

18. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 380. točke 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. stavka ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 12. lipnja 2024.