- 1 -              Poslovni broj: Usž-1605/2024-2

Poslovni broj: Usž-1605/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                                                                      P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. L. iz S., koju zastupa opunomoćenica M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv točaka I. II., III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2723/2021-23 od 11. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I. Žalba se odbija i potvrđuju se točke I. II., III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu,  poslovni broj: UsI-2723/2021-23 od 11. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-502-03/21-01/420, urbroj: 338-01-06-05-21-03 od 2. kolovoza 2021. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., klasa: UP/I-502-03/21-04/50, urbroj: 338-21-02-02-21-02 od 12. svibnja 2021. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke tužiteljici su priznate dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji: M 23.2 i M 17 posljedicom ozljede na radu od 18. ožujka 2019. priznate pod evidencijskim brojem OR 6225 180319 1/2019, te su joj priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po tim dijagnozama. Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 3.151,11 eura/23.742,03 kn, dok je točkom V. izreke u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z. od 12. svibnja 2021., kojom tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB-u: M 23.2 nije priznata posljedicom ozljede na radu, te joj s te osnove nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u vezi već od ranije priznate ozljede na radu nastale 18. ožujka 2019., priznate pod evidencijskim brojem OR 6225 180319 1/2019 po dijagnozi šifre prema MKB-u, S 83.1.

3.              Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude (u točkama I. do IV. izreke) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Citirajući odredbe članka 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., 98/19., dalje: Zakon), te članke 36., 37., 53., 54. i 56. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj: 85/14. do 39/20., dalje: Pravilnik) u bitnom navodi da se tužiteljici ne mogu priznati predmetne dijagnoze kao posljedice priznate ozljede na radu s obzirom da se radi o predispoziciji zdravstvenog stanja koje je postojalo kod tužiteljice godinama prije predmetnog događaja. Pojašnjava da je MR lijevog koljena od 15. lipnja 2019. odmah verificirala degenerativne promjene struktura lijevog koljena, što je potvrđeno i u kasnijim obradama (nalaz ortopeda Klinike za traumatologiju od 14. rujna 2020., te MR lijevog koljena od 23. travnja 2020.), te da je zbog gonartroze postavljena apsolutna indikacija za ugradnju totalne endoproteze u lijevo koljeno. S obzirom da je 3. listopada 2019. obavljena artroskopija lijevog koljena i meniscektomija, mišljenja je da je ozljedu medijalnog meniska lijevog koljena mogla zadobiti i naknadno (od mjeseca lipnja do listopada 2019.), a ne 18. ožujka 2019. Prigovara dosuđenom trošku za podnesak od 17. siječnja 2022. iz razloga što isti nije od utjecaja na rješenje upravne stvari, a uz koji je dostavljena medicinska dokumentacija koja nije bila predmetom ocjene u upravnom postupku.  Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu, te odbije tužbeni zahtjev.

4.              Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi da je pravilno na temelju nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka pribavljenih u upravnom sporu utvrđeno da su sporne dijagnoze mogu priznati kao posljedica od ranije priznate ozljede na radu. Predlaže Sudu da žalbu odbije. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 781,25 eura.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

7.              Odredbom članka 53. stavka 1. Pravilnika propisano je da je posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije.

8.              Prema podacima spisa predmeta tužiteljica je 18. ožujka 2019., prilikom obavljanja radnih zadataka, pretrpjela ozljedu lijevog koljena koja je dijagnosticirana prema MKB-10 pod šifrom S 83.1 (iščašenje koljena). U upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja sporne su dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M 23.2 (Poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede) i M 17 (Artroza koljena).

9.              U upravnom je postupku, na temelju nalaza i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja tuženika ocijenjeno da se dijagnoza M 23.2 (Poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede) ne može priznati kao ozljeda na radu, s obzirom da je ocijenjeno da je ta dijagnoza posljedica predispozicije zdravstvenog stanja tužiteljice, pa se ne može uzročno-posljedično povezati s događajem ozljeđivanja od 18. ožujka 2019., a sukladno odredbi članka 67. točke 5. Zakona prema kojem se ozljedom na radu ne smatra ozljeda do koje je došlo zbog stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje bi moglo imati za posljedicu bolest.

10.              Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka dr. sc. M. Z., specijalistici medicine rada i prof. prim. dr. sc. B. Š., specijalistu ortopedije i traumatologije, koji su u nalazu detaljno naveli podatke u vezi liječenja tužiteljice i o nastanku ozljede, imajući u vidu i prethodne promjene u zdravstvenom stanju lijevog koljena. Vještaci su konstatirali da je tužiteljica 18. ožujka 2019. zadobila uganuće lijevog koljena s oštećenjem unutarnje postranične sveze koljena, te da nije zadobila iščašenje koljena, koja joj je priznata kao ozljeda na radu. Naveli su da je simptomatologija ozljede unutarnje postranične sveze koljena specifična simptomatologija oštećenja unutarnjeg meniska, te da tužiteljici nije odmah postavljena dijagnoza oštećenja meniska. Pritom su se osvrnuli na MR lijevog koljena od 15. lipnja 2019., koji tuženik spominje u žalbi, te naveli da je ta obrada pokazala istegnuće zglobne čahure i unutarnjeg postraničnog ligamenta uz razdor meniskofemolarnog ligamenta u stražnjem dijelu koljena, dok oštećenje unutarnjeg meniska nije opisano, ali je na temelju pozitivnih kliničkih znakova za oštećenje medijalnog meniska preporučena artroskopija, na kojoj je nađen razdor dijela meniska koji je odstranjen. Pojašnjeno je da je razdor meniska nastao u trenutku ozljeđivanja, a utvrđen je naknadno, što nije neuobičajeno. Pojasnili su da je   tužiteljici umjesto dijagnoze S 83.1, kao ozljedu na radu trebalo priznati dijagnoze S 83 Dislokacija, iščašenje i nategnuće koljenskih zglobova i ligamenata, a koja obuhvaća Iščašenje koljena i uganuće (distorziju) koljena te dijagnoze S 83.4 Uganuće i nategnuće (fibularno) (tibijalnog) kolateralnog ligamenta koljena i S 83.2  Rascjep meniska, sadašnji, te zaključili da su dijagnoze M 23.2 Poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede i M. 17. Artroze koljena, direktna posljedica od ranije priznate ozljede na radu.

11.              S obzirom na navedeno, ovaj Sud smatra da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Prvostupanjski sud je ocijenio da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno u upravnom postupku, te je usvojio tužbeni zahtjev, poništio rješenje tuženika temeljem nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka, priznao tužiteljici ozljede pod dijagnozama šifri M 23.2 i M 17, kao posljedice ozljede na radu u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona i Pravilnika.

12.              Prvostupanjski sud je u upravnom sporu utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12. do 126/22.) za sastav tužbe, podneska od 17. siječnja 2022. i dva ročišta. S obzirom da je uz podnesak od 17. siječnja 2022. dostavljena i medicinska dokumentacija novijeg datuma koja je bila predmet vještačenja nisu osnovani navodi tuženika da se radi o dosuđenom trošku koji nije opravdan. Ujedno, ovaj Sud ne smatra opravdanim troškom koji tužiteljica traži za sastav odgovora na žalbu, pa je zahtjev za naknadu tog troška odbijen na temelju odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a i odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

13.              Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 12. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska, v.r.