- 1 -

 

                                                                                                                 Broj: Ppž-11624/2022             

 

                                             

 

 

 

 

 

                                      U  I M E  R  E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

                                                               P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D. D., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17 i 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona, odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Senj, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju, Prekršajni odjel od 31. kolovoza 2022., poslovni broj: 26. Pp-1965/2021, na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Senj po službenoj dužnosti pobijana presuda preinačuje se u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okrivljeniku D. D. ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.

 

II. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Senj i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim za djelo prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom I. izreke i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 60 dana, s time da je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 12 mjeseci ne počini isto ili teže prekršajno djelo. Nadalje, okrivljeniku je za prekršaj iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona činjenično opisanog pod točkom II. izreke primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna.

 

  2. Uz kaznu okrivljeniku je primjenom članka 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, a koja će se izvršiti nakon stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom.

 

           3. Istom presudom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.

 

4. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sakcijama.

 

5. U žalbi tužitelj navodi da sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti počinjenja prekršaja. Ističe kako je okrivljenik upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje odnosno bez položenog vozačkog ispita B kategorije, da bi zatim zbog sumnje na konzumaciju opojnih tvari obzirom da je evidentiran u službenim evidencijama MUP-a kao počinitelj kažnjivih radnji iz domene zlouporabe opojnih tvari odbio se podvrgnuti ispitivanju prisutnosti opojnih droga, odnosno vađenju krivi i urina radi utvrđivanja opojnih tvari u organizmu. Okrivljenik da priznanjem želi isključivo samo izbjeći predloženu kaznu zatvora od ovlaštenog tužitelja dok same financijske poteškoće nisu odvratile okrivljenika da troši financijska sredstva i da je evidentiran kao počinitelj kažnjivih radnji iz domene zlouporabe opojnih tvari. Predlaže da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora do 60 dana i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od dvije godine.

 

           6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

7. Žalba nije osnovana.             

 

8. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te smatra da je povrijeđeno materijalno pravo u pogledu izricanja zaštitne mjere okrivljeniku.

 

9. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da su primijenjena uvjetna osuda za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i izrečena novčana kazna za prekršaj iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona, primjerene svrsi kažnjavanja.

 

10. Prvostupanjski sud je okrivljeniku za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao kaznu zatvora u trajanju od 60 dana, uz rok kušnje od 12 mjeseci, odnosno primjenu uvjetne osude sukladno članku 44. Prekršajnog zakona, ostavljajući mu vrijeme da svojim budućim ponašanjem opravda izricanje uvjetne osude, jer će se u slučaju ponavljanja prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna uvjetna osuda opozvati, dok mu je za djelo pod točkom II. izreke primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna ispod propisanog posebnog zakonskog minimuma, te ovaj sud, imajući uvidu priznanje prekršaja od strane okrivljenika, izraženo žaljenje te loše imovno stanje smatra da će se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona postići primjenom uvjetne osude i izrečenom kaznom, pri čemu vezano za žalbene navode tužitelja valja istaknuti da je za prekršaj  iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, na koji se Zakon žalitelj poziva nastupila rehabilitacija, kako to proizlazi iz evidencije o kažnjavanju Ministarstva  pravosuđa RH.

 

11. Suprotno navodima žalitelja priznanje prekršaja ne može se tretirati kao izbjegavanje prekršajne odgovornosti, odnosno izbjegavanje za izricanjem kazne zatvora, budući je priznanje okrivljenika olakotna okolnost kojom je okrivljenik olakšao vođenje i završetak postupka i isto se jedino tako može i cijeniti kod odmjeravanja kazne.

 

12. Međutim, razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe tužitelja, ovaj Sud je utvrdio da nije zakonita odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjesec.

13. Naime, odredbom članka 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 85/22), koji je stupio na snagu 30. srpnja 2022. godine, propisano je da se briše članak 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je bilo propisano da se će se pravomoćno izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinitelju prekršaja koji nije prije toga stekao pravo na upravljanje motornim vozilom, izvršiti nakon stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom odnosno izdavanja vozačke dozvole.

 

 

14. Dakle, kako navedena odredba više nije na snazi to je trebalo po službenoj dužnosti ukinuti izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, jer se ista brisanjem navedene odredbe više ne može izvršiti na taj način, kako je u izreci naveo prvostupanjski sud.

 

15. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

 

                                                 U Zagrebu 12. lipnja 2024.

 

 

 

        Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 4 otpravka za: spis, okrivljenika i tužitelja.