- 1 -              Poslovni broj: Usž-1942/2024-2

Poslovni broj: Usž-1942/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                                                                      P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice B. K. iz K., koju zastupa opunomoćenik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-1285/2023-23 od 8. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2024.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci,  poslovni broj: 2 UsI-1285/2023-23 od 8. travnja 2024.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi oglašavanja ništavim podredno radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-03/23-01/187, urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 4. svibnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područne službe K., klasa: UP/I-502-03/22-02/379, urbroj: 338-04-03-23-03 od 6. veljače 2023., te radi priznanja tužiteljici ozljede nastale 29. studenoga 2022. izražene šifrom dijagnoze S 86.0 ozljedom na radu, kao i radi nadoknade troškova upravnog spora.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z. od 6. veljače 2023., kojom ozljeda pretrpljena 29. studenoga 2022. kod poslodavca G. K., K., pod dijagnozom šifre prema MKB-u S 86.0 (ozljeda Ahilove tetive) nije priznata ozljedom na radu, te u vezi s tom ozljedom tužiteljici nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3.              Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila sudskog postupka, te odluke o trošku. Prigovara odluci suda o odbijanju dokaznih prijedloga za provođenje novih vještačenja i njezino saslušanje. Mišljenja je da je presuda utemeljena samo na dijelovima nalaza i mišljenja tijela vještačenja tuženika i sudskog vještaka, koji idu u korist tuženika. Drži da je na taj način došlo do povrede načela zakonitosti iz članka 5. Zakona o upravnim sporovima i prava na pravično suđenje koje je zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90. do 5/14.), te da nije ispunjena primarna svrha osiguranja procesne jednakosti stranaka u postupku. Navodi da je starije životne dobi, no da je ozljedu zadobila na radnom mjestu uslijed nagle promjene položaja tijela prilikom demonstracija vježbi dječjeg poskoka, pa da se ne može tvrditi da je do ozljede došlo uslijed degenerativnih promjena tetive. Smatra da se  radi o ozljedi na radu prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, preinači  pobijanu presudu, podredno da ukine presudu i predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troška. Traži trošak sastava žalbe (250 bodova + 25% PDV-a).

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je suglasan s presudom Upravnog suda u Zagrebu. Predlaže Sudu da žalbu odbije.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7.              Iz podataka spisa predmeta razvidno je da se tužiteljica, nastavnica tjelesnog odgoja, ozlijedila za vrijeme obavljanja redovitih poslova održavanja nastave tjelesne i zdravstvene kulture, prilikom demonstracije sunožnih poskoka, naprijed-nazad.

8.              Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13, dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, te bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točke 1. i 2.). Točkom 3. istog članka Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koji osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

9.              Prema članku 67. točki 5. navedenog Zakona, ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

10.              U upravnom postupku pribavljeni su nalazi i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika oba stupnja koji su suglasni u ocjeni da je kod tužiteljice postojala stečena predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak predmetne ozljede (Regionalnog ureda Z., Područne službe K. od 2. veljače 2023. i Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 14. ožujka  2023.) U obrazloženju nalaza navodi se da je kod tužiteljice 1983. godine izvršen operativni zahtjev radi rerupture desne Ahilove tetive, pa da se  sporna dijagnoza ozljeda desne Ahilove tetive (S 86.0), nastala uslijed ranije kronično promijenjene strukture Ahilove tetive bez naglog izlaganja sili iznimne jakosti, ne može priznati kao ozljeda na radu jer postoji zapreka iz članka 67. točke 5. Zakona.

11.              Medicinski relevantne činjenice prvostupanjski sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja, prim. dr. sc. A. H.-R., dr. med., stalne sudske vještakinje medicine rada i sporta. Sudska vještakinja je navela da je kod tužiteljice dijagnoza ozljeda Ahilove tetive (S 86.0) nastala prilikom iskoraka i nagle promjene položaja tijela za vrijeme rada, te da ruptura Ahilove tetive predstavlja posljednji stadij sindroma prenaprezanja Ahilove tetive odnosno kumulativnih mikrotrauma i degeneracija tijekom dužeg vremena. S tim u vezi pojasnila je da se kod tužiteljice već jedanput, prije 39 godina, dogodila ruptura desne Ahilove tetive, što predstavlja podlogu za degenerativno promijenjenu tetivu. Nadodala je da je kod tužiteljice dva puta izvršena promjena umjetnog kuka, te da postoje promjene na LS kralježnici, kao i ruptura lijeve tetive godinu dana prije predmetne ozljede. Zaključila je da se radi se o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja tužiteljice (kumulativne traume, degenerativne promjene) iz kojeg razloga se predmetna ozljeda ne može priznati kao ozljeda na radu.

12.              Budući da su stručna tijela medicinskog vještačenja u upravnom postupku i sudska vještakinja, koja je i saslušana na raspravi održanoj 9. travnja 2024., suglasni u nalazu, mišljenju i ocjeni da je sporna dijagnoza kod tužiteljice nastala radi od ranije stečene predispozicije zdravstvenog stanja u području desne Ahilove tetive, pravilno je zaključeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odbio njezin tužbeni zahtjev.

13.              Ovaj Sud smatra da su u presudi dani valjani razlozi za odluku prema kojoj se sporna dijagnoza ne može priznati kao ozljeda na radu prema mjerodavnim odredbama članka 66. stavka 1. i 67. stavka 1. točke 5. Zakona. Budući da nema činjenične i pravne osnove za donošenje drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, prigovori izneseni u žalbi ovaj Sud nalazi neosnovanim, a time što je sud odbio provesti daljnje dokaze, uz suglasna mišljenja vještačenja tuženika i stalne sudske vještakinje, nije povrijeđen zakon na njezinu štetu.

14.              Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS- a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, a s obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev za trošak sastava žalbe.

15.              Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4.ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 12. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska v.r.