1

Poslovni broj:  Gž-1102/2021-3

Poslovni broj:  Gž-1102/2021-3

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D L, OIB:… L, kojeg zastupaju odvjetnici iz ZOU K Š, S Š i A B iz Z, protiv tuženika E o d.d., Z, OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz OD G & P iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru- Stalna služba u Krapini, broj: Pn-88/2018-46 od 9. lipnja 2021., 12. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

 

I.              Žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zlataru-Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-88/2018-46 od 9. lipnja 2021 u pobijanom dijelu točke I. izreke kojom je tužitelju dosuđen iznos od 1.990,84 EUR za zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. kolovoza 2018. pa do isplate, točka II. izreka presude kojom su dosuđeni troškovi postupka te rješenje Općinskog suda u Zlataru- Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-88/2018-46 od 9. lipnja 2021.:

a) preinačuje:

- u pobijanom dijelu točke I. izreke presude kojom je naloženo tuženiku isplatiti I-tužitelju na iznos od 1.990,84 EUR zakonske zatezne kamate za razdoblje od 8. kolovoza 2018. do 18. lipnja 2020. tako da se u tom dijelu zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata odbija kao neosnovan.

- u dijelu točke II. izreke presude kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka tako da taj dio sad glasi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.724,40 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2021. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

 

b) potvrđuje:

- u preostalom pobijanom dijelu točke I. izreke presude.

- rješenje Općinskog suda u Zlataru- Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-88/2018-46 od 9. lipnja 2021.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: Pn-3227/2018-36 od 28. ožujka 2022. presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku E o d.d., Z OIB … platiti tužitelju D L, OIB… L, iznos od 31.490,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 8.8.2018. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st.2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku E o d.d., Z, OIB… platiti tužitelju D L, OIB… L,  iznos od 13.930,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 9.6.2021. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st.2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

a riješeno je: "Dopušta se preinaka tužbe."

 

2. Pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik koji pobija prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojem je tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 15.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 8. kolovoza 2018. te pobija odluku o trošku u dijelu u kojem je tužitelju na ime parničnog troška dosuđen iznos od 9.930,00 kn, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.- 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 153/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud u pobijanom dijelu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno preinači kao i da mu se naknade troškovi žalbenog postupka.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je u manjem dijelu osnovana.

 

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio kao putnik osobnog vozila registarske oznake na koje je uslijed nepravilne i nepropisne udarilo osobno vozilo registarske oznake koje je bilo osigurano kod tuženika.

 

6. Prvotno postavljenim zahtjevom tužitelj je naveo kako je u štetnom događaju pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog čega smatra da mu je nastala neimovinska šteta u iznosu od 30.000,00 kn, dok mu je zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju bila potrebna tuđa pomoć i njega te za taj vidi imovinske štete potražuje 3.500,00 kn, a kako mu je tuženik u mirnom postupku isplatio 17.010,00 kn tužbom potražuje iznos od 16.490,00 kn.

 

6.1 Tijekom postupka tužitelj je podneskom od 19. lipnja 2020. preinačio tužbu na temelju pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednicama održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojima su promijenjeni Orijentacijski kriteriji te smatra da mu na ime pravične novčane naknade pripada iznos od 45.000,00 kn odnosno za 15.000,00 kn više nego što je do tad potraživao na ime te štete pa na ime pretrpljene neimovinske i imovinske štete konačno potražuje iznos od 31.490,00 kn. Tuženik se navedenoj preinaci protivio, a predmetnu preinaku je prvostupanjski sud rješenjem od 9. lipnja 2021. godine dopustio kako navodi u obrazloženju pobijane odluke radi izmjene Orijentacijskih kriterija.

 

6.2 Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 15. siječnja 2021. precizirao tužbeni zahtjev tako da je i dalje potraživao 31.490,00 kn.

 

7. Člankom 39. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine broj 70/19, dalje: ZID ZPP) izmijenjen je raniji članak 190. ZPP-a na način da je dodan novi stavak 2. kojim je propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koja izmjena se primjenjuje i u ovom postupku na temelju članka 117. stavka 2. ZID ZPP-a. Promjena Orijentacijskih kriterija VSRH po ocjeni ovog suda predstavlja opravdani razlog za preinaku iz članka 190. stavak 2. ZPP (tako i VSRH u odluci broj Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024) pa time što je dopustio preinaku prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 190. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 4 i 12. ZPP-a zbog čega odlučeno kao pod točkom I. b) izreke alineja druga temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a

 

8. Iz spisa proizlazi:

 

        da nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak štetnog događaja nisu sporni, te da tuženik osporava odgovornosti za nastanak štete jer u trenutku nesreće tuženik nije bio vezan sigurnosnim pojasom,

        da se iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet dip. ing. I J ne može utvrditi je li tužitelj u trenutku nesreće bio vezan i na kojoj se poziciji nalazio unutar vozila, 

        da iz nalaza i mišljenja prof.dr.sc D M, spec. sudske medicine proizlazi da je tužitelj stradao kao putnik na stražnjem sjedalu lijevo, iza vozača, naletom drugog vozila straga zbog čega je zadobio ozljedu čela (kontuzijski otisak), istegnuće vrata i napuknuće slabinskog kralješka, te da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom ali i da je bio vezan nastale bi ozljede vrata i ozljeda slabinskog kralješka, a ne bi zadobio ozljedu čela,

        da je provedeno vještačenje po doc. prim dr. sc. D H koja je procjenjivala samo ozljede koje je tužitelj mogao zadobiti da je bio vezan sigurnosnim pojasom, a to su prijelom kralješka i ozljeda vratne kralježnice,

        da je zbog tih zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći tužitelj trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 5 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, a manjeg intenziteta još 20 dana, te da su postojali povremeni bolovi koji su se javljali još danja 3 mjeseca nakon toga se bolovi smatraju trajnim i participira smanjenu životne aktivnosti, a pretrpio je kratki primarni strah jakog intenziteta, dok je daljnjem tijeku liječenja sekundarni strah jačeg intenziteta trajao 5 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, te slabijeg intenziteta 30 dana, a navede posljedice su umanjile životnu aktivnost tužitelja za 12-13%, a u kojem oibimu će tužitelj morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu,

        da je tužitelju, za obavljanje svakodnevnih primjerenih obveza i poslova, bila je potrebna tuđa pomoć u opsegu od 4 sata dnevno tijekom 20 dana, a potom od 3 sata dnevno tijekom daljnjih 20 dana, 2 sata dnevno slijedećih 20 dana te po 1 sat dnevno daljnjih 2 mjeseca.

 

9. Na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), čime mu je nastala neimovinska šteta te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu iz članka 1045. i 1100. stavka 1. ZOO-a koja tužitelju pripada u visini 44.900,00 kn, a ujedno tužitelju, sukladno članku 1095. ZOO-a, pripada i naknada za pretrpljenu imovinsku šteta, i to naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.600,00 kn te da činjenica što tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom nije utjecala na visinu štete pa ne postoji ni doprinos tužitelja nastanku štete (članak 1106. ZOO-a) Kako je tužitelju isplaćen iznos od 17.010,00 kn prvostupanjski je sud tužitelju na ime naknade štete dosudio iznos od 31.490,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. kolovoza 2018. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti, a nije našao niti da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede iz članka 354. stavak 2 točka 6. i 11. ZPP-a na koje između ostalog ukazuje žalitelj.

 

11. Žalitelj neosnovano smatra kako je onemogućen u raspravljaju jer je prvostupanjski sud, nakon što je žalitelj prigovarao vještačenju izrađenom po doc. prim. dr. sc. Dubravki Huljev, odbio njegov prijedlog za provođenjem novog medicinskog vještačenja jer obveza suda da provede novo vještačenje postoji samo ako nalaz i mišljenje ima proturječnosti i nedostatke koji se ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, a što u konkretnom slučaju nije slučaj. I ovaj sud smatra kako nalaz i mišljenje vještakinje doc. prim dr. sc. D H, dan pisano i usmeno na ročištu, nema proturječnosti i nedostatke, a isti je dan u skladu s pravilima struke pa stoga neosnovano žalitelj ukazuje i na bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbama ZPP-a kojima je uređeno utvrđivanje ili razjašnjenje odlučnih činjenica putem vještačenja.

 

12. Žalitelj tijekom postupka, kao i u ovom stadiju postupka, osporava nalaz i mišljenje imenovanog vještaka u dijelu kojem je dana ocjena smanjenja životne aktivnosti, ocjena trajanja fizičkih bolova kao i vještakovu procjenu za duljinu  tužiteljeve potrebe za tuđom pomoć i njegom međutim, vještak je nakon tuženikovih prigovora saslušan na ročištu od 12. svibnja 2021. na kojem je, i po ocjeni ovog suda, iscrpno i logično odgovorio na prigovore koje žalitelj ponovo navodi u žalbi. Ocjenu smanjene životne aktivnosti vještak je procijenio uzimajući u obzir da je tužitelj zadobio ozljedu vratne kralježnice i prijelom 1. slabinskog kralješka zbog čega su zaostale posljedice u vidu slabije pokretljivost vratne kralježnice koje dovode do 2-3 % smanjenja životne aktivnosti, a u odnosu na smanjenu pokretljivost slabinske kralježnice u manjem opsegu, smanjenje životne aktivnosti iznosi 10-15%, pa je po zaljučku vještaka, vodeći računa o dobu, spolu zanimanju te drugim konkretnim okolnostima slučaja (nepostojanje prethodne traume vratne kralježnice, postojanje degenerativnih promjena na istoj te smanjene pokretljivosti kralježnice za 30% koje je verificirano kliničkim pregledom te brojnost fizikalnih terapija) ukupno smanjene životne aktivnosti vrednovano s 12-13 %, a pritom je za tu procjenu uzeo u obzir da su kod tužitelja postoje subjektivne tegobe u vidu slabijih bolova trajnog karaktera koji su direktna posljedica zadobivenih ozljeda. Prilikom ocjene trajanja boli vještak je pravilno ocijenio i uzeo u obzir da je za takav vid prijeloma potrebno otprilike 2 mjeseca za zarastanje, te da je kroz to razdoblje tužitelj nosio imobilizaciju, a ujedno je provedena fizikalna terapija 30 puta koja je u razdoblju provođenja (oko 2 mjeseca) kod tužitelja također izazivala bol i nelagodu te je ocjena bolova dana u skladu s karakterom ozljede. Žalitelj smatra kako tužitelj nije trebao tuđu pomoć i njegu 3-4 sata svakodnevno, a nakon skidanja imobilizacije 22. prosinca 2017. za njom uopće nije bilo potrebe, međutim vještak je decidirano naveo kako osoba sa slomljenom kralježnicom ne može obavljati nikakve poslove, a 5 do 6 mjeseci je zabranjeno obavljanje teških fizičkih napora i opterećenja kralježnice zbog čega nije dovedeno u pitanje zaključak o trajanju tuđe pomoći i njege. I ovaj sud predmetno vještačenje prihvaća u cijelosti kao stručno i objektivno te dano u skladu s pravilima struke kojeg je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s člankom 8. ZPP-a.

 

13. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 44.000,00 kn jer je ista odmjerena u skladu s Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a uzimajući u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i dobi tužitelja (rođ. 27. travnja 2000.) cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1110. stavak 2. ZOO-a).

 

14. Žalitelj neosnovano smatra da se u ovoj pravnoj stvari nisu mogli primijeniti kriteriji Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. s obzirom da se navedeni orijentacijski kriteriji primjenjuju na sve obvezne odnose kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade, a koji su nastali nakon 1. siječnja 2006. godine. (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 660/2021 od 14. rujna 2021.)

 

15. Žalba je osnovana u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos štete koji je obuhvaćen preinakom od 19 lipnja 2020., a to je iznos od 15.000,00 kn jer je upravo za taj iznos, u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev povećan tužbeni zahtjev, a za koji iznos je prvostupanjski sud presudio da zatezne kamate teku od 8. kolovoza 2018. Međutim, zatezne kamate temeljem članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine"  151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 dalje u tekstu: ZOOP) mogu teći tek od dana kada je postavljen preinačeni zahtjev, dakle u ovom slučaju od 19. lipnja 2020. pa je zbog toga u tom dijelu u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na iznos od 15.000,00 valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a radi čega je odlučeno kao pod I .a) alineja prva izreke ove drugostupanjske odluke.

 

16. U pogledu odluke o troškovima postupka osnovano žalitelj ukazuje kako se na ročištu od 30. ožujka 2021. nije raspravljalo jer su stranke suglasno odgodile ročište  glavne rasprave pa tužitelju za to ročište sukladno Tbr.9.5 Tarife za zastupanje na ročištu glavne rasprave pripada naknada od 312,50 kn umjesto dosuđenog iznosa od 1.250,00 kn. Stoga je ukupno dosuđeni trošak (13.930,00 kn) valjalo umanjiti za 937,50 kn i tužitelju dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.992,50 kn. Neosnovano žalitelj ukazuje kako tužitelju nije trebalo priznati trošak za sastav podneska od 18. listopada 2018. jer mu taj trošak nije niti priznat, a pravilno je tužitelju priznat trošak zastupanja za ročište od 9. veljače 2021. po Tbr. 9.1 Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari.

 

17. Žalitelj je u žalbenom postupku uspio samo u pogledu sporedne tražbine-zateznih kamata i troškova postupka, pa mu ne pripadaju troškovi sastava žabe, a temeljem članka 166. stavka 1. ZPP-a.

 

18. Novčani iznosi dosuđeni u izreci preračunati su u euro po tečaju od 7,53450 kn temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

 

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude i to pod točkom I. a) izreke temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a, pod točkom I. b) izreke alineja prva temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, a pod točkom II. izreke na temelju članka 166. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 12. lipnja 2024.

Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                                    Kate Brajković v.r.