Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-176/2024-2

 

đž

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

   Poslovni broj:-176/2024-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

             

              Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. R. iz S., OIB: , koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. S. i I. M. P. iz S., protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., OIB: , kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. M., M., S.&P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, broj P-81/2023-8 od 24. siječnja 2024., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.

 

p r e s u d i   j e

 

I.  Žalba se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana a djelomično uvažava, te se presuda Općinskog suda u Kutini, broj P-81/2023-8 od 24. siječnja 2024.

 

a)       potvrđuje

 

- u točki I. izreke;

 

- dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku plaćanje svote od 2.102,05 EUR sa zateznim kamatama  od dospijeća pa do 31. prosinca 2022.

- u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo plaćanje tuženiku parničnih troškova u svoti od 2.415,13 EUR

 

b)       preinačava

 

- u dijelu točke II. izreke u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do dana plaćanja tako da se nalaže tuženiku platiti zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

- u dijelu točke III. izreke u odnosu na zatezne kamate koje na troškove parničnog postupka teku od dana donošenja prvostupanjske presude 24. siječnja 2024. do dana plaćanja tako da se stopa zateznih kamata određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. ZOO-a za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

 

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud presudio:

 

" I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: od 26.06.2006.godine solemniziranom po Javnom bilježniku I. Č. dana 27.06.2006.godine pod brojem OU-889/2006 koji su sklopili tužiteljica M. L. R., OIB kao korisnik kredita i tuženik P. b. Z. d.d., OIB: kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

 

II. Nalaže se tuženoj P. b. Z. d.d., OIB: da isplati tužiteljici M. L. R., OIB iznos od 2.102,65 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku oddana dospijeća pa do isplate, i to od dospijeća pa do 31.srpnja 2015. po stopi koja seodređuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koje zatezne kamate teku kako slijedi:

 

- na iznos od 69,48 kn/9,22 eura od 31.10.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 74,78 kn/9,93 eura od 31.12.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 87,63 kn/11,63 eura od 31.01.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 93,26 kn/12,38 eura od 28.02.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 75,56 kn/10,03 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 78,37 kn/10,4 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 55,30 kn/7,34 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 35,61 kn/4,73 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 40,02 kn/5,31 eura od 31.07.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 51,36 kn/6,82 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 50,10 kn/6,65 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 39,27 kn/5,21 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 59,52 kn/7,9 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 74,30 kn/9,86 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 98,06 kn/13,01 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 91,87 kn/12,19 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 122,55 kn/16,27 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 115,84 kn/15,37 eura od 30.04.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 129,85 kn/17,23 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 222,74 kn/29,56 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 202,89 kn/26,93 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 256,43 kn/34,03 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 239,22 kn/31,75 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 202,76 kn/26,91 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 273,26 kn/36,27 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 361,04 kn/47,92 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 300,54 kn/39,89 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 322,49 kn/42,8 eura od 28.02.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 292,99 kn/38,89 eura od 31.03.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 297,43 kn/39,48 eura od 30.04.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 414,74 kn/55,05 eura od 31.05.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 422,63 kn/56,09 eura od 30.06.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 523,87 kn/69,53 eura od 31.07.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 474,79 kn/63,02 eura od 31.08.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 420,67 kn/55,83 eura od 30.09.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 413,92 kn/54,94 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 409,11 kn/54,3 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 432,90 kn/57,46 eura od 31.12.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 457,91 kn/60,78 eura od 31.01.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 459,79 kn/61,02 eura od 29.02.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 443,02 kn/58,8 eura od 31.03.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 451,32 kn/59,9 eura od 30.04.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 459,16 kn/60,94 eura od 31.05.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 446,72 kn/59,29 eura od 30.06.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 450,90 kn/59,84 eura od 31.07.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 443,89 kn/58,91 eura od 31.08.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 426,08 kn/56,55 eura od 30.09.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 444,89 kn/59,05 eura od 31.10.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 455,27 kn/60,42 eura od 30.11.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 451,65 kn/59,94 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 411,36 kn/54,6 eura od 31.01.2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 445,68 kn/59,15 eura od 28.02.2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 447,34 kn/59,37 eura od 31.03.2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 432,90 kn/57,46 eura od 30.04.2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 394,48 kn/52,36 eura od 31.05.2013. godine pa do isplate;

- na iznos od 392,85 kn/52,14 eura od 30.06.2013. godine pa do isplate, sve u roku15 dana.

 

III. Nalaže se tuženoj P. b. Z. d.d., OIB: da isplati tužiteljici M. L. R., OIB trošak ovog postupka u iznosu od 2.415,53 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkimdruštvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu od 20. lipnja 2006. (dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 2.102,65 eura na ime tečajne razlike.

 

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

 

- da su stranke zaključile ugovor o kreditu 26. lipnja 2006. i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužiteljica kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 19.907,41 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju ugovora tužitelju odobren kredit u iznosu od u 19.907,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca; 

- da su u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81, 82 i 90 a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. tog Zakona;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud odbio žalbe izjavljene protiv te odluke s odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao,

- da je razlika mjesečnih uplata koja je proizašla zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita 2.102,65 eura.

 

9. Prvostupanjski sud nalazi da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužitelja kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.

 

10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na odredbi članka 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

 

10.1 Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda  temelji se na odredbi članka 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.

 

11. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastarni rok od 5 godina počeo teći pravomoćnošću presude donesene po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12.od 14. lipnja 2018. iz čega zaključuje da, s obzirom da je tužba podnesena u ovom predmetu 13. srpnja 2021., nije nastupila zastara.

 

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužiteljica platila tuženiku više nego što bi bila platila da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužiteljici budući je isto stekao bez osnove.

 

13. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje općenito ukazuje žalitelj. Nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj.

 

14. Ocjenjujući važnije žalbene navode sukladno odredbi iz članka 375. stavka 1. ZPP-a valja istaknuti slijedeće .

 

15. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli temeljio na pravnom utvrđenju iz presude na koju se tužiteljica pozvala.

 

15. 1 U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime postavlja pitanje uloge suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana donijela odluku o sklapanju ugovora.

 

16. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužiteljica mogla birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a).

 

17. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godina, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) počinje teći s danom pravomoćnosti presuda kojom je utvrđena ništetnost, tako da je u ovom konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa sa osnova valutne klauzule pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnesena 13. srpnja 2021. to je jasno da zastara nije nastupila.

 

18. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.

 

19. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove, a u žalbi se ne navodi zbog čega je sud donio pogrešnu odluku o troškovima, samo tvrdi da je odluka o troškovima pogrešna jer je pogrešna i odluka o glavnoj stvari, a s obzirom na vrijeme početaka prvostupanjskog postupka ovaj drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

20. Visinu stope zateznih kamata na dosuđeni iznose glavnice i troškova postupka valjalo je uskladiti s odredbom iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

 

21. Kako je žalba tuženika odbijena to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

 

22. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom I. a.) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a pod točkom I. b) na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 12. lipnja 2024.

 

Predsjednik vijeća:

 

                          Srđan Kuzmanić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu