Poslovni broj: Gž Ob-151/2024-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V AT S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice J. P., OIB … iz V., sada na adresi B., Srbija i mlt. V. P., OIB … iz V., sada na adresi B., Srbija zastupan po majci i zz J. P., a oboje zastupani po punomoćniku S. Š., odvjetniku u V. protiv protustranke J. P., OIB: … iz B., radi izmjene plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj R1 Ob-349/2023-18 od 18. travnja 2024., dana 12. lipnja 2024.,

 

r i j e š i o  j e

 

Ukida se rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj R1 Ob-349/2023-18 od 18. travnja 2024 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

 

I. Ovaj sud oglašava se nenadležnim za postupanje u ovom predmetu.

II. Odbacuje se prijedlog predlagatelja radi izmjene plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi

 

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski usvoji žalbu i ožalbeno rješenje ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

 

5. Iz sadržaja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da je predlagateljica podnijela sudu prijedlog protiv protustranke radi izmjene plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi,

- da je tijekom postupka od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vukovar uvidom u SocSkrb aplikaciju utvrđeno da mlt. V. P. ima prebivalište u Republici Srbiji, B.

 

5. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja a pozivom na odredu članka 462. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23- dalje ObZ), te odredbu članak 46. stavak 5. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja prvostupanjski sud zaključuje kako se radi o isključivoj mjesnoj nadležnosti i kako mlt. dijete čiji interesi bi se kroz ovaj postupak trebao zaštititi uopće nema prebivalište niti boravište u Republici Hrvatskoj, pa da se sud oglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i odbacio prijedlog predlagatelja.

 

7. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda, za sada ne prihvaća ovaj sud drugog stupnja, jer je žalbenim navodima doveden u sumnju.

 

8. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i to Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja.

 

9. Naime, u konkretnom slučaju valja primijeniti Zakon o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/2017 i 67/23; dalje: ZMPP) koji je na snazi od  29. siječnja 2019. kojim je člankom 78. ZMPP propisano da se ZMPP primjenjuje na pravne odnose nastale od dana njegova stupanja na snagu i na postupke pokrenute od dana njegova stupanja na snagu.

 

10. Člankom 50. ZMPP propisano je da se (1) Nadležnost suda Republike Hrvatske u stvarima roditeljske skrbi određuje prema poglavlju II. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23.12.2003.) i Haškoj konvenciji o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece iz 1996. (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 5/09). (2) Odredbe Uredbe iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i u stvarima roditeljske skrbi kada dijete ima, u smislu te Uredbe, uobičajeno boravište u državi koja nije članica Europske unije, pod pretpostavkom da se u tom predmetu ne primjenjuje Konvencija iz stavka 1. ovoga članka. (3) U stvarima roditeljske skrbi sud Republike Hrvatske nadležan je supsidijarno, u smislu članka 14. Uredbe iz stavka 1. ovoga članka, i kada je dijete državljanin Republike Hrvatske.

 

11. Odredbom čl. 5. Konvencije propisano je da su sudska ili upravna tijela države ugovornice redovitog boravišta nadležna poduzimati mjere usmjerene na zaštitu djetetove osobe ili imovine, a u slučaju promjene redovitog boravišta u drugu državu ugovornicu (čl. 7. Konvencije), nadležna su tijela države novog redovitog boravišta.

 

12. Dakle, da bi sud odlučio o nenadležnosti potrebno je ispitati jesu ispunjene pretpostavke iz citirane odredbe članka 50. ZMPP, kao što je potrebno ispitati i od kada dijete ima prijavljeno prebivalište/boravište u Srbiji, odnosno u kojoj je državi redovito boravište u smislu spomenutih mjerodavni odredbi.

 

13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP uvažiti žalbu žalitelja kao osnovanu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

U Splitu, 12. lipnja 2024.