1

Poslovni broj: Gž-306/2024-3

Poslovni broj: Gž-306/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

PRESUDA

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Verica Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz L., …, OIB: … , koju zastupa punomoćnica A. F., odvjetnica iz V. protiv tuženika R. A. d.d., Z., …, OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz O. društva G. & G. d.o.o. sa sjedištem u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj: P 124/2024-19 od 30. studenoga 2023., u sjednici održanoj 12. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

 

I. Žalba tuženika se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovna, te se:

 

a) potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj: P 124/2024-19 od 30. studenoga 2023., kojim se odbija prigovor mjesne nenadležnosti suda,

 

b) presuda Općinskog suda u Varaždinu broj: P 124/2024-19 od 30. studenoga 2023.,

 

- preinačuje u dijelu pod točkom II izreke, tako da glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.224,99 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. listopada 2023. do 29. prosinca 2023., prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine"

 

- potvrđuje pod točkom I izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj: P 124/2024-19 od 30. studenoga 2023. odlučeno je i to presudom:

 

"I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., … , Z., OIB: … da tužiteljici I. K., L., … , OIB: … isplati iznos od 2.355,90 Eur (slovima: dvije tisuće tristo pedeset pet eura i devedeset centi) / 17.750,54 kn (slovima: sedamnaest tisuća sedamsto pedeset kuna i pedeset četiri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena na i to :

na iznos od 212,39 eur/ 1.600,27 kuna sa kamatom od 17.4.2010 do plaćanja;

na iznos od 21,30 eur/ 160,50 kuna sa kamatom od 18.5.2010 do plaćanja;

na iznos od 21,04 eur/ 158,51 kuna sa kamatom od 17.6.2010 do plaćanja;

na iznos od 29,70 eur/ 223,76 kuna sa kamatom od 17.7.2010 do plaćanja;

na iznos od 28,56 eur/ 215,22 kuna sa kamatom od 17.8.2010 do plaćanja;

na iznos od 38,93 eur/ 293,33 kuna sa kamatom od 17.9.2010 do plaćanja;

na iznos od 32,87 eur/ 247,63 kuna sa kamatom od 19.10.2010 do plaćanja;

na iznos od 35,59 eur/ 268,14 kuna sa kamatom od 17.11.2010 do plaćanja;

na iznos od 47,53 eur/ 358,11 kuna sa kamatom od 17.12.2010 do plaćanja;

na iznos od 44,84 eur/ 337,82 kuna sa kamatom od 18.1.2011 do plaćanja;

na iznos od 41,26 eur/ 310,91 kuna sa kamatom od 17.2.2011 do plaćanja;

na iznos od 46,96 eur/ 353,81 kuna sa kamatom od 17.3.2011 do plaćanja;

na iznos od 43,74 eur/ 329,53 kuna sa kamatom od 19.4.2011 do plaćanja;

na iznos od 49,21 eur/ 370,81 kuna sa kamatom od 17.5.2011 do plaćanja;

na iznos od 59,92 eur/ 451,50 kuna sa kamatom od 17.6.2011 do plaćanja;

na iznos od 30,95 eur/ 233,16 kuna sa kamatom od 13.10.2011 do plaćanja;

na iznos od 61,84 eur/ 465,96 kuna sa kamatom od 12.11.2011 do plaćanja;

na iznos od 61,90 eur/ 466,37 kuna sa kamatom od 14.12.2011 do plaćanja;

na iznos od 66,43 eur/ 500,51 kuna sa kamatom od 11.1.2012 do plaćanja;

na iznos od 69,72 eur/ 525,33 kuna sa kamatom od 14.2.2012 do plaćanja;

na iznos od 69,79 eur/ 525,82 kuna sa kamatom od 10.3.2012 do plaćanja;

na iznos od 67,39 eur/ 507,78 kuna sa kamatom od 12.4.2012 do plaćanja;

na iznos od 68,78 eur/ 518,22 kuna sa kamatom od 12.5.2012 do plaćanja;

na iznos od 70,46 eur/ 530,91 kuna sa kamatom od 12.5.2012 do plaćanja;

na iznos od 68,34 eur/ 514,92 kuna sa kamatom od 17.7.2012 do plaćanja;

na iznos od 69,43 eur/ 523,13 kuna sa kamatom od 8.8.2012 do plaćanja;

na iznos od 64,23 eur/ 483,96 kuna sa kamatom od 11.9.2012 do plaćanja;

na iznos od 65,84 eur/ 496,07 kuna sa kamatom od 12.10.2012 do plaćanja;

na iznos od 68,87 eur/ 518,89 kuna sa kamatom od 13.11.2012 do plaćanja;

na iznos od 67,89 eur/ 511,53 kuna sa kamatom od 21.12.2012 do plaćanja;

na iznos od 69,47 eur/ 523,41 kuna sa kamatom od 11.1.2013 do plaćanja;

na iznos od 259,53 eur/ 1.955,43 kuna sa kamatom od 31.1.2013 do plaćanja;

na iznos od 65,41 eur/ 492,85 kuna sa kamatom od 19.2.2013 do plaćanja;

na iznos od 65,06 eur/ 490,16 kuna sa kamatom od 19.3.2013 do plaćanja;

na iznos od 170,72 eur/ 1.286,28 kuna sa kamatom od 14.11.2013 do plaćanja,

sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z. da tužiteljici I. K. naknadi parnične troškove u iznosu od 1.357,71 Eur (slovima: tisuću tristo pedeset sedam eura i sedamdeset jedan cent) / 10.229,50 kn (slovima: deset tisuća dvjesto dvadeset devet kuna i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

a rješenjem:

"Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda za postupanje u ovom predmetu istaknut u odgovoru na tužbu od strane tuženika, kao neosnovan."

 

2. Protiv navedene presude i rješenja tuženik je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu i to iz svih žalbenih razloga iz članka iz 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te traži da se žalba prihvati tako da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan te tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatraženi su i troškovi žalbe.

 

3. Žalba je u manjem dijelu osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 218-50-2629796 od 30. kolovoza 2006. (u tekstu: Ugovor) zbog ništetnih odredbi Ugovora kojim je ugovorena valuta vezana za CHF, u iznosu od 17.750,54 kn

 

5. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile Ugovor radi kupnje motornog vozila, dana 18. srpnja 2007., te je utvrđeno da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 21.207,49 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita.

 

6. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti suda uzimajući u obzir utvrđenje u ovom postupku da se o spornoj ugovornoj odredbi članka 12. Ugovora o kreditu (mjesna nadležnost), a kojim je tuženik za slučaj spora ugovorio mjesnu nadležnost vodeći se prvenstveno vlastitim interesima. U konkretnoj situaciji, odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo, koja je unaprijed sročena od tuženika s svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora provjeri sudu svog središta, te time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove. Osim toga uzimajući u obzir udaljenosti od mjesta prebivališta tužiteljice do suda čija je nadležnost ugovorena takva bi ugovorna odredba izazvala visoke troškove dolaska na sud u Zagreb, time i znatnu neravnotežu u procesnom položaju ugovornih stranaka, pa je iz tog razloga ta ugovorna odredba ništetna. Mjesna nadležnost prvostupanjskog suda proizlazi iz članka 19. I. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16) kojim je predviđena nadležnost suda prebivalište potrošača, a što je upravo prvostupanjski sud.

 

7. S obzirom da je tuženik podneskom od 2. listopada 2023. povukao prigovor neosnovanosti visine tužbenog zahtjeva tužiteljice prvostupanjski je sud kao nespornu činjenicu utvrdio da bi tužiteljica, otplaćujući kredit, bila dužan platiti tuženiku ukupno 17.750,54 kn i to u određenim mjesečnim svotama kako je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev.

 

8. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužitelj, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima.

 

9. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-249/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u CHF odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-2221/18. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP 03) te kasnije protivno odredbama članka 96 i 97 Zakona o zaštitit potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09).

 

9.1. Pozivanje na utvrđenja iz navedenih presuda sud temelji na odredbi članka 502.c. ZPP kojom je propisana vezanost suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodim tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u postupcima koje fizičke i pravne osobe vode radi naknade štete i isplate, te odredbe iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14-dalje:ZZP ) kojom je propisano da odluka donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanje tužene.

 

10. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a niti je počinjena povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

 

11. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke i sl. dakle nije bio predmet ispitivanja odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužiteljicu o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora.

 

12 Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužiteljicu o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke nije doveden u pitanje. Tuženik je na navedene okolnosti bio predložio saslušanje djelatnice banke D. P., ali je tijekom postupka odustao od predloženog dokaza. Tužiteljica je pak u svom iskazu jasno navela kako nije upozorena o rizicima povećanja tečaja u slučaju krize.

 

12.1. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporna odredba je nepoštena pa time i ništetna kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

 

13. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule je počela teći 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (10. ožujka 2021.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225 ZOO.

 

14. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Stoga neosnovano žalitelj tvrdi da bi se trebao smatrati pošteni stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.

 

15. U pogledu žalbenih navoda o troškovima parničnog postupka žalitelj neosnovano tvrdi kako tužiteljici nije bilo potrebno priznati pravo na naknadu troška za sastav podneska od 23. travnja 2021. jer se tužiteljica tim podneskom očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu pa se radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8.1 Odvjetničke tarife. Također nisu točni žalbeni navodi žalitelja koji navodi da tužiteljici ne pripada pravo na trošak pristojbi za presudu iz razloga jer da je ista oslobođena plaćanja, budući iz stanja spisa proizlazi da je ista podmirila trošak sudske pristojbe za presudu. Tužiteljici, suprotno žalbenim navodima, pripada i trošak pristupa na ročište za objavu presude jer je taj trošak potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a budući sud poziva stranke na ročište za objavu presude radi uručenja pisanog otpravka presude, a u slučaju urednog primitka poziva od tog ročišta teče i rok za izjavljivanje žalbe.

 

16. Međutim, osnovano žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud neosnovano tužiteljici dosudio iznos od 132,72 EUR na ime troškova preliminarnog izračuna jer se ne radi o opravdanom trošku niti je tužiteljica dokazala da je taj trošak zaista i imala Stoga je ukupno dosuđeni trošak tužiteljice (1.357,71 EUR-a) valjalo umanjiti za iznos koji je priznat na ime preliminarnog izračuna i tužiteljici dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.224,99 EUR-a.

 

17. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u pogledu odluke o sporednoj stvari (troškovima postupka) to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova žalbe odbačeno kao pod točko II izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

 

18. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP.

 

Dubrovnik, 12. lipnja 2024.

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Kate Brajković,v.r.