1

Poslovni broj: Gž R-870/2020-5

 

Poslovni broj: Gž R-870/2020-5

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P., OIB: ...., D., zastupanog po punomoćniku B. Ž., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. L.g.d.o.o. D., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici N. A.-S., odvjetnici u D., i 2. O. d.o.o. M., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u M., radi naknade štete, odlučujući o žalbama prvo i drugotuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pr-47/18 od 14. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe prvotuženika i drugotuženika, kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pr-47/18 od 14. srpnja 2020. u točkama I., II., III. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkama I, II i III izreke, naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju, s osnove pretrpljene neimovinske štete, iznos od 131.000,00 kuna/ 17.386,69 eura[1], s osnove pretrpljene imovinske štete, iznos od 7.500,00 kuna/ 995,42 eura te, s osnove štete zbog izgubljene zarade, iznos od 66.259,93 kune/8.794,20 eura, sve s pripadajućom zateznom kamatom. Točkom IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu potraživanja, dok je točkom V. izreke naloženo tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka od 29.300,00 kuna/3.888,78 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv te presude, u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen, žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. ; dalje - ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud usvoji njihove žalbe te preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u odnosu na iste te tužitelja obveže na naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu prvotuženika osporava žalbene navode i predlaže da drugostupanjski sud istu odbaci kao nepotpunu, odnosno nerazumljivu, a podredno da žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, potražujući trošak žalbenog postupka.

4. Žalbe tuženika su neosnovane.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu koju je pretrpio 9. veljače 2015.

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje da je tužitelj, kao radnik prvotuženika, 9. veljače 2015. radio na poslovima betoniranja uz korištenje autopumpe u vlasništvu II.-tuženika, kada je u jednom trenutku došlo da naglog pokreta crijeva kojeg je držao posljedično čemu je pao i zadobio teške tjelesne ozljede. Slijedom opisanih utvrđenja koja se odnose na nastanak štetnog događaja, te u okviru objektivne odgovornosti, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja pri čemu primjenjuje odredbe čl. 3. st. 1. toč. 13. i čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14. – dalje: ZR) te odredbe čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11. ; dalje: ZOO), time da prethodno isključuje (su)odgovornost tužitelja.

7. Prihvaćajući rezultate provedenog medicinskog i financijskog vještačenja prvostupanjski sud utvrđuje relevantne činjenice vezane za osnovanost visine neimovinske štete te primjenom čl. 1100. ZOO prihvaća tužbeni zahtjev dosuđujući tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 131.000,00 kuna/ 17.386,69 eura. Uz primjenu čl. 1095. ZOO te čl. 223 ZPP-a dosuđuje i naknadu za potrebnu tuđu pomoć u iznosu od 7.500,00 kuna/ 995,42 eura te uz primjenu čl. 1093. ZOO-a dosuđuje naknadu štete na ime izgubljene dobiti u  iznosu od 66.259,93 kune/8.794,20 eura.  Temeljem čl. 29. ZOO-a prvostupanjski sud odlučuje o obvezi isplate zatezne kamate, a primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučuje o troškovima parničnog postupka.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje prvotuženik u svojoj žalbi.

9. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud na osnovi predloženih i izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) te na temelju pravila o teretu dokazivanja utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenih zahtjeva.

11. Neosnovano tuženici u žalbama osporavaju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koje se odnosi na činjenicu da je tužitelj dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva.

12. Naime, sukladno odredbi čl. 25. st. 1. ZZR-a ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok je čl. 1063. ZOO-a propisano da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, pritom čl. 1064. ZOO-a navodi da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

13. Dakle, ono što je tužitelj u postupku morao dokazati jest da je 9. veljače 2015. pretrpio ozljedu na radu. Navedena činjenica nije niti sporna među strankama, a ista nedvojbeno proizlazi iz iskaza samog tužitelja, saslušanih svjedoka te priležeće dokumentacije u spisu. Također, nije sporno niti da je prilikom obavljanja svog radnog zadatka, u trenutku pada sa zida, isti rukovao s crijevom autopumpe u vlasništvu II.-tuženika.

14. Obzirom da ZOO ne sadrži definiciju opasne stvari, sud u svakom pojedinom slučaju treba utvrđivati da li konkretna stvar po svojoj namjeni, osobinama, položaju, načinu uporabe i drugim okolnostima predstavlja povećanu opasnost štete za okolinu. Prema stavu ovoga suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predmetno crijevo autopumpe za beton, odnosno autopumpa, predstavlja opasnu stvar, a rukovanje istom predstavlja opasnu djelatnost. Ista mora biti nadgledala i uporabljivana s osobitom pozornošću, a navedeni poslovi obavljaju se uz koordinaciju više osoba i na samom gradilištu, pa se za nastalu štetu odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

15. Slijedom navedenog, u konkretnome slučaju postoji oboriva pretpostavka (presumpcija) poslodavčeve krivnje i krivnje vlasnika opasne stvari te teret dokazivanja suprotnog leži na njima.

16. Kako za ozljedu nastalu na radu odgovara poslodavac dok za štetu nastalu od opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti odgovara vlasnik te stvari, odnosno osoba koja se njome bavi, a nije bilo moguće utvrditi doprinos svakog tuženika pojedinačno te do štetnog događaja ne bi došlo bez ispunjenja obje radnje tuženika, to je prvostupanjski sud pravilno temeljem odredbe čl. 1107. ZOO-a zaključio da je obveza prvo i drugotuženika solidarna.

17. Obzirom da tuženici tijekom postupka nisu dokazali postojanje ekskulpacijskih razloga (čl. 25. st. 2. ZZR-a te čl. 1067. ZOO-a), pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio djelomično osnovanim. Pritom nisu od utjecaja okolnosti je li prvotuženik poduzeo sve mjere zaštite na radu, odnosno je li tužitelj bio osposobljen za obavljanje poslova, budući da navedeno predstavlja obvezu prvotuženika, kao poslodavca, te kao takve ne mogu ići na štetu tužitelja. Također, nije od značaja niti okolnost je li između prvo i drugotuženika sklopljen ugovor ili nije, tko je sudjelovao u izradi zapisnika o inspekcijskom nadzoru, kao niti postojanje dokumentacije o autopumpi i radnicima drugotuženika, budući da navedene okolnosti nemaju značaj oslobođenja od odgovornosti prvo i drugotuženika te ne utječu na postojanje prava na naknadu štete tužitelja, odnosno na njegovu odgovornost za nastalu štetu.

18. U konkretnom slučaju ne može biti govora o tome da je tužitelj postupao s krajnjom nepažnjom. Okolnost da je isti čvrsto držao crijevo, na što se prvotuženik poziva u svojoj žalbi, nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Osim što je logično i životno da se predmetno crijevo mora čvrsto držati kako ne bi ispalo prilikom rukovanja istim i time potencijalno ozlijedilo druge radnike i oštetilo samo gradilište, prvotuženik nije niti dokazao da bi navedena okolnost na bilo koji način doprinijela nastanku štetnog događaja, a kamoli bila njegov isključiv uzrok. Također, iskaz tužitelja nije u suprotnosti s historijatom tužbe kako to ističe drugotuženik. Ono što je bitno, a što je uostalom i nesporno, jest da je upravo tužitelj rukovao s crijevom autopumpe. Okolnost je li ta cijev njega udarila s leđa ili ga snažno povukla u vis, odnosno je li došlo do kombinacije te dvije radnje, nije relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Ono što je bitno jest da se odgovornost tuženika pretpostavlja i tužitelj ne mora dokazivati njihovu krivnju, već upravo suprotno, ako tuženici smatraju da je do štetnog događaja došlo radnjom tužitelja upravo je na njima teret dokaza da to i dokažu, a što u konkretnome slučaju nije ispunjeno.

19. Također, žalbeni navodi da je prvostupanjski sud izveo (selektivne) zaključke temeljem iskaza svjedoka S. T. i Lj. G. su neosnovani i proturječni provedenom dokaznom postupku te utvrđenjima proizašlim iz istog. Kao što je to razvidno iz stanja spisa te iz same pobijane presude, prvostupanjski je sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka, uključujući i pisanu dokumentaciju te medicinsko i financijsko vještačenje. Okolnost da se upravljanje i korištenje autopumpom u pravilu obavlja bez poteškoća, ne znači da nikad ne može doći do pogreške u njezinom funkcioniranju. Također valja naglasiti da iz sadržaja zapisnika o održanoj glavnoj raspravi od 17. prosinca 2018. proizlazi da se punomoćnici tuženika nisu protivili dokaznom prijedlogu saslušanja svjedoka S. T., slijedom čega je raspravnim rješenjem suda određeno njegovo saslušanje, pa se žalbeni navod da je predmetni svjedok pristupio na raspravu bez poziva ukazuje neosnovanim.

20. Upravo je sud taj koji odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), pa isticanje prigovora na iskaz svjedoka ne može biti razlogom da se provedeni dokaz ne uzme u obzir prilikom donošenja odluke.

21. Neosnovano prvotuženik prigovara i visini dosuđene naknade, jer je i prema ocjeni ovoga suda, uzimajući u obzir težinu i narav povrede koju je tužitelj zadobilo navedene prigode, prvostupanjski sud pravilnom primjenom, prethodno citiranih, zakonskih odredbi dosudio novčane naknade.

22. Naime, tužitelj je uslijed štetnog događaja zadobio višeiverni prijelom desne petne kosti, prijelom desne lađaste kosti na ruci, potres mozga, višestruka nagnječenja i ogrebotina tijela i udova, imao je stalne bolove u području prijeloma desne petne kosti radi kojih mu je dva puta napravljena artrodeza – ukočenje gležanjskog zgloba. Prvostupanjski je sud pritom vodio računa o jačini i trajanju fizičkih bolova i straha, kao i utvrđenoj smanjenoj životnoj aktivnosti kod tužitelja, posebno imajući u vidu cilj kojem služi ta naknada te je pravilnom primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske osnovano tužitelju dosudio prethodno navedene iznose.

23. Dodatno se ukazuje da orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe, a što je pravilno prvostupanjski sud i učinio. U konkretnom slučaju radi o osobi u životnoj dobi od 42 godine koja je doživjela ozljede koje u bitnom trajno mijenjaju njegov privatni i poslovni život. Tužitelju je smanjena svakodnevna životna aktivnost uz zaostalo teže naruženje, a nakon završenog liječenja ne može normalno hodati i mora nositi ortopedske cipele, a imat će poteškoća kod dužeg stajanja i hodanja, kako u obavljanju radnih zadataka, tako i u privatnom životu.

24. Sama činjenica da je sud iznos pravične novčane naknade dosudio u jedinstvenom iznosu ne znači da ista nije obrazložena. Odredbom čl. 200. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) bili su propisani  pravno priznati oblici naknade neimovinske štete te je naknada štete bila dosuđivana u određenim iznosima za pojedine vidove štete - za fizičke boli, za duševne boli zbog pretrpljenog straha i smanjenja životne aktivnosti te naruženja.

25. Međutim, sukladno trenutno važećem zakonu pojedini vidovi štete predstavljaju samo kriterije i mjerila, odnosno kvalifikatorne okolnosti na temelju kojih sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu naknade, i to u jedinstvenom iznosu. Pritom valja istaknuti da obrazloženje prvostupanjske presude sadrži jasne i iscrpne razloge dosuđivanja predmetnih naknadi koje su utemeljene na provedenom medicinskom vještačenju, a koje žalbenim razlozima nije dovedeno u pitanje.

26. Odluka o trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i odvjetničke tarife.

27. Slijedom svega navedenog prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom materijalnoga prava odlučio kao u izreci pobijane presude, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

28. Tuženici nisu uspjeli žalbom, slijedom čega je njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan, dok trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točkama II-IV izreke ove presude.

29. Točka IV. izreke prvostupanjske presude kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 12. lipnja 2024.

 

 

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec v.r.