1                          Poslovni broj Gž-1253/2023-3

Poslovni broj Gž-1253/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. di L., OIB: ...., iz I., S. (VE), koju zastupa punomoćnik A.S., odvjetnik iz P., protiv I-tuženice M.H. R., OIB: ...., iz P., , protiv II-tuženice K. R., OIB: ....., iz P., i protiv III-tuženika: F. M., OIB:....., iz P., , zastupani po punomoćnicima iz OD V., B.i D. iz R. te punomoćnici A. Č., odvjetnici iz R., radi predaje u posjed, povodom žalbe tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj  16 P-932/2019-69 od 30. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj  16 P-932/2019-69 od 30. prosinca 2022. u točki I izreke, u dijelu u kojem je naložena predaja u posjed nekretnina opisanih u točkama I.b i I.c izreke u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te u točkama II i III izreke te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, je naloženo tuženicima iseliti sa svim osobama i stvarima iz nekretnine tužiteljice u P., označene kao 2. suvlasnički dio nekretnine k.č.br. ...., u naravi kuća,  iz zk.ul.br. .... k.o. .... M., u 81/354 dijela, Etažno vlasništvo (E-2), poduložak br. 2., u naravi  stan u prizemlju zgrade, u planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio „B“; zatim kao 3. suvlasnički dio iste nekretnine u 222/354 dijela Etažno vlasništvo (E-3), poduložak br. 3., u naravi stan na katu zgrade s pristupom u tavanski prostor, u planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio „C“; te k.č.br. .... u naravi dvorište površine 735 m2 upisane u zk.ul.br. .....k.o. M., te predati ih slobodnih od osoba i stvari tužiteljici u posjed, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. U točki II izreke je utvrđeno  da  I-tuženica M.H.R. i III tuženik F.M. imaju pravo zadržati predaju nekretnina iz točke I.b i I.c izreke sve dok im  tužiteljica ne isplati ulaganja nužnih i korisnih troškova u navedene nekretnine, dok je u točki III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen kao neosnovan prigovor prava retencije II tuženice K. R. na nekretninama koje su opisane u točki I izreke.

3. Protiv presude je žalbu podnijela tužiteljica  pozivajući se na sve  žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 , 89/14, 70/19  i 80/22 - dalje: ZPP).

4. U žalbi navodi da je izreka presude nerazumljiva, da je u suprotnosti s činjenicama i izvedenim dokazima, jer se u prvom redu nalaže iseljenje  tuženika iz nekretnine tužiteljice, da bi potom sud donio odluku da  I i III tuženici imaju pravo zadržati predaju dok im tužiteljica ne isplati  ulaganja u nekretninu. Navodi da se ne može nešto predati i istovremeno zadržati pa niti na temelju isplate nužnih i korisnih troškova koje da sud prejudicira, iako nisu zatraženi u protutužbi. Ističe da se protutužbom zahtijeva isplata izvršenih ulaganja u iznosu od 700.000,00 kn, a da se nigdje ne traži isplata nužnih i korisnih troškova te njihova visina. Osim toga, da nije ni utvrđeno koji bi bili nužni i korisni troškovi, niti je o njima raspravljano, pa da je upitno postoje li uopće te kakva će biti odluka suda o tome. Naglašava da joj je od  2013. zabranjen pristup na nekretninu, tako da od tada nema saznanja  kakvo je stanje nekretnine te smatra da je posjed tuženika nepošten. Pored toga ističe da  tuženici nisu plaćali naknadu za korištenje nekretnine, a ako su nešto ulagali, da su to činili za sebe, za poboljšanje uvjeta  života. Nadalje navodi da su tuženici u srpnju 2020. potpuno napustili kuću i dvorište, da je potom zamijenila brave na vratima, da bi III-tuženik F. M. provalio u stan na prvom katu u kojem da  ne živi ni ona niti tuženice, pa da tuženici faktično ne vrše nikakav posjed, budući da više od godinu dana stanuju u kući u F.. Ističe i to da su u predmetu Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-680/2020 tuženici kao protutužitelji po drugi puta odbijeni s tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 700.000,00 kn, koji se također odnosi na ulaganja u nekretnine tužiteljice, pa smatra osnovanim prigovor presuđene stvari. Tvrdi da je došlo i do prekoračenja zahtjeva, jer je donesena odluka koja nije ni zatražena u protutužbi. Osporava i odluku o parničnom trošku, bez posebnog obrazloženja.

5. Predlaže u pobijanom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, podredno presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, sve uz nadoknadu troška sastava tog podneska.

6. Žalba je osnovana.

7. Osnovano tužiteljica ukazuje na počinjenu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude u točki I, u dijelu u kojemu se nalaže predaja nekretnine u roku od  15 dana od pravomoćnosti presude, u proturječju sa izrekom u točki II u kojoj se utvrđuje da  I tuženica i III tuženik imaju pravo zadržati predaju nekretnina iz točke I.b i I.c (stan na katu s pristupom u tavanski prostor i dvorište) dok im tužiteljica ne isplati ulaganja nužnih i korisnih troškova.

8. Naime,  u točki I. izreke je naložena bezuvjetna predaja nekretnina, dok se u točki II izreke predaja odgađa do isplate nužnih i korisnih troškova, što čini presudu proturječnom i nerazumljivom.

9. Tužiteljica je u ovom predmetu podnijela tužbu radi predaje u posjed nekretnina i to posebnih dijelova nekretnine, u naravi kuće na k.č. br. .... k.o. M., stana u prizemlju, upisanog u podulžak 2. kao etažno vlasništvo (E-2) i stana na katu zgrade s pristupom na tavanski prostor, upisanog u poduložak broj 3., etažno vlasništvo (E-3) kao i predaju nekretnine k.č. br.  ...., u naravi dvorišta površine 735 m2. Tuženici su tijekom postupka iznijeli nekoliko prigovora, između ostalih prigovor prava zadržanja (retencije) dok im tužiteljica ne isplati ulaganja u nekretninu, zatim prigovor prava na dom te prigovor litispendencije, a pored toga su na glavnoj raspravi održanoj 1. listopada 2019. podnijeli protutužbu kojom su zatražili da im tužiteljica na ime izvršenih ulaganja isplati iznos od 700.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, uz napomenu da će protutužbeni zahtjev specificirati nakon provedenog građevinskog vještačenja. Tužiteljica se upustila u raspravljanje o protutužbenom zahtjevu, a na ročištu održanom 6. prosinca 2022. je u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice zaključena glavna rasprava temeljem čl. 329. ZPP-a te je odlučeno da će se raspravljanje nastaviti u odnosu na  istaknuti protutužbeni zahtjev.

10. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tužiteljica dokazala svoje vlasništvo na predmetnim nekretninama, budući da je u zemljišnim knjigama upisana kao isključiva vlasnica, s tim što su upisani i posebni dijelovi nekretnine, kao etažno vlasništvo i to stan u prizemlju zgrade u podulošku broj 2. koji je povezan sa suvlasničkim udjelom od  81/354 dijela nekretnine k.č. br. .... k.o. M., te stan na katu zgrade s pristupom na tavanski prostor, upisan kao etažno vlasništvo (E-3) u podulošku 3, koji je povezan sa suvlasničkim udjelom od 222/354 dijela iste nekretnine te je upisana i kao vlasnica k.č. br. ... iz zk. ul.  .... k.o. M.. Glede istaknutog prigovora retencije, utvrđuje da su tuženici dokazali da su na narečenim nekretninama, kući i dvorištu izvodili građevinske radove kojima su se uredili stanovi u kući koja je bila u "roh-bau" stanju  i to u razdoblju od nekoliko godina, s tim što su radove  financirali I tuženica i III tuženik, izvanbračni supružnici, te da je tužiteljica, koja je u to vrijeme  živjela u istoj kući, odobrila izvođenje tih radova. Stoga zauzima stajalište da su  I tuženica i III tuženik (kćer i zet tužiteljice) dokazali da imaju valjanu pravnu osnovu za korištenje prijepornih nekretnina, odnosno  pravo na posjed posebnog dijela, stana na katu te dvorišta, za razliku od  II tuženice, također kćerke tužiteljice, koja je u vrijeme izvršenih ulaganja još bila dijete te u radovima nije sudjelovala. S obzirom na izneseno, ocjenjuje da su I tuženica i III tuženik pošteni posjednici pa da im pripada pravo zadržanja narečenih nekretnina dok im se  ne naknade nužni i korisni  troškovi u smislu čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  ("Narodne novine" broj ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, pročišćeni tekst i 94/17, - dalje ZV), s tim što ocjenjuje da  radovi na sanaciji krova predstavljaju nužne troškove, dok ostali radovi predstavljaju korisne troškove.

11. U odnosu na prigovor prava na dom, sud prvog stupnja ocjenjuje da tuženici nisu dokazali da bi prijeporne nekretnine predstavljale njihov dom u smislu čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine  Međunarodni ugovori" 18/1997, 6/1999-pročišćeni tekst, 8/1999-ispravak, 14/2002, 1/2006 i 13/2017- u daljnjem tekstu Konvencija) te čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010 i 5/2014), kojim je također zajamčeno pravo na dom. Pritom utvrđuje da kćerke tužiteljice više ne koriste predmetnu nekretninu, dok posebni dio, stan na katu i dvorište povremeno koristi izvanbračni suprug  I tuženice, III tuženik, a posebni dio, stan u prizemlju koristi tužiteljica. S obzirom na  utvrđenje da prijeporne nekretnine nisu od egzistencijalne važnosti za rješenje stambenog pitanja tuženika, ocjenjuje neosnovanim prigovor prava na dom.

12. Kako je već navedeno, sud prvog stupnja prihvaća prigovor prava zadržanja posebnog dijela, stana na katu i dvorišta do isplate ulaganja, ali ne donosi odluku o visini  troškova koje je dužna tužiteljica isplatiti, uz obrazloženje da će o tome odlučiti povodom protutužbenog zahtjeva.

13. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja je  pravilno ocijenio provedene dokaze kada je utvrdio da su  I tuženica i III-tuženik glede izvođenja građevinskih radova u nekretnini u vlasništvu tužiteljice, bili pošteni posjednici tuđe stvari pa je pravilno primijenjena odredba čl. 162. st. 2. ZV-a kada je ocijenjeno da im pripada pravo na naknadu za nužne i korisne troškove, te da istovremeno imaju pravo nekretninu zadržati dok im ti troškovi ne budu naknađeni. Iz utvrđenja suda prvog stupnja bi proizlazilo da su i tužiteljica i tuženici u razdoblju izvođenja radova na prijepornoj nekretnini živjeli zajedno, s tim što je najprije uređen stan u prizemlju, a potom stan na katu, pri čemu su utvrđene činjenice u svezi podizanja kredita radi uređenja kuće, zatim problema  tužiteljice oko otplate kredita te u konačnici plaćanja duga tužiteljice, u svezi čega je vođen i poseban parnični postupak. Činjenice u svezi zajedničkog stanovanja  u kući do prosinca 2011. te poremećaja odnosa između tužiteljice i tuženika 2013. je  potvrdila i tužiteljica u svom iskazu pa bi proizlazilo da je pravilan zaključak suda   da su I tuženica i  III tuženik bili pošteni posjednici u razdoblju izvršenih ulaganja u nekretninu tužiteljice. Treba istaći da bi i nepošteni posjednici imali pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku, u skladu s čl. 165. st. 3. ZV-a, ali oni nisu ovlašteni zatražiti stvar dok im vlasnik ne naknadi troškove (čl. 165. st. 4. ZV-a).Tuženici  su prigovor prava zadržanja (retencije) istaknuli u podnesku od 21. prosinca 2020. te su uz isti podnesak priložili račune, u potkrjepu tvrdnje o ulaganjima. Međutim, prije podnošenja prigovora retencije je podnesena i protutužba, na ročištu održanom 1. listopada 2019., u kojoj je postavljen konkretan tužbeni zahtjev za isplatu osnovom izvršenih ulaganja.

14. Kada  sud ocijeni da je osnovan zahtjev vlasnika za iseljenjem posjednika te istovremeno utvrdi osnovanost prigovora prava zadržanja, tada presudom nalaže iseljenje, odnosno predaju stvari u posjed vlasniku, ali ne bezuvjetno, nego nakon što posjednicima isplati naknadu po osnovi ulaganja. U protivnom, kada bi se posebno odlučilo o zahtjevu za iseljenje, a posebno o pravu zadržanja, kako je to učinjeno pobijanom presudom, izgubila bi se svrha podnošenja prigovora prava zadržanja, budući da je to dilatorni prigovor koji zaustavlja vlasnički zahtjev za predaju u posjed. Još treba dodati, da je u slučaju podnošenja prigovora prava zadržanja, podnositelj prigovora dužan konkretno navesti koji iznos ulaganja zahtijeva, kako bi se moglo istovremeno odlučiti i o tužbenom zahtjevu i o prigovoru prava zadržanja, odnosno kako  bi bilo izvjesno koja su prava i obveze stranaka s tim u svezi.

15. Nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da je sud prekoračio zahtjev donošenjem odluke da tuženicima pripada pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, budući da su tuženici takav zahtjev (doduše neodređen) postavili u okviru prigovora prava zadržanja.

16. Treba reći da je stajalište suda prvog stupnja da I-tuženica i III-tuženik, kao pošteni posjednici imaju pravo  na naknadu za nužne i korisne troškove te imaju pravo stvar  zadržati dok im oni ne budu naknađeni, u skladu s propisanim ovlaštenjima iz čl. 164. st. 2. ZV-a, pri čemu treba navesti da  taj propis ne daje definiciju  nužnih i korisnih troškova,  već u čl. 164. st. 3. ZV-a propisuje koji trošak nije koristan. Dakle, u ovom parničnom postupku tužiteljica je podnijela tužbu radi predaje u posjed nekretnine, a tuženici su podnijeli prigovor prava zadržanja dok im se ne isplate  ulaganja, bez naznake visine troškova te protutužbu, zahtijevajući isplatu točno određenog iznosa na ime izvršenih ulaganja. U postupku nije raspravljeno je li prigovor prava zadržanja podnesen radi isplate istog iznosa koji je obuhvaćen protutužbom, no u svakom slučaju bi bilo potrebno provesti dokazni postupak radi donošenja odluke o prigovoru odnosno  protutužbi, a sve s obzirom na domašaj prigovora prava zadržanja na odluku o tužbenom zahtjevu radi predaje u posjed nekretnine.

17. Stoga će sud prvog stupnja otkloniti narečenu povredu postupka  te  će provesti predložene dokaze na okolnost visine iznosa nužnih i korisnih troškova koje su I-tuženica i III-tuženik uložili u nekretninu u vlasništvu tužiteljice, zatim će sve provedene dokaze  ocijeniti u  skladu s čl. 8. ZPP-a te će o preostalom dijelu zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na predaju u posjed posebnog dijela, stana na katu te dvorišta te prigovoru prava zadržanja I-tuženice i III-tuženika, odnosno protutužbenom zahtjevu donijeti novu odluku, s tim što će ponovno odlučiti i o troškovima cijelog postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka.

18. Zbog  izloženog je valjalo žalbu tužiteljice uvažiti i presudu suda prvog stupnja u dijelu točke I izreke te točkama II i III izreke ukinuti, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, dok je presuda u toč. I izreke u preostalom dijelu kao nepobijana ostala neizmijenjena, jednako kao i rješenje kojim je  odbijen prigovor prava zadržanja II tuženice K. R..

19. Odluka o troškovima  žalbenog postupka je donesena primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 12. lipnja 2024.

                                                                                                  Predsjednica vijeća

                                                                                          Helena Vlahov Kozomara