- 1 -              Revd-4034/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-4034/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F... N. d.o.o. iz R., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnica S. Š., odvjetnica iz R., protiv tuženika K. B. iz J. (OIB: ...), radi zaštite od smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-456/2022-2 od 3. svibnja 2022., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Psp-79/2019-48 od 30. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačeno prvostupanjsko rješenje tako da su odbijeni kao neosnovani tužbeni zahtjevi:

 

- na utvrđenje da je tuženik 23. veljače 2017. smetao tužitelja „u mirnom i nesmetanom vršenju posjeda nekretnina koje se nalaze u mjestu J. - B. n. o. K., a označene su kao k.č.br. 3821/1, k.č.br. 3821/3, k.č.br. 3821/2, k.č.br. 3821/4, k.č.br. 3836/4, sada sve novih oznaka k.č.br. 3836/4 i k.č. 3822, sve k.o. B. na način da je uz međnu liniju nekretnina starih oznaka k.č.br. 3821/1, 3821/2, 3821/3 i 3821/4 koje su nove oznake k.č.br. 3836/4 sa nekretninom k.č.br. 3822, sve k.o. B., postavio drvene stupove, žicu i dio željezne ograde“,

 

- da se, slijedom toga, tuženiku naloži da sa istih nekretnina ukloni „sve postavljene drvene i druge stupove, žičanu metalnu ogradu te u svemu uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja“,

 

- da se tuženiku zabrani „svako takvo ili slično daljnje uznemiravanje posjeda tužitelja, pod prijetnjom novčane kazne“,

 

- da se tuženiku naloži da tužitelju podmiri parnični trošak od 7.100,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja pa sve do isplate.

 

2. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, pa je u prijedlogu postavio pitanja:

 

1. „Može li drugostupanjski sud usprkos otklanjanju svih nedostataka u skladu sa uputom (prethodne) drugostupanjske odluke (in concreto onoj od 3. siječnja 2019.g. Gž-669/2018) danom temeljem čl. 375. st. 4. Zakona o parničnom postupku, iz potpuno drugih razloga preinačiti prvostupanjsku odluku bez provođenja dokaza u smislu odredbe čl. 373.b Zakona o parničnom postupku?“

 

2. „Može li drugostupanjski sud na potpuno drugi pravni način i iz drugih osnova cijeniti odlučne činjenice a da u tijeku drugostupanjskog postupka nisu ponovno izvedeni dokazi kojima se te činjenice utvrđuju?“

 

3. „Da li je smisao odredbe čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (koju odredbu drugostupanjski sud navodi kao osnov odluke) da se radi "utvrđenja čina smetanja posjeda" tužbenim zahtjevom mora precizno navoditi količina materijala i sredstava kojima je čin smetanja poduzet?“.

 

Drži da su ta pitanja „bitna za razvoj prava kroz sudsku praksu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni a istodobno važna i za odluku u konkretnom sporu čime se u posebnom i općem interesu opravdava intervencija revizijskog suda.“.

 

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog i predložio da se revizija ne dopusti.

 

4. Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 3. svibnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije." U ovome slučaju (gdje osporeno rješenje ima značaj rješenja kojim se postupak pravomoćno završava) to treba sagledati u smislu odredaba čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.“, (stavak 3.) „U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“, u svezi sa odredbom čl. 443. st. 4. ZPP-a.

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona...",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Te odredbe ZPP-a, u tome sadržaju, predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi ali i (ovdje relevantno) određeno izloženih razloga zbog kojih predlagatelj smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, kao i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

8. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio pitanja, ovdje je (u posjedovnoj parnici, u kojoj predmetom raspravljanja i utvrđivanja mogu biti samo dvije činjenice: činjenica posljednjeg posjeda nekretnine i činjenica čina smetanja toga posjeda) odlučnim za dopuštenost toga prijedloga za prihvatiti:

 

8.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporeno rješenje temeljeno, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni i dostatni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti:

 

- tvrdnje kojima predlagatelj napada obrazloženje ili polemizira sa obrazloženjem osporenog rješenja - izražavajući nezadovoljstvo njegovim sadržajem, odnosno kojima u suštini samo preocjenjuje provedene dokaze i ističe samo svoju ocjenu ovih,

 

- navodi predlagatelja da su „sporovi o smetanju posjeda vrlo česti i brojni a njihova važnost je neupitna (radi čega se i smatraju hitnima)“ te da smatra da su po njemu postavljena pitanja „od izuzetne važnosti za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a posebno za razvoj prava kroz sudsku praksu i to kako u konkretnom predmetu tako i uopće a o istima revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje“.

 

8.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke (dakle: shvaćanje nekog drugog suda iz odluke koja bi bila konkretizirana, sve kako bi se njezina usporedba sa ovdje osporenom odlukom mogla provjeriti), ili da se o njima uopće i može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila (bitno za dopuštenost revizije) važna prema smislu iz točke 7. ovoga rješenja,

 

8.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa da (sukladno tome) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

Time (čak ni u situaciji kada je utvrđeno, kao ovdje, da je između nekretnina stranaka sagrađen „betonski ogradni zid po cijeloj dužini, a prijepor je u činjenici da je izvan tog betonskog zida tuženik postavio drvene stupove sa žicom“, a kada je već i raniji vlasnik nekretnine tužitelja izjavio da je između prijepornih „nekretnina i kuće tuženika ranije bio betonski međašnji zid i po njegovom saznanju tuženik nikada nije koristio dio te nekretnine izvan tog međašnjeg zida“) ne može preispitivati niti da li je i koliko je osporena odluka u svome obrazloženju provjerljiva, jasna - a ne arbitrarna, odnosno da li je i koliko je nerazumno shvaćanje da tuženik nije počinio utuženo smetanje - pored činjeničnog utvrđenja da je prvo (samo stoga što „nije mogao doći do susjeda da bi se angažirao geodet i odredila međa“) „pred 15-20 godina“ sačinio zid (koji se, inače, uobičajeno i gradi na mjestu za kojeg graditelj zida drži da je međašno, da dijeli vlasništvo i posjed dvije nekretnine) - da bi potom i pored toga (dakle: neovisno od volje koju je manifestirao gradnjom zida) „prešao“ preko toga zida i ogradio daljnje dijelove sporne međašne nekretnine.

 

8.4. da se postavljena pitanja odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagatelj (a ne i sudovi) “vidi”.

 

9. U svemu prethodno navedenom valja imati na umu da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

10.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

11. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 11. lipnja 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Slavko Pavković, v.r.