- 1 -              I Kž-15/2024-4

Broj: I Kž-15/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenice L. J., zbog kaznenog djela iz članka 232. Kaznenog zakona Republike Srpske, Bosna i Hercegovina i dr., odlučujući o žalbi izručenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 7. svibnja 2024., broj Kv I-6/2024-4 (Kir-114/2024) te ispitujući rješenje po službenoj dužnosti po članku 55. stavku 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 - dalje: ZOMP), u sjednici održanoj 11. lipnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

Ukida se rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 7. svibnja 2024. broj Kv I-6/2024-4 (Kir-114/2024) u cijelosti te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, dok je žalba izručenice L. J. bespredmetna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 7. svibnja 2024. broj Kv I-6/2024-4 (Kir-114/2024) pod točkom I. izreke, na temelju članaka 54., 56. i 39. uz primjenu članaka 33. i 34. ZOMP-a, utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje izručenice L. J. Bosni i Hercegovini radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 232. Krivičnog zakona Republike Srpske, Bosna i Hercegovina, a na temelju raspisane međunarodne tjeralice koju je raspisao NCB S., Bosna i Hercegovina broj 2019/99017 od 27. rujna 2019. po nalogu Općinskog suda u Prnjavoru, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, broj 78 0 K 028367 18 Kps od 5. srpnja 2019. Pod točkom II. izreke odlučeno je da se, na temelju članka 37. ZOMP-a, izručenica ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne može se ograničiti u njezinim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem te se ne može izvesti pred izvanredni sud. Pod točkom III. izreke, na temelju članka 39. stavka 2. i članka 55. ZOMP-a i članka 20. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju od 29. lipnja 2010, odbijeno je izručenje u Republiku Srbiju izručenice L. J. u povodu međunarodne tjeralice koju je izdao Interpol Republike Srbije Beograd broj 2020/20157 od 12. ožujka 2020. po nalogu Općinskog suda u Novom Sadu radi izvršenja kazne zatvora u trajanju dvije godine zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 204. stavka 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije te zamolbe za izručenje Republike Srbije od 16. travnja 2024. radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci koja joj je izrečena presudom Osnovnog suda u Rumi broj K-417/21 od 7. prosinca 2021. zbog kaznenog djela prijevare u sudioništvu iz članka 208. stavka 1. u vezi članka 33. Krivičnog zakonika Republike Srbije.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela izručenica L. J. po branitelju A. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i kolege j.t.d. sa sjedištem u Z., ..., Pisarnica u S. B., ... iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači prvostupanjsko rješenje i odbije zahtjev  za izručenje, a podredno da ukine prvostupanjsko rješenje i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje“.

3. Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP.) i uz primjenu članka 81. ZOMP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. S obzirom da je prvostupanjski sud pod točkom III. izreke pobijanog rješenja odbio zamolbu Republike Srbije za izručenje izručenice L. J. radi izvršenja kazni zatvora navedenih u točki 1. obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, prije svega, ispitao prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 55. stavka 1. ZOMP-a i utvrdio da odluka prvostupanjskog suda nije zakonita.

5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da je izručenica uhićena i određen joj je istražni zatvor radi izručenja 21. ožujka 2024., a povodom raspisane međunarodne tjeralice NCB Sarajevo, Bosna i Hercegovina, od 27. rujna 2019. po nalogu Općinskog suda u Prnjavoru radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 232. Krivičnog zakona Republike Srpske, Bosna i Hercegovina te raspisane međunarodne tjeralice NCB Beograd, Republika Srbija od 12. ožujka 2020. po nalogu Općinskog suda u Novom Sadu radi izvršenja kazne zatvora od dvije godine zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 204. stavka 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije na koju je osuđena presudom Općinskog suda u Novom Sadu broj K-132/2012 od 22. rujna 2017. i radi vođenja kaznenog postupka pred Općinskim sudom u Rumi zbog kaznenog djela prijevare u sudioništvu iz članka 208. u vezi članka 33. Krivičnog zakonika Republike Srbije. U nastavku obrazloženja navedeno je da je 16. travnja 2024. Republika Srbija podnijela zamolbu s potrebnom dokumentacijom za izručenje izručenice L. J. radi izvršenja kazne zatvora od jedne godine i šest mjeseci koja joj je izrečena presudom Osnovnog suda u Rumi broj K-417/21 od 7. prosinca 2021. zbog kaznenog djela prijevare u sudioništvu iz članka 208. u vezi članka 33. Krivičnog zakonika Republike Srbije.

5.1. Iz naprijed iznijetoga proizlazi da je prvostupanjski sud odlučivao o ispunjavanju zakonskih pretpostavki za izručenje izručenice L. J., državljanke Republike Srbije gdje ima i prijavljeno prebivalište, i to na traženje dviju država na temelju raspisanih međunarodnih tjeralica, odnosno Bosne i Hercegovine radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela teške krađe i Republike Srbije zbog izvršenja kazne zatvora od dvije godine zbog istog kaznenog djela te o zamolbi Republike Srbije za izručenje izručenice radi izvršenja kazne zatvora od jedne godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela prijevare u sudioništvu.

5.2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja te iz stanja spisa proizlazi da je izručenica pristala na izručenje Bosni i Hercegovini, ali se protivila izručenju Republici Srbiji.

5.3. Obrazlažući razloge zbog kojih je odbijena zamolba Republike Srbije za izručenje izručenice radi izvršenja kazni zatvora, odnosno razloge zbog kojih je utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenice Bosni i Hercegovini radi vođenja kaznenog postupka, prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu članka 39. stavka 2. i članka 55. ZOMP-a te članka 20. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju, navodi da je odluku donio s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, vodeći računa o tome da se izručenica protivila izručenju u Republiku Srbiju, da je pristala na izručenje u Bosnu i Hercegovinu radi vođenja kaznenog postupka, da je kazneno djelo počinjeno na području te države, počinjenjem kaznenog djela oštećeni su državljani te države, a vodio je računa i o visini propisane kazne za kaznena djela za koja se traži izručenje.

5.4. Rješenje nije na zakonu osnovano.

5.5. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je sud taj koji odlučuje kojoj će od država, ako više njih zatraži izručenje iste osobe, ta osoba biti izručena.

5.6. Iz odredaba ZOMP-a proizlazi da sud u postupku izručenja na traženje više država, samo utvrđuje je li udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje izručenika svakoj pojedinoj od tih država, pri čemu te pretpostavke utvrđuje u odnosu na zamolbu svake države posebno. Ako svaka zamolba ispunjava zakonske pretpostavke za izručenje, za sve njih sud donosi rješenje na temelju članka 56. ZOMP-a. Drugim riječima, utvrđenje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje izručenika jednoj od država moliteljica ne znači istovremeno odbijanje zamolbe za njegovo izručenje drugoj državi moliteljici, kako je to, pogrešnim tumačenjem odredbi ZOMP-a odlučio prvostupanjski sud, osim ako ne postoje zakonske zapreke za izručenje iz članka 35. ZOMP-a.

5.7. Tek nakon pravomoćnosti rješenja o svim traženjima za izručenje o kojima sud istovremeno odlučuje, ministar pravosuđa je taj koji, na temelju članka 57. stavka 2. ZOMP-a donosi rješenje kojim, na temelju kriterija navedenih u članku 39. stavcima 1. ili 2. ZOMP-a i članku 17. Europske konvencije o izručenju  od 13. prosinca 1957. godine (potvrđene Zakonom o potvrđivanju Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957., Dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 15. listopada 1957. i Drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 17. ožujka 1978. - „Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 14/94.), određuje kojoj od država, po čijim je zamolbama sud utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, dopušta, odnosno ne dopušta izručenje (v. odluku VSRH broj I Kž 841/12 od 23. siječnja 2013.).

5.8. Osim toga treba reći i da su Ugovorom između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju od 29. lipnja 2010. te Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju od 28. studenog 2012., u bitnom propisani isti kriteriji kod donošenja odluke o zamolbama više država za izručenje koje propisuju navedene odredbe Europske konvencije o izručenju i ZOMP-a. Tako je u članku 20. stavku 2.  Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju, kao i u članku 19. stavku 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju propisana obveza zamoljene države da, prilikom donošenja odluke o izručenju trećoj državi zbog različitih kaznenih djela, kao što je u ovom predmetu slučaj, drugoj državi ugovornici, zajedno s odlukom o zamolbi za izručenje, priopći je li suglasna s daljnjim izručenjem iz treće države drugoj državi ugovornici.

6. Slijedom iznijetoga, trebalo je, na temelju članka 55. stavka 1. ZOMP-a, ukinuti pobijano rješenje prvostupanjskog suda u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je odbijena zamolba Republike Srbije za izručenje. Budući da u konkretnom slučaju sud istovremeno odlučuje o zamolbama za izručenje dviju država, taj dio pobijanog rješenja čini neraskidivu jedinstvenu cjelinu s odlukom prvostupanjskog suda o ispunjavanju zakonskih pretpostavki za izručenje izručenice Bosni i Hercegovini (točke I. i II. izreke) pa je pobijano rješenje trebalo ukinuti u cijelosti, a time je žalba izručenice postala bespredmetna.

Zagreb, 11. lipnja 2024.