Poslovni broj: P-269/2023-23

1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji S. O., u pravnoj stvari 1. tužiteljice B. Č. iz Vž, S. V. br. .., OIB: .. i 2. tužiteljice L. Č. iz P., P. u …, ogranak …, OIB: …, obje zastupane po H. M., odvjetniku iz Vž, protiv 1. tuženika R.M. S. eGen, sa sjedištem u  P. .., A-… P.., R. Austrija, upisana u sudski registar Zemaljskog suda u G., pod brojem ..h, OIB: … i 2. tuženika V. & Co. d.o.o. Zg, H. prilaz br. ..a, OIB: …, oba zastupana po punomoćniku N. R. i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R.&R. iz Zg radi utvrđenja ništetnosti, nakon dovršene glavne rasprave održane .. 2024. u nazočnosti punomoćnika tužiteljica i punomoćnice tuženika, … 2024. objavio je i

p r e s u d i o   j e

I.              Odbijaju se tužbeni zahtjevi 1. tužiteljice B. Č. i 2. tužiteljice L. Č., koji glase:

"I.) Utvrđuje se da su ništetne slijedeće isprave:

Ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa …, na iznos od .. eura, koji je osiguran ispravom (očitovanjem) o zasnivanju založnog prava ovjerenom (solemniziranom) po javnom bilježniku J. C. iz Čk, I. G. K. br. …, pod poslovnim brojem: OU-../..-.. od ... s…..g.,

te se utvrđuje da su isti bez učinka.

II.) Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu P., Općinskog suda u P., da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude, izvrši uknjižbu brisanja tereta upisanih pod poslovnim brojem Z-../.., temeljem Ugovora o kreditu i isprave (očitovanja) o zasnivanju založnog prava, navedenih u točci I.) ove presude, i to nad nekretninom upisanom u zk. ul. .., k.o. P., i to, čkbr. ../.., šuma, kuća, dvorište sa .. m2.

III.) Nalaže se I.-tuženiku R. M. S. eGen, sa sjedištem u  P. .., A-.. P., Republika Austrija, upisana u sudski registar Zemaljskog suda u G., pod brojem 67767h, OIB: … i II.-tuženiku V. & Co. d.o.o. Z., H. prilaz br. ..a, OIB: .., da tužiteljicama B. Č. iz V., S. V. br. .., OIB: … i L. Č. iz P., P. uvala .. ogranak .., OIB: …, nadoknadi parnični trošak prema određenju suda, sve u roku od 15 dana."

II.               Nalaže se tužiteljicama da tuženicima naknade troškove ovog postupka u iznosu od .. EUR, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1.              Tužiteljice su podnijele tužbu protiv 1. tuženika R. ST. S.-J. – W. eGen, M. 23, A-.., St. S. im R., Republika A., upisana u sudski registar Zemaljskog suda u G., pod brojem …v, OIB: .. i 2. tuženika V. d.o.o. Zg, H. prilaz br. ..a, OIB: …, radi utvrđenja ništetnosti, u tužbi navodeći da 1. i 2. tužiteljica kao primatelji kredita su sa 1. tuženikom sklopili Ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa … na iznos od … eura, koji je osiguran ispravom (očitovanjem) o zasnivanju založnog prava ovjerenom (solemniziranom) po javnom bilježniku J. C. iz Čk, I. G. K. br. .., pod poslovnim brojem: OU-../..-.. od ... s. 2007.g.; da temeljem spomenutog Ugovora i isprave izvršena je pod poslovnim brojem Z-../.. uknjižba založnog prava na nekretnini vlasništvo založnog dužnika pok. T. Č., upisanoj u zk. ul. .., k.o. P., i to, čkbr. ../1, šuma, kuća, dvorište sa .. m2, kao i zabilježba ovršivosti tražbine i zabrane otuđenja i opterećenja.

1.1.               Dalje se u tužbi navodi da predmetnim Ugovorom su regulirana prava tužitelja kao dužnika i tuženika kao vjerovnika iz kreditnog odnosa, odnosno definiran kreditni odnos parničnih stranaka, vezano za davanje kredita, koji je tuženik dao tužiteljima; da pravni posao kreditiranja, odnosno predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu, sklopljen je na području Hrvatske, odnosno predmetni je Ugovor sklopljen pred hrvatskim javnim bilježnikom, a što jasno proizlazi iz članka VIII. st. 5. predmetne isprave (očitovanja) o zasnivanju  založnog prava, u kojem stoji, cit. "Stranke potpisuju ovaj javnobilježnički akt i Ugovor o jednokratnom kreditu ..."; da dakle, predmetni Ugovor ima sve elemente koji jasno ukazuju na činjenicu da je isti sklopljen na području Republike Hrvatske, te da se na isti primjenjuju odredbe hrvatskog zakonodavstva, da naime, jasno je da su tužitelji predmetni Ugovor, potpisali dana … 2007. kod javne bilježnice J.C., istom prilikom kada su potpisali spomenuto očitovanje tj. ispravu, dok je tuženik predmetni ugovor potpisao u Republici A. dana ... s. 2007., a kako to proizlazi iz predmetnog Ugovora, a koji je Ugovor sačinio sam tuženik; da nadalje, predmetnim je Ugovorom među strankama za slučaj spora ugovorena nadležnost hrvatskih sudova i primjena hrvatskog prava, a što jasno i nedvosmisleno proizlazi iz dijela A (Predmet kredita i uvjeti) predmetnog Ugovora; da 1. tuženik je inače duži niz godina kontinuirano davao kredite i obavljao kreditne poslove na području Republike Hrvatske, a koje je kreditno poslovanje organizirao putem mreže posrednika, dakle tuženik je vršio davanje kredita, te je samim time kreditno poslovao kao banka na području Republike Hrvatske, te da tako su i tužitelji u kontakt sa tuženikom, a vezano za davanje kredita, došli putem jednog od njegovih posrednika, V. K. iz G.br. .., R. S.; da nadalje, tužiteljice ističu da bankovne usluge na području Republike Hrvatske smiju pružati samo banke ili druge kreditne institucije koje imaju dozvolu Hrvatske narodne banke, međutim u konkretnom je slučaju nesporno da 1. tuženik takovu dozvolu nema i nikada je nije ni imao, da dakle, u konkretnom slučaju uopće nije važno što je sam iznos kredita po predmetnom Ugovoru bio isplaćen iz R. A., kreditno poslovanje tužitelja obavljano je na području Republike Hrvatske, pa se sukladno tome u konkretnom slučaju trebaju primjenjivati odredbe hrvatskih zakona, da dakle, tuženik je protivno propisima Republike Hrvatske, vršio pružanje bankovnih usluga u Republici Hrvatskoj, te tužiteljice smatraju da je sukladno odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima, predmetni ugovor ništetan, obzirom je protivan Ustavu RH, kao i prisilnim propisima, odnosno kako se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu, isti bi morao biti u skladu sa odredbama zakona kojima se uređuje kreditno poslovanje, kao i zakona kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj; da nadalje, tužitelji činjenični i pravni supstrat predmetne tužbe temelje i na činjenici da tuženik prije sklapanja predmetnog Ugovora, uopće nije valjano utvrdio kreditnu sposobnost tužitelja, a koja činjenica sukladno zakonima i praksi Europskog suda, za sobom također povlači ništetnost samog Ugovora; da nadalje, člankom 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, a iz svega navedenog jasno proizlazi da je tuženik financijska institucija koja nije registrirana u Republici Hrvatskoj, da je sjedište tuženika upisano u Republici Austriji i da u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora, tuženik nije imao odobrenje nadležnih tijela RH, za pružanje bankarskih usluga na teritoriju Republike Hrvatske, kao i da je predmetni Ugovor o kreditu, sklopljen na teritoriju Republike Hrvatske; te da konačno tužiteljice su negdje u listopadu mjesecu 2019. zaprimile obavijest da je potraživanje 1. tuženika po predmetnom kreditu navodno preneseno na 2. tuženika, premda o tome nisu zaprimile nikakovu vjerodostojnu dokumentaciju, stoga ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je do prijenosa tražbine uistinu i došlo, te zato opreza radi ovu tužbu podnese i protiv 2. tuženika, kao navodnog preuzimatelja tražbine.

1.2.              Obzirom na sve navedeno tužiteljice predlažu donošenje presude kojom se utvrđuje da su ništetne slijedeće isprave: Ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa …, na iznos od … eura, koji je osiguran ispravom (očitovanjem) o zasnivanju založnog prava ovjerenom (solemniziranom) po javnom bilježniku J. C. iz Čk, I. G. K. br. .., pod poslovnim brojem: OU-…/..-.. od … 2007.g., te se utvrđuje da su isti bez učinka /točka I.) tužbenog zahtjeva/; da nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu P., Općinskog suda u P., da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude, izvrši uknjižbu brisanja tereta upisanih pod poslovnim brojem Z-../.., temeljem Ugovora o kreditu i isprave (očitovanja) o zasnivanju založnog prava, navedenih u točci I.) ove presude, i to nad nekretninom upisanom u zk. ul. .., k.o. P., i to, čkbr. ../.., šuma, kuća, dvorište sa … m2 /točka II.) tužbenog zahtjeva/; te da nalaže se I.-tuženiku i II.-tuženiku da tužiteljicama nadoknadi parnični trošak prema određenju suda, sve u roku od 15 dana /točka III.) tužbenog zahtjeva/.

2.              U danom odgovoru na tužbu tuženici u prvom redu poriču i osporavaju sve navode iz tužbe, protive se tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti. Prije upuštanja u raspravljanje tuženici ističu prigovor na visinu vrijednosti predmeta spora koja je u tužbi suviše nisko označena, da naime, tužitelji traže utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu koji je osiguran Očitovanjem temeljem kojeg je tužiteljima odobren i isplaćen iznos od … EUR, te da iz navedenog je razvidno da je vrijednost predmeta spora koju su tužitelji naznačili u tužbi suviše nisko utvrđena te je ista u očitom nerazmjeru sa stvarnom vrijednošću predmeta spora od koje je višestruko manja, te tuženici predlažu naslovnom sudu da sukladno članku 40. stavku 3. Zakona o parničnom postupku na brz i prikladan način odredi visinu vrijednosti predmeta spora u visini od … EUR što u kunskoj protuvrijednosti iznosi … kn. Nadalje, tuženici ističu prigovor primjene hrvatskog prava, navodeći da sastavni dio sklopljenog Ugovora o kreditu predstavljaju i Opći uvjeti poslovanja I-tuženika, da navedeno je razvidno iz točke C Ugovora o kreditu, pa s tim u vezi, tuženici ističu kako je točkom 20 Općih uvjeta poslovanja određeno kako se na sve pravne odnose tužitelja i I-tuženika, pa tako i na Ugovor o kreditu primjenjuje austrijsko pravo i da slijedom navedenog, o eventualnoj ništetnosti Ugovora o kreditu potrebno je odlučivati na temelju mjerodavnih odredbi austrijskog prava, da naime, nadležnost suda i mjerodavno pravo posve su različiti pojmovi.

2.1.              I-tuženik prvenstveno ističe kako na području Republike Hrvatske nikada nije nudio niti pružao usluge odobrenja kredita, da naime, cjelokupna obrada kredita odvijala se u sjedištu I-tuženika u Republici Austriji, i to od provjere podataka naznačenih u kreditnim zahtjevima, provjere kreditnog rejtinga kreditnih nositelja, potpisa Ugovora o kreditu, potpisa Ugovora o cesiji prava iz osiguranja života pa do same isplate iznosa kredita, te da obzirom na navedeno, netočni su navodi tužitelja da je Ugovor o kreditu sklopljen na području Republike Hrvatske pred hrvatskim javnim bilježnikom; da isto tako, netočni su navodi tužitelja da je u predmetnom Očitovanju u članku VIII. stavku 5. navedeno da su tužitelji Ugovor o kreditu potpisali kod javnog bilježnika, da naime, tužitelji navode kako se u naprijed navedenom stavku Očitovanja navodi da „Stranke potpisuju ovaj javnobilježnički akt i Ugovor o jednokratnom kreditu...“, međutim, u navedenom stavku je navedeno sljedeće: „Stranke potpisuju ovaj javnobilježnički akt te istovremeno izjavljuju da im je javnobilježnički akt bio pročitan i protumačen i da odgovora njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, te potpisuju sve priloge javnobilježničkog akta i izričito izjavljuju da ne traže da im se isti pročitaju, obzirom da su sa sadržajem istih upoznati te da navedeni prilozi odgovaraju njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji.“, te da upravo iz navedenog je razvidno kako su tužitelji s Ugovorom o kreditu bili ranije upoznati i nisu zahtijevali čitanje istog, a upravo iz razloga što su isti ranije potpisali u Republici Austriji, te da prilikom potpisivanja Očitovanja tužitelji su parafirali (potpisali) priloge javnobilježničkog akta jer je to uobičajena procedura prilikom sastavljanja javnobilježničkog akta, a da osim toga, čak i da tome nije tako, odnosno da su tužitelji predmetni Ugovor o kreditu potpisali kod javnog bilježnika, I-tuženik je isti potpisao u Republici Austriji, pritom Tuženici ukazuju kako tužitelji u tužbi sami priznaju kako je I-tuženik potpisao predmetni Ugovor o kreditu u Republici Austriji; da isto tako, netočni su navodi tužitelja da I-tuženik prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije valjano utvrdio kreditnu sposobnost tužitelja odnosno primatelja kredita, te s tim u vezi, I-tuženik ističe kako je isti provjerio kreditnu sposobnost primatelja kredita temeljem dokumentacije koju su mu dostavili sami primatelji kredita, a koju I-tuženik dostavlja u prilogu ovog odgovora na tužbu, a da osim toga, iz Ugovora o kreditu je razvidno da tužitelji nisu potrošači, da naime, tužitelji su predmetni kredit podigli u svrhu završetka odnosno uređenja kuće i bazena u P. koju su isti namjeravali iznajmljivati (radi se o nekretnini na kojoj je upisano založno pravo u korist I-tuženika koje je valjano preneseno na II-tuženika), te da obzirom na navedeno, tužitelji se sukladno hrvatskom pravu kao ni pravu EU ne smatraju potrošačima i da obzirom da tužitelji nisu potrošači, I-tuženik nije bio dužan utvrđivati kreditnu sposobnost tužitelja, a podredno naprijed navedenom tuženik ističe kako čak i u slučaju da isti nije provjeravao kreditnu sposobnost primatelja kredita, a provjeravao je, kreditna sposobnost nije jedna o pretpostavki prema odredbama članka ...-…. Zakona o obveznim odnosima za valjanost ugovora o kreditu, da naime, rizik povrata kredita je rizik banke koja je kredit dala stoga je provjera boniteta dužnika prije svega stvar davatelja kredita. Tuženici ističu kako tužitelji niti jednim dokazom nisu dokazali da je I-tuženik nudio i pružao usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, stoga nema govora o tome da je tuženik nezakonito pružao bankovne usluge kako to neosnovano pokušavaju ukazati tužitelji, da zbog same činjenice da je Ugovor o kreditu sklopljen s hrvatskim državljanima, tužitelji izvode pravno pogrešan zaključak o tome da je I-tuženik bio obvezan prethodno ishoditi bilo kakvu suglasnost ili odobrenje od Hrvatske narodne banke ili osnovati podružnicu. I-tuženik ukazuje tužiteljima da u pravnom smislu postoji razlika između situacije kada strana kreditna institucija obavlja bankarsku djelatnost na području Republike Hrvatske (što ovdje nije slučaj) i situacije u kojoj strana kreditna institucija kreditira hrvatske državljane i pravne osobe sa sjedištem u Hrvatskoj na njihov zahtjev, te navodima o navodnom obavljanju bankarske djelatnosti na području Republike Hrvatske tužitelji samo paušalno, bez ikakvih dokaza, potpuno neosnovano pokušavaju uvjeriti sud da je kreditni posao realiziran na području Republike Hrvatske, a jedinu dodirnu točku s Republikom Hrvatskom u konkretnom slučaju predstavlja činjenica da je Ugovor o kreditu sklopljen s hrvatskim državljanima; da isto tako, tuženici ističu kako tužitelji neosnovano nastoje uvjeriti sud da je I-tuženik pružao usluge kreditiranja na području Republike Hrvatske „putem posrednika.“, a da tžitelji uz tužbu ne dostavljaju niti jedan materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je I-tuženik nudio i oglašavao kredite u Hrvatskoj te da je Ugovor o kreditu potpisan u Hrvatskoj, te da tužitelji insinuiraju da je I-tuženik u Republici Hrvatskoj djelovao putem posrednika te u nedostatku bilo kakvih materijalnih dokaza o tome izvrću činjenice te pokušavaju stvoriti nešto što ne postoji, međutim, suprotno naprijed navedenim paušalnim tvrdnjama tužitelja, I-tuženik ističe da nema niti je ikada imao sklopljen ugovor o pružanju posredničkih usluga s bilo kojim fizičkim ili pravnim osobama na području Republike Hrvatske, pa tako niti s bilo kojom osobom koju tužitelji navode u tužbi, da dakle, I-tuženik nije angažirao nikakve posrednike za sklapanje ugovora o kreditu s tužiteljima niti je I-tuženik preko bilo kakvih posrednika vršio prodaju svojih proizvoda na području Republike Hrvatske; da osim što I-tuženik nikada nije nudio niti pružao uslugu odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, Ugovor o kreditu sklopljen je u Republici Austriji, da sva dokumentacija pa tako i Ugovor o kreditu potpisana je u Republici Austriji (St. S.. im R.), da naime, već je iz same preslike Ugovora o kreditu razvidno je kako je isti nedvojbeno zaključen u Republici Austriji (St. S. im R.), odnosno u sjedištu I-tuženika, a da tužitelji su u Hrvatskoj potpisali samo Očitovanje o zasnivanju založnog prava (koje je jednostrani akt) i koje je moralo biti potpisano kod javnog bilježnika u Hrvatskoj obzirom da se založno pravo osnivalo na nekretnini u Republici Hrvatskoj, te budući da je Očitovanje jednostrani akt primatelja kredita, prisutnost tuženika kod javnog bilježnika nije niti bila potrebna; da je Ugovor o kreditu potpisan u Republici Austriji nedvojbeno proizlazi iz sljedećeg: a. na samom Ugovoru o kreditu kao mjesto sklapanja istog navedeno je St. S. im R.; b. na Ugovoru o kreditu nema ovjere potpisa tužitelja, a logično je da bi isti ovjerili potpise da su Ugovor o kreditu potpisali kod javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj; c. u Očitovanju (1. stranica) sastavljenom dana ...2007. godine je navedeno da su primatelji kredita predočili javnom bilježniku Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa .... od dana ...2007. godine, a iz navedenog je razvidno kako je Ugovor o kreditu zaključen prije sastavljanja Očitovanja; d. tužitelji su dali izjavu kojom izričito potvrđuju da su Ugovor o kreditu potpisali u Republici Austriji, da naime, tužitelji su dana ...2014. te I-tužitelj dana ...2016 dali izjave kojima potvrđuju da je Ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji, te da iz predmetnih izjava tužitelja razvidno je sljedeće: „Ja C. T., rođen ….1936 god., kao dužnik, primatelj kredita i založni dužnik, ja C. L. rođena ….1985. kao dužnik i primatelj kredita, i ja, C. B. rođena ...1956 god., kao dužnik i primatelj kredita po Ugovoru o kreidtu br. … koji smo sklopili s R. St. S.-J.-W. kao davateljem kredita dana ... u Republici Austriji, daljemo sljedeću“; da naime, iz preslike Ugovora o kreditu razvidno je kako je isti nedvojbeno zaključen u R.A. (St. S. im R.), odnosno u sjedištu tuženika i to dana … 2007. godine, a iz Očitovanja je razvidno kako je isto sastavljeno dana … 2007. godine. Tuženici ističu kako su netočni navodi tužitelja da je I-tuženik morao imati odobrenje Hrvatske narodne banke za obavljanje djelatnosti na području Republike Hrvatske, da iIsto tako, netočno je da su pravni posao kojim se osniva založno pravo i ugovori o kreditu ništetni zbog činjenice što I-tuženik nije imao predmetno odobrenje; da sukladno članku 322. Zakona o obveznim odnosima, ugovor je ništetan ako je isti protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva, a da zaključak tužitelja da je Ugovor o kreditu ništetan jer I-tuženik nije imao potrebno odobrenje za pružanje bankovnih usluga na području Republike Hrvatske neosnovan je iz sljedećih razloga: a. I-tuženik ne pruža niti je ikada pružao bankovne usluge na području Republike Hrvatske; b. podredno, sve i da se I-tuženik bavio pružanjem bankovnih usluga na području Republike Hrvatske, ugovori o kreditu ne bi se mogli utvrditi ništetnim odgovarajućom primjenom članka 322. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je ugovor valjan ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, a strana koja je povrijedila zabranu snosit će određene posljedice; c. ne može se pozivati na ništetnost ugovora ona strana koja je bila nesavjesna pri sklapanju ugovora budući da je takvo postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja; da Zakonom o bankama uređuju se uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada banke, te budući da u konkretnom slučaju I-tuženik posluje i ima sjedište na području Republike Austrije, to je razvidno kako I-tuženik ne mora imati osnovanu podružnicu u Republici Hrvatskoj niti bilo kakvo posebno odobrenje Hrvatske narodne banke za zaključivanje ugovora o kreditu s državljaninom Republike Hrvatske kao korisnikom kredita, da naime, prema propisima Republike Hrvatske građani i pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj smjeli su se zaduživati u inozemstvu, s tim da su do dana … 2010. godine bili obvezni prenositi sredstva kredita primljenih u inozemstvu na račune u bankama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i prijaviti kreditni posao s inozemstvom Hrvatskoj narodnoj banci, a navedeno je razvidno iz mišljenja Hrvatske narodne banke, Sektora za bonitetne regulative i supervizije, Ur. broj: …/..-../.-VFR-ŽJ od dana … 2013. godine, te da osim što takav nedvojben zaključak proizlazi već iz same zakonske norme, I-tuženik ističe kako se i Hrvatska narodna banka u svom mišljenju od dana … 2013. godine očitovala na isti način, navodeći kako „…prema odredbama Zakona o bankama i Zakona o kreditnim institucijama nije propisana tj. ne postoji potreba za izdavanjem odobrenja Hrvatske narodne banke…“ u konkretnom slučaju. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Očitovanja tuženik ukazuje da je isti također potpuno neosnovan i pravno promašen, da naime, Očitovanje je jednostrani pravni posao u kojemu su sudjelovali tužitelji, a da I-tuženik nije uopće potpisnik Očitovanja, te s obzirom da je riječ o jednostranoj izjavi kojom su tužitelji dozvolili I-tuženiku da osigura svoje tražbine iz Ugovora o kreditu upisom hipoteke u zemljišnoj knjizi te da je ista u potpunosti sastavljena sukladno Zakonu o javnom bilježništvu, ista proizvodi valjane pravne učinke te ne postoji niti jedan pravno opravdan razlog zbog kojeg bi se isto moglo utvrditi ništetnim. Tuženici ističu da su Očitovanja u potpunosti usklađena s odredbama Zakona o javnom bilježništvu te predstavljaju valjani javnobilježnički akt i valjane ovršne isprave. Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da dakle, I-tuženik je ispunio svoju ugovornu obvezu, da bi se sada u ovom postupku pokušalo na najrazličitije moguće načine izbjeći ispunjenje ugovorne obveze na ime vraćanja danog kredita, da iz navedenog je razvidno kako su tužitelji prilikom pokretanja ovog postupka bili vođeni samo jednim motivom, a to je da spriječe I-tuženika u ostvarivanju svog prava na prisilnu naplatu duga, dakle, nije bilo nikakvih problema u trenutku kada su tužitelji primili novac od I-tuženika, ali sada nastaje problem kada primljeni novac treba vratiti, i to iz razloga koji nemaju nikakve veze sa samom biti sklapanja pravnog posla s I-tuženikom. Tuženik se poziva se na presude različitih županijskih sudova i to sveukupno njih .. kojima se izričito utvrđuje da ugovori o kreditu u činjenično identičnim slučajevima nisu ništetni primjenom bilo kojeg propisa na koji se u tužbi pozivaju tužitelji, navodeći da iz predmetnih presuda razvidno je da su sudovi zauzeli sljedeća pravna shvaćanja: - sudovi utvrđuju da je mjesto sklapanja ugovora o kreditu Republika Austrija što proizlazi iz samog ugovora o kreditu u kojem je navedeno da je sklopljen u Austriji, - čak i da se pokloni vjera tužiteljima da su isti ugovor o kreditu potpisali u Republici Hrvatskoj i u tom slučaju mjestom sklapanja ugovora smatra se Republika Austrija se sukladno članku 252. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, - treće osobe koje su posredovale prilikom ishođenja kredita su posrednici koje su angažirali primatelji kredita (tužitelji), a ne tuženik te stoga tuženik nije obavljao djelatnost u Republici Hrvatskoj.

2.2. Slijedom svega navedenog, tuženici predlažu odbiti tužbu i tužbene zahtjeve tužitelja i obvezati tužitelje da tuženicima naknade troškove ovog postupka.

3.              Tužiteljice su ostale u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

4.              Tuženici su ostali kod odgovora na tužbu.

5.              Rješenjem ovog suda poslovni broj P-../..-.. od … 2023. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog prestanka postojanja 1. tuženika R. ST. S.-J. – W. eGen, M. .., A-.., St. S. im R., R. A., upisana u sudski registar Zemaljskog suda u G., pod brojem ..v, OIB: …, te određen nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na pravnog sljednika 1. tuženika, R. M. S. eGen, sa sjedištem u  P. .., A-… P., R. A., upisana u sudski registar Zemaljskog suda u G., pod brojem …h, OIB: ….

6.              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju su spisu, i to u dokumentaciju priloženu uz tužbu: Očitovanje sačinjeno po javnom bilježniku J. C. iz Čk posl. broj: OU-../..-.. od … 2007. (listovi br. .. spisa), Ugovor o jednokratnom kreditu Br. računa .. od ..2007. (listovi br. … spisa), Izvadak iz zemljišne knjige od ...2007. (list br. .. spisa) i Izvadak iz zemljišne knjige od ...201. (listovi br. .. spisa); dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu: Opće uvjete poslovanja, na njemačkom jeziku, te u ovjereno prijevodu na hrvatski jezik (listovi br. … spisa), sudsku praksu (listovi br. ..-.. spisa), Ugovor o cesiji prava iz osiguranja života od ...2007. (listovi br. … spisa), Očitovanje Hrvatske narodne banke od .. 2023., od … 2013. i od …. s.. 2014.  (listovi br. … spisa), dokumentaciju o nadzoru financijskog tržišta, na njemačkom jeziku, te u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (listovi br. … spisa), očitovanje Hrvatske narodne banke od … 2012. (list br. … spisa), očitovanje Ministarstva financija RH od … 2013., na zahtjev za podatke o načinu poslovanja austrijskih pravnih osoba (listovi br. ..-… spisa), Izjave dužnika Č. T. od ….20014. i Č. B. od …2016. (listovi br. ..-.. spisa), Isplatne liste za Č. K. i Č.i L.za ... do ... mjesec 2007. (listovi br. ..-… spisa) i dopise obitelji Č. odnosno T. Č., upućene R. St. St.-J.-W. tijekom 2010. i 2011. (listovi br. ..-.. spisa); dokumentaciju dostavljenu po tuženiku: Izvadak iz sudskog registra od ...2022., na njemačkom jeziku, te u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (listovi br. … spisa); zaprimljena očitovanja pozivanog svjedoka V. K. (listovi br. .. i listovi br. … spisa); te u sudsku praksu dostavljenu po tuženiku (listovi br. …  spisa) i po tuženiku dostavljeno mjerodavno austrijsko pravo s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (listovi br. ..-.. spisa).   

6.1.              Provedeno je i saslušanje svjedoka M. K., prokuriste 1. tuženika, dok su od predloženog saslušanja zakonskog zastupnika 1. tuženika S. S. tuženici odustali.

6.2.              Saslušanje tužiteljica nije provedeno, budući iste na ročište dana ... l.2023. određeno radi njihova saslušanja, iako uredno pozvane, nisu pristupile, te je na tom ročištu punomoćnik tužiteljica odustao od saslušanja 2. tužiteljice, dok je izostanak 1. tužiteljice opravdao zdravstvenim razlozima, te ustrajao na njezinom saslušanju, no ista nije pristupila niti na naredna dva ročišta, dana … p. 2023. i ... s. 2024., a na okolnost navedene spriječenosti zdravstvenim razlozima nije dostavljena nikakva medicinska dokumentacija, te je na ročištu ... s. 2024. punomoćnik tužiteljica i od predloženog saslušanja 1. tužiteljice odustao. Nadalje, nije provedeno niti po tužiteljicama predloženo saslušanje svjedoka V. K., koji iako uredno pozvan nije pristupio na dva ročišta, i to dana ... l. 2023. i dana …. p. 2023., opravdavajući izostanak time da on nema ništa sa kreditima stranaka, te nije prihvaćen prijedlog tužiteljica da se isti sasluša zamolbenim putem kod Općinskog suda u M. S. u R. S..   

7.              Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev tužiteljica utvrđen je u cijelosti neosnovanim.

8.              Nesporno je da je između prvobitnog 1. tuženika R. St. S.-J.-W. eGen, St. S. im R., R. Austrija, kao davatelja kredita, te ovdje tužiteljica B. Č. i L. Č., a i sada pok. T. Č., svih kao zajmoprimatelja/primatelja kredita, zaključen predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu Br. računa … od ...2007., a kojim je T. Č. i ovdje tužiteljicama odobren kredit u iznosu od … EUR, s aktivnom kamatom od …% godišnje, u slučaju kašnjenja dodanom zateznom kamatom od ..% godišnje, te svim ostalim naknadama i troškovima, s rokom otplate u … mjesečnih paušalnih obroka po … EUR, počev s ... t.2008. i rokom povrata kredita .. o. 2023., te uz ostale uvjete iz navedenog Ugovora.

9.              Nesporno je i da je dana …. s. 2007. po javnom bilježniku J. C. iz Čk, sačinjeno Očitovanje pod poslovnim brojem: OU-…/..-.., a iz kojeg je Očitovanja razvidno da je T.Č., kao založni dužnik, dozvolio da se radi osiguranja potraživanja davatelja kredita iz navedenog Ugovora o jednokratnom kreditu, na cijeloj nekretnini upisanoj u z.k. ul. br. … k.o. Pula, čest. br. ../.. šuma, kuća, dvorište od … m2, čiji je vlasnik bio T. Č. u cijelosti, upiše pravo zaloga (hipoteka), te ujedno T. Č. ovlastio davatelja kredita da temeljem ovog Očitovanja može tražiti neposrednu ovrhu na toj nekretnini, a radi naplate osiguranog potraživanja, po njegovoj dospjelosti, te da T. Č., B.Č. i L. Č., kao primatelji kredita, tim su Očitovanjem ovlastiti davatelja kredita da temeljem istog može tražiti neposrednu ovrhu na svoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i novčanim potraživanjima, a radi naplate svih postojećih i budućih potraživanja davatelja kredita iz dužničkog odnosa primatelja kredita po navedenom Ugovoru o jednokratnom kreditu Br. računa … od ... k.2007.

10.              Nadalje, iz priloženog Izvatka iz zemljišne knjige od ….2021. razvidno je da je na temelju prednje navedenih isprava: Očitovanja od …. s. 2007. i Ugovora o jednokratnom kreditu od …k 2007., na nekretnini T. Č.  upisanoj u z.k. ul. br. …k.o. P., čest. br. ../.. šuma, kuća, dvorište od … m2, pod brojem Z-…/… dana ….2007. uknjiženo založno pravo za iznos od … EURa-a, te ostalih uvjeta iz Ugovora, za korist davatelja kredita R. St. S.-J.-W. eGen, te da je naknadno pod brojem Z-../.. dana ….20019. izvršena uknjižba ustupa navedenog založnog prava, a temeljem Sporazuma o reguliranju međusobnih odnosa od dana ….2019. (OV-.../…, javni bilježnik Dr. J. K. od ….2019.)  a uslijed prijenosa potraživanja sa imena ovlaštenika R.St. S.-J.-W. eGen, u korist novog ovlaštenika V. & Co. d.o.o., OIB: …, H. prilaz ..A, Zg (ovdje 2. tuženika).

11.              Prema sadržaju tužbe tužiteljice traže da se ništetnost predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu Br. računa … od ….2007. utvrdi sukladno Zakonu o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/17 – dalje: Zakon o ništetnosti ugovora).

11.1.              Navedenim Zakonom o ništetnosti ugovora, u članku 3. st. 1., propisano je da ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika su ništetni, a prema odredbama članka 2. istog Zakona »neovlašteni vjerovnik« označava pravnu osobu koja je ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobrila kredit dužniku, a na dan sklapanja ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem ima upisano sjedište izvan Republike Hrvatske i nudi ili pruža usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, iako za pružanje tih usluga ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, odnosno ne raspolaže propisanim odobrenjima i/ili suglasnostima nadležnih tijela Republike Hrvatske, te »ugovor o kreditu s međunarodnim obilježjem« označava ugovor o kreditu, ugovor o zajmu ili drugi ugovor kojim je neovlašteni vjerovnik odobrio dužniku određeni iznos novčanih sredstava, a dužnik se obvezao plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Odredbom članka 4. st. 1. istog Zakona propisana je i ništetnost javnobilježničkog akta sklopljenog na osnovi ili u vezi s ništetnim ugovorom.

 

12.              U konkretnom je slučaju nedvojbeno da je R. St. S.-J.-W. eGen, vjerovnik/davatelj kredita iz predmetnog Ugovora o jednokratnom krediu, u vrijeme zaključenja tog Ugovora bio kao pravni subjekt registriran u Republici Austriji, sa sjedištem u Republici Austriji, tj. konkretno u St. S. im R., te da na području Republike Hrvatske nije imao registriranu podružnicu.

13.              Osnovom provedenih dokaza ne može se zaključiti da bi navedeni vjerovnik pružao usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, odnosno da bi predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu bio sklopljen putem od strane tuženika angažiranog posrednika u Republici Hrvatskoj, a niti da  bi ovaj Ugovor bio sklopljen u Republici Hrvatskoj.

14.              Iako tužiteljice kao posrednika pri sklapanju predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu navode V. K. iz R.S., sud navode tužiteljica o istom nije našao dokazanima. Naime, tužiteljice u svojoj tužbi nisu iznijele nikakve konkretne navode o sudjelovanju navedenog V. K. pri ugovaranju predmetnog kredita. Nadalje, tužiteljice nisu pristupile sudu radi davanja iskaza u svojstvu stranke, te su naposljetku od tog dokaznog prijedloga i odustale, a slijedom čega sud nije bio u mogućnosti ispitati tužiteljice na navedenu okolnost odnosno saznati bilo kakve podatke iz kojih bi bilo moguće zaključiti na koji je to eventualno način navedeni V. K. bio uključen u predmetni pravni posao, a što bi onda ukazivalo na opravdanost prijedloga tužiteljica da se zatraži zamolbeno saslušanje istog kod nadležnog suda njegova prebivališta, Općinskog suda u M. S., R. S.. Prema danom iskazu saslušanog svjedoka M. K. davatelj kredita nije imao angažirane nikakve posrednike za ugovaranje kredita na području Republike Hrvatske. Stoga sud zaključuje da ukoliko je navedeni V. K. na neki način i posredovao pri ishođenju navedenog kredita, radi se o posredniku angažiranom od strane tužiteljica i T. Č. kao primatelja kredita, a ne posredniku angažiranom od strane davatelja kredita, ovdje prvobitnog 1. tuženika R. St. S.-J.-W. eGen.

15.              Glede mjesta sklapanja predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu sud utvrđuje da se u samom tog Ugovoru kao mjesto i datum sklapanja istog navodi: St. S. i. R., dana ...2007., a kako je prednje izneseno, u St. S. im R., u Republici Austriji, nalazilo se sjedište vjerovnika/davatelja kredita R. St. S.-J.-W. eGen .

16.              Nadalje, same tužiteljice čine nespornim da je predmetni Ugovor navedenog dana … 2007. od strane navedenog prvobitnog 1. tuženika R. St. S.-J.-W. eGen, potpisan u R. A..

17.              Nesporno je da je u Republici Hrvatskoj sačinjeno Očitovanje javnog bilježnika J. C. iz Čk pod poslovnim brojem: OU-…/..-.. od ... s. 2007., koje je od strane T. Č. te ovdje tužiteljica B. Č. i L. Č. nedvojbeno potpisano u Republici Hrvatskoj u uredu navedenog javnog bilježnika u Čk.

18.              No to što je navedeno Očitovanje potpisano u Republici Hrvatskoj, ne dokazuje, kako to smatraju i tvrde tužiteljice, da bi i predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu od strane tužiteljica kao primatelja kredita tog kredita bio potpisan u Republici Hrvatskoj. Naime, kao prvo radi se jednostranom pravom poslu primatelja kredita odnosno ovdje tužiteljica B. Č. i L. Č., te T. Č., a u kojem pravnom poslu tj. pri sastavljanju navedenog Očitovanja davatelj kredita R. St. S.-J.-W. eGen uopće nije ni sudjelovao. Nadalje, iz sadržaja navedenog Očitovanja razvidno je da su prilikom sastava istog dana ... s 2007. prednje navedeni T. Č., B. Č. i L. Č. javnom bilježniku J.C. predočili predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu Br. računa … od ...2007., te po predočenju tog Ugovora, kao i Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u P. od ... l 2007., zatražili od javnog bilježnika da sačini navedeno Očitovanje.

19.              A kada i bi bila točna tvrdnja tužiteljica da su one predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu potpisale kod navedenog javnog bilježnika u Čk, iako to tužiteljice, na kojima je bio teret dokaza, u ovom postupku nisu dokazale, to ne bi značilo da je navedeni Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen u Republici Hrvatskoj, već bi se radilo o tzv. distancijskom sklapanju ugovora iz članka 252. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu: ZOO), budući bi se u tom slučaju stranke prilikom potpisa ugovora nalazile na različitim geografskim mjestima, i to ovlaštene osobe kreditora u sjedištu kreditora u Republici Austriji, a korisnici kredita tj. primatelji kredita u Čk. Navedenom odredbom članka 252. ZOO-a propisano je da je ugovor sklopljen onog časa kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu, a odredbom st. 2. istog članka da se smatra da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponudilac imao svoje sjedište odnosno prebivalište u trenutku kad je učinio ponudu, a obzirom da je sjedište kreditora R. St. S.-J.-W. eGen u trenutku davanja ponude bilo u St. S. im R., u R. A., predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu i u tom je slučaju sklopljen u St. S. im R., u R. A.. 

20.              U odnosu na navode tužiteljica da tuženik nije imao potrebna odobrenja za pružanje financijskih usluga u Republici Hrvatskoj, sud utvrđuje da nije sporno da tuženik takva odobrenja nije imao, no ista tuženik nije niti trebao imati obzirom da nije obavljao bankarsku djelatnost na području Republike Hrvatske. Nema propisa temeljem kojeg bi bilo potrebno ishoditi odobrenje Hrvatske narodne banke ili nekog drugog tijela u Republici Hrvatskoj za zaključenje ugovora o kreditu između banke koja ima sjedište na području Republike Austrije ili druge strane države članice Europske unije, za zaključenje ugovora o kreditu s državljaninom Republike Hrvatske kao korisnikom kredita, odnosno odobrenje da bi se na temelju takvog ugovora o  kreditu zaključenog u stranoj državi moglo zasnovati založno pravo na nekretninama u vlasništvu državljana Republike Hrvatske u Republici Hrvatskoj, ako je ugovor o kreditu zaključen u stranoj državi odnosno konkretno Republici Austriji. To ne proizlazi niti iz odredbi Zakona o bankama ("Narodne novine" br. 84/02), niti iz odredbi Zakona o deviznom poslovanju (NN 36/03). Jedino su primatelji kredita  prema čl. 53. Zakona o deviznom poslovanju imali obvezu prijave kreditnog posla u inozemstvu Hrvatskoj narodnoj banci, ali takav propust nema utjecaj na valjanost predmetnog Ugovora.

21.              Stoga sud utvrđuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu prema Zakonu o ništetnosti ugovora, a budući nisu ispunjene pretpostavke za ništetnost ugovora propisane tim Zakonom, jer se u konkretnom slučaju, kako je prednje utvrđeno, ne radi o ugovoru o kreditu sklopljenom u Republici Hrvatskoj, odnosno ugovoru sklopljenim s neovlaštenim vjerovnikom.

22.              No, i kad bi predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu bio ništetan sukladno navedenom Zakonu o ništetnosti ugovora, valja naglasiti da je presudom Suda Europske unije broj C-../17 od ... v 2019., donesenom povodom zahtjeva za prethodnu odluku upućenog od  Općinskog suda R. – Stalna služba u R., u predmetu A. M. protiv R. St. S.-J.-W. eGen, utvrđeno da je navedeni Zakon o ništetnosti ugovora u protivnosti sa pravom E. u., i to čl. 56. UFEU, a koja odluka/presuda Suda Europske unije, sukladno priopćenju Suda Europske unije br. 13/19 od ... v. 2019., jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima se postavlja slično pitanje.  

23.              Za pitanje valjanosti predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu nisu odlučne niti odredbe ostalih propisa Republike Hrvatske.

24.               Naime, iz sadržaja predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu, odnosno članka F.2. Z20. Općih uvjeta poslovanja, verzija 2003., primjena kojih je Općih uvjeta poslovanja ugovorena u članku C Ugovora, proizlazi da je ugovorena primjena austrijskog materijalnog prava, i to na sve pravne odnose između klijenta i banke. A i da isto nije izričito ugovoreno, kako je predmetni Ugovor sklopljen u R. A. primjenjuju se materijalni propisi te države, a na što upućuje i odredba čl. 20. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine br. 53/91) prema kojoj se u slučaju kada ugovorne strane nisu izabrale mjerodavno pravo a posebne okolnosti ne upućuju na drugo pravo za ugovor o zajmu je mjerodavno pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo sjedište zajmodavca, u ovom slučaju u sjedištu tuženika u Republici Austriji.

25.              Tužiteljice u ovom postupku ne preciziraju činjenice i određene razloge zbog kojih bi prema materijalnom pravu Republike Austrije predmetni Ugovor bio ništetan.

26.              Nadalje, u odnosu na tvrdnje tužiteljica da davatelj kredita prilikom odobrenja predmetnog kredita nije na ispravan način utvrdio njihovu kreditnu sposobnost kao primatelja kredita, sud utvrđuje da navedeno spada u domenu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, dalje: ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora. Prema članku 4. ZZP/07 izborom stranog prava kao mjerodavnog prava potrošač koji ima boravište u Republici Hrvatskoj ne može biti lišen zaštite koju ima prema tom Zakonu ili drugom zakonu kojim se uređuju pojedini aspekti zaštite potrošača. Međutim, teret dokaza statusa potrošača je na tužiteljicama. Tuženici su u ovom postupku tužiteljicama osporili status potrošača, navodeći da "tužitelji su predmetni kredit podigli u svrhu završetka odnosno uređenja kuće i bazena u P. koju su isti namjeravali iznajmljivati (radi se o nekretnini na kojoj je upisano založno pravo u korist I-tuženika koje je valjano preneseno na II-tuženika), te da obzirom na navedeno, tužitelji se sukladno hrvatskom pravu kao ni pravu EU ne smatraju potrošačima", a koje navode tuženika tužiteljice ni na koji način nisu osporile.

27.               Međutim, i neovisno o prednje navedenom, odredbe ZZP/07 nisu primjenjive na tužbeni zahtjev tužiteljica jer se njima daje zaštita potrošača od pojedinih nepoštenih odredbi ugovora dok tužiteljice traže utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora. Valja reći i da ništetnost pojedinih odredbi ugovora ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora osim ako bez nje ugovor ne može opstati. Tijekom postupka tužiteljice ne navode određeno koje od odredbi ugovora i zbog kojih razloga, nisu poštene u smislu citiranog Zakona (ili eventualno Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.) a sud i o pitanju ništetnosti odlučuje u okviru činjeničnih navoda tužiteljica odnosno postavljenog tužbenog zahtjeva (tako i predmet C-../.., L.).

28.              Na osnovu svega navedenoga, tužbeni zahtjev tužiteljica za utvrđenje ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu Br. računa …, sud utvrđuje neosnovanim.

29.              Obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti navedenog Ugovora o jednokratnom kreditu, nema ni posljedične ništetnosti Očitovanja o zasnivanju založnog prava ovjerenog (solemniziranog) po javnom bilježniku J. C. iz Čk pod poslovnim brojem: OU-…/..-.. od …s 2007., a prema odredbi članka 4. st. Zakona o ništetnosti ugovora.

30.              Tužiteljice niti ne tvrde da bi navedeno Očitovanje javnog bilježnika bilo sačinjeno protivno propisima Republike Hrvatske.

31.              Nadalje, nedvojbeno je da je temeljem navedene isprave – Očitovanja, založno pravo, radi osiguranja tražbine davatelja kredita, upisano na nekretnini sada pokojnog T. Č., a ne na nekretnini tužiteljica, dok tužiteljice ničime ne dokazuju da bi iste, kao eventualne nasljednice pok. T. Č., ili na bilo koji drugi način, stekle pravo vlasništva na toj nekretnini. Ovdje valja ukazati da je u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, a kako to proizlazi iz priloženog Izvatka iz zemljišne knjige od ….2021., kao vlasnik predmetne nekretnine i nadalje upisan T.Č.. Slijedom navedenog, tužiteljice nisu ni ovlaštene tražiti brisanje navedenog založnog prava.  

32.              Stoga je sud utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljica za utvrđenje ništetnosti Očitovanja o zasnivanju založnog prava od 5. studenog 2007., te neosnovanim i tužbeni zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja odnosno brisanje uknjiženog prava zaloga na prednje navedenoj nekretnini sada pok. T. Č..

33.              Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

34.              O  naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. – dalje: Tarifa) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa/23).

34.1.              Tuženicima su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu od ….2022. u iznosu od … EUR (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 36. st. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od ….2022. u iznosu od … EUR (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 36. st. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od ….2023. u iznosu od … EUR (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 36. st. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od ….2023. u iznosu od … EUR (Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 40. st. 1. Tarife/23), sastava podneska od ….2023. u iznosu od … EUR (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 40. st. 1. Tarife/23), zastupanja na ročištu od …2024. u iznosu od … EUR (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 40. st. 1. Tarife/23), te poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od … EUR, po stopi od 25%, u iznosu od … EUR (Tbr. 42. Tarife / Tbr. 46. Tarife/23), sveukupno … EUR.

34.2.              Tuženicima nije priznat traženi trošak zastupanja na ročištu od ….2024., obzirom da toga dana nije održano ročište u ovom predmetu.

Čakovec, … 2024.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

 

O tom obavijest:

1/ tužiteljice po punomoćniku

2/ tuženici po punomoćniku