Poslovni broj: Gž Ob-35/2024-2

 

                  

       Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                           

Poslovni broj: Gž Ob-35/2024-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S., OIB: … iz J. (kbr.) zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici u R., (ulica), protiv tuženice D. P., OIB: … iz R., (ulica), zastupane po punomoćnici K. L., odvjetnici u R., (ulica), radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob 187/2022-21 od 30. travnja 2024., u sjednici održanoj 11. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja D. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob 187/2022-21 od 30. travnja 2024. u dijelu pod toč. II. i III. izreke.

 

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je s danom 20. ožujka 2023. prestala obveza tužitelja D. S. iz J., (ulica), OIB: …, utvrđena presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-1705/03 od 17. siječnja 2005.g. da doprinosi za uzdržavanje tužene D. P. iz R., (ulica), OIB: ….

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud utvrdi da je njegova obveza uzdržavanja tužene prestala s danom 26. svibnja 2022.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II. i III. izreke žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti te obveže tuženicu na naknadu parničnih troškova, uključujući i troškove žalbenog postupka, koje popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je obrazloženje suda prvog stupnja manjkavo, te nije primijenjena odredba čl. 290. Obiteljskog zakona, iako su za to bile ispunjene zakonske pretpostavke. Tuženica je isticala kako je imala poteškoća sa polaganjem kolegija Programiranje 2, a sud prvog stupnja činjenicom da je ista izašla na „oba za to predviđena kolokvija“ opravdava produljenje tijeka studiranja od tri godine. Međutim, tuženica nije ničim dokazala postojanje okolnosti koje bi opravdavale produljenje trajanja studija za čak tri godine, od čega jednu cijelu akademsku godinu nije ostvarila niti jedan ECTS bod, odnosno nije navela takve opravdane razloge niti je zakon predvidio opravdanje neispunjenja obveza tijekom tri uzastopne akademske godine. Uvažavajući da je svaka situacija kada postoji bolest, na koju se poziva tuženica, teška za obitelj, ali ista pored činjenice da i majka i baka tuženice imaju svoje prihode, a tuženica uredno prima uzdržavanje od tužitelja, ne opravdava neispunjavanje akademskih obveza, pogotovo ne u opsegu u kojem ih nije ispunjavala tuženica. Nesporno je utvrđeno da je tuženica već od 2021. ostvarivala prosječna primanja od 600,00 EUR mjesečno, ali sud prvog stupnja to nije uzeo u obzir u smislu odredaba čl. 291. Obiteljskog zakona. Iz svega navedenog slijedi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je tuženica iz opravdanih razloga produžila trajanje stručnog preddiplomskog studija, a isto ne proizlazi ni u postupku utvrđenih činjenica.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj, budući da presuda u pobijanom dijelu ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je s danom 26. svibnja 2022. prestala njegova obveza uzdržavanja tuženice utvrđena presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1705/03 od 17. siječnja 2005., jer ista na njegovo traženje nije dostavila podatke o svojem školovanju, a ne ispunjava svoje akademske obveze, kao i zbog činjenice da radi i ostvaruje prihode te je dužna u skladu s odredbom čl. 291. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 156/23 – dalje ObZ) doprinositi za svoje uzdržavanje.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako je tužitelj obvezan uzdržavati tuženicu temeljem pravomoćne presude istog prvostupanjskog suda dok za to budu postojali zakonski uvjeti, da je tuženica preddiplomski stručni studij informatike u trajanju od šest semestara pri V. u R. upisala akademske godine 2017/2018. u statusu izvanrednog studenta te u toj akademskoj godini ostvarila 32 ECTS boda, u akademskoj godini 2018./2019., druga godina, ostvarila je 48 ECTS bodova, u akademskoj godini 2019./2020., druga godina,  ostvarila je 43 ECTS boda, u akademskoj godini 2020./2021., treća godina, ostvarila je 34 ECTS boda, u akademskoj godini 2021./2022., treća godina, ostvarila je 0 ECTS boda, a u akademskoj godini 2022./2023., treća godina, ostvarila je 23 ECTS boda, te je u akademskoj godini 2023./2024. upisala prvu godinu Stručnog diplomskog studija informacijske tehnologije u poslovnim sustavima u statusu izvanrednog studenta. Tijekom cijelog studija tužiteljica je radila i ostvarivala određene prihode, a od 20. ožujka 2023. u stalnom je radnom odnosu u tvrtki E. u. d.o.o., Z..

8.1. Sud prvog stupnja smatra kako je tuženica uredno ispunjavala svoje studentske obveze tijekom trajanja stručnog preddiplomskog studija, a s obzirom na okolnosti u kojima je živjela, pri tome imajući u vidu njezine otežane obiteljske prilike, niske majčine prihode i bolest bake (onkološki bolesnik) koja živi u zajedničkom kućanstvu s tuženicom i njenom majkom, a koje su iziskivale povećane troškove prehrane, njege i oporavka, kao i liječenja upravo tijekom akademske godine 2021./2022., ocjenjuje kako je tuženica iz opravdanih razloga produžila trajanje stručnog preddiplomskog studija.

8.2. Imajući u vidu činjenicu da se tuženica zaposlila te je u radnom odnosu na neodređeno vrijeme i prijavljena na mirovinsko osiguranje počev do 20. ožujka 2023., prvostupanjski sud utvrđuje da je upravo s tim danom prestala obveza tužitelja doprinositi za uzdržavanje tuženice.

9. Odredbom čl. 290. st. 1. ObZ propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetne dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do dvadeset šeste godine života djeteta. U smislu st. 6. istog članka smatra se da učenik, odnosno student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kad zbog opravdanog razloga (trudnoće, bolesti i sličnih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske odnosno akademske godine.

10. Sukladno odredbi čl. 291. st. 1. ObZ dijete koje ima prihode dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje, s tim da je u smislu st. 2. istoga članka punoljetno dijete koje prima uzdržavanje radi obrazovanja dužno obavijestiti roditelje o redovitom ispunjavanju obveza najkasnije do 1. studenoga za svaku školsku, odnosno akademsku godinu.

11. Prvenstveno valja reći kako tuženica u vrijeme podnošenja tužbe (26. svibnja 2022.) nije povrijedila svoju obvezu iz čl. 291. st. 2. ObZ, budući da je za akademsku godinu 2021./2022., u smislu navedene zakonske odredbe, o redovitom ispunjavanju obveza bila dužna obavijestiti tužitelja do 1. studenog 2022.

12. Također, tužiteljica je u vrijeme podnošenja tužbe pa do 20. ožujka 2023. (kada je stupila u radni odnos na neodređeno vrijeme) ostvarivala prihode samo povremeno pa isto ne predstavlja razlog za prestanak uzdržavanja, već eventualno smanjenje visine uzdržavanja, u kojem pravcu zahtjev nije postavljen.

13. Tužitelj podnesenom tužbom zahtjeva da se s danom 26. svibnja 2022. utvrdi da je prestala njegova obveza uzdržavanja tuženice zbog ne ispunjavanja akademskih obveza, a u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tuženica u akademskoj godini 2021./2022., treća godina, ostvarila 0 ECTS boda, međutim, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, a prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tuženica je dokazala da iz opravdanih razloga nije uspjela ispuniti obveze te akademske godine. Naime, tuženica je svoje školovanje produljila uslijed otežanih obiteljskih prilika (bolest bake koja sa njom i majkom živi u zajedničkom domaćinstvu) u kojima je bila primorana raditi i doprinositi za zadovoljenje svojih povećanih potreba i potreba zajedničkog kućanstva, s tim da je nastale dodatne troškove upisnine za svaku akademsku godinu podmirivala iz vlastite zarade, koje je ostvarivala povremenim radom tijekom studiranja, pa imajući u vidu okolnosti u kojima je živjela, kao i činjenicu da je nakon završetka preddiplomskog studija nastavila redovno školovanje upisom u diplomski studij u trajanju od četiri semestra, ocjena je drugostupanjskog suda da je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je njegova obveza uzdržavanja tuženice prestala s danom 26. svibnja 2022., odnosno za cijelo razdoblje od tog datuma do 20. ožujka 2023. kada je (pravomoćno) utvrđeno da je njegova obveza prestala zbog stupanja tuženice u stalni radni odnos.

14. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke u pobijanom dijelu, te kada je vodeći računa o okolnostima slučaja odredio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (čl. 366. st. 1. ObZ).

15. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. i III. izreke.

16. U ne pobijanom dijelu pod toč. I. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

 

Zadar, 11. lipnja 2024.

 

                                                                                                               

  Predsjednik vijeća

 

       Igor Delin, v.r.