Poslovni broj: Gž-47/2024-2

                   

        Republika Hrvatska

    Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                         

                                                                                     Poslovni broj: Gž-47/2024-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari tužitelja S. B., OIB: …, V., …, zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz O. društva K. i R. j.t.d. iz V., …, protiv tuženice D. F., Č., …, OIB: …, zastupane po punomoćnicima-odvjetnicima iz O. društva V. & V. j.t.d. iz V., …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-536/2020-15 od 4. travnja 2023., dana 11. lipnja 2024.,

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba tuženice D. F. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-536/2020-15 od 4. travnja 2023.,

 

    Obrazloženje

 

 

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Nalaže se tuženici D. F., OIB …, …, Č., da u roku od 8 (osam) dana stalnom sudskom vještaku za područje građevinarstva T. Ž., OIB …, dipl. ing. građevinarstva iz trgovačkog društva R. d.o.o., OIB …, …, V., plati iznos od 57,11 EUR / 430,31 kn (slovima: pedeset sedam eura i jedanaest centi / četiristo trideset kuna i trideset jednu lipu)1 na ime troškova pristupa i dopunskog vještačenja na ročištu za glavnu raspravu 23. studenog 2017. (tada oznake spisa 26 P-963/2015), prema računu R-1 Račun broj 146/P1/1 od 23. 11. 2017."

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je uložila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku obzirom pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Također navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio i materijalno pravo. Prvenstveno ističe da poslovni broj odluke suda koja je donesena i koja se pobija ovom žalbom glasi P Ob-536/2020-15, dok se predmetna parnica vodila pod poslovnim brojem P-536/2020, slijedom čega je pobijana odluka nerazumljiva i ne može se ispitati. Nadalje, tuženica ističe prigovor zastare potraživanja vještaka na ime dopunskog vještačenja, obzirom je iz rješenja vidljivo da je račun izdan 23. studenog 2017., dok je pobijano rješenje doneseno 04. travnja 2023., dakle nakon proteka zastarnog roka od 5 godina. Nadalje navodi kako je prednje opisani parnični postupak pravomoćno okončan 04. studenog 2021., i to rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni br. Gž-878/2021-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. P-536/2020-6 od 10. svibnja 2021. u toč II, dok je u toč. I istog rješenja utvrđeno da je tužba tužitelja S. B. radi utvrđenja prava vlasništva povučena. Nadalje navodi da je toč. II tužitelju S. B. naloženo naknaditi tuženici prouzročene troškove postupka. Dakle, predmetni parnični postupak je okončan povlačenjem tužbe i obvezom tužitelja da tuženici naknadi troškove parničnog postupka. Slijedom navedenog ističe da je pobijanim rješenjem sud odlučio o troškovima postupka odnosno o stvari o kojoj je već pravomoćno odlučeno, a kako tuženica do dana podnošenja zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka nije imala saznanja o obvezi da naknadi troškove dopunskog vještačenja, to ista njihovu naknadu nije niti potraživala od tužitelja. Naposljetku navodi da je pobijano rješenje protivno odluci kojom je postupak pravomoćno okončan, obzirom da je prema navedenoj sudskoj odluci sve troškove postupka dužan naknaditi upravo tužitelj pa tako i troškove dopunskog vještačenja, stoga da je sud upravo tužitelja bio dužan obvezati na njihovu naknadu. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje odnosno da isto ukine i vrati na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda po žalbenom navodu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP), na koju se tužitelj poziva u žalbi obzirom da pobijano rješenje nema nedostataka te se može ispitati, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i nisu proturječni.

6. Također ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Sukladno čl. 153. st. 4. ZPP, ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, rješenjem će naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku.

8. Iz spisa predmeta slijedi da je na ročištu 23. studenog 2017. na prijedlog tuženice pozvan i saslušan vještak T. Ž., dipl. ing. građevinarstva, kao i da je na ime troškova pristupa na ročište i davanja dopune nalaza i mišljenja isti zatražio trošak u ukupnom iznosu od 430,31 kn, prema računu R-1 Račun broj 146/P1/1 od 23. studenoga 2017., a koji trošak mu je sud dosudio te naložio tuženici da predmetni trošak plati na depozitni račun suda i dostavi potvrdu o izvršenoj uplati, a koji dokaz u spisu ne prileži.

9. U odnosu na žalbeni navod tuženice da je sud već odlučio o troškovima postupka, i da tuženica do dana podnošenja zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka nije imala saznanja o obvezi da naknadi troškove dopunskog vještačenja, pa time njihovu naknadu nije niti potraživala od tužitelja, ovaj sud smatra neosnovanim. Ovdje se prvenstveno ukazuje na gore citirano ročište na kojem je tuženica prisustvovala i na kojem je ista pozvana na uplatu predmetnog troška. Isto tako se navodi, obzirom da tuženica predmetni trošak nije podmirila, to ni prvostupanjski sud nije mogao odlučiti o istom u konačnoj odluci odnosno u rješenju, poslovni br. P-536/2020-6 od 10. svibnja 2021., pa ovaj žalbeni navod tuženice ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja.

10. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod tuženice da je nastupila zastara predmetnog potraživanja, za istaknuti je da je ovdje riječ o sudskim troškovima koje je svaka stranka sukladno zakonskim odredbama dužna podmiriti, a kako je već navedeno još na ročištu od 23. studenoga 2017. imenovani vještak je zatražio sporni iznos i istog dana ispostavio svoj račun, pa ni ovaj žalbeni navod ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

11. Što se tiče žalbenog navoda tuženice da je sud pogrešno naznačio poslovni broj predmeta odnosno da je pobijano rješenje donio pod poslovnim brojem P Ob-536/2020-15 umjesto pod poslovnim brojem P-536/2020, ovaj sud zaključuje da je riječ o očitoj omašci u pisanju, obzirom da iz ostalih dijelova rješenja jasno proizlazi da je riječ upravo o ovom predmetnom postupku, koju će prvostupanjski sud ispraviti po čl. 342. ZPP.

12. Prema tome, po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica u obvezi podmiriti predmetni iznos, stoga je valjalo sukladno čl. 380. st. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zadru 11. lipnja 2024.

 

 

                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                                                           Marina Tanta, v.r.