Poslovni broj: Gž R-529/2023-2

Poslovni broj: Gž R-529/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice M. F., OIB ..., iz V., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Kratka 1, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-164/2019-24 od 4. svibnja 2023., 10. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Uvažava se žalba tuženice pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-164/2019-24 od 4. svibnja 2023., i sudi se:

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, OIB ... da tužiteljici M. F., OIB ... iz V., na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 4,53 eur1 (četiri eura i pedeset tri centa)/34,15 kn (trideset četiri kune i petnaest lipa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 0,93 eur/6,99 kn od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,82 eur/6,17 kn od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,99 eur/7,49 kn od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,79 eur/13,50 kn od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

II/ Nalaže se tužiteljici M. F., OIB ... iz V., da tuženici Republici Hrvatskoj, OIB ... isplati troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 912,21 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 444,02 eura zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da na ime razlike plaće isplati tužiteljici iznos od 4,53 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od dospijeća, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća (točka I. izreke).

 

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je tuženici da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

2. Protiv te presude žale se stranke.

 

2.1. Tužiteljica se žali protiv dijela presude kojim tužiteljici nisu dosuđeni svi troškovi postupka zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavkom 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.2. Tuženica pobija presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavkom 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, a podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila sve žalbene navode.

 

2.4. Žalba tužiteljice je neosnovana, dok je žalba tuženice osnovana.

 

3. Imajući na umu vrijednost predmeta spora od 4,53 eura, to se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana odluka može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. osim točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve u skladu s odredbom članka 467. stavak. 1. ZPP-a.

 

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

4.1. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije našao ni da su bile počinjene i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

4.2. Neosnovano tuženica prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

5. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica zaposlena u K. L. kao nadzornik pravosudne policije u Odsjeku unutarnjeg osiguranja,

- da je tužiteljica u spornom razdoblju u nekoliko navrata upućivana na osiguranje zatvorenika koji su se nalazili privremeno u vanjskim bolnicama radi liječenja i to 21. siječnja 2016. u KBC Z., 28. studenog i 29. studenog 2017. u Općoj bolnici V. te 6. prosinca 2017. u KB D. u Z.,

- da je tužiteljica prije odlaska na osiguranje u vanjske bolnice dolazila u K. u L. gdje je oblačila službenu odoru te preuzimala službeno vozilo kojim se odvezla do vanjske bolnice,

- da je u vanjskoj bolnici preuzima i zaduživala naoružanje od kolega koji su završili smjenu,

- da se po svojoj završenoj smjeni u bolnici vraćala u K. u L. gdje je vraćala službeno vozilo kao što se presvlačila u civilnu odjeću,

- da je za svaki odlazak u vanjsku bolnicu radi osiguranja popunjavala uredno i putni nalog na temelju kojeg je dobivala i isplaćene dnevnice za svaki odlazak,

- da svaki službenika ima svoj posebni ormarić u kojem drži odoru za vrijeme kada nije u službi, a da se odora nosi kući radi čišćenja,

- da je tužiteljice u utuženom razdoblju uredno isplaćivana naknada za rad, a koji se odnosi na rad u smjenama, subotom, nedjeljom pa i prekovremeni rad subotom ili nedjeljom te ostali dodaci poput posebnih uvjeta rada s obzirom na posao koji je obavljala, kao što joj je isplaćena i dnevnica za svako vanjsko osiguranje.

 

6. Na temelju ovako provedenoga dokaznog postupka prvostupanjski je sud smatrao da tužiteljici pripada pravo na naknadu za vrijeme koje joj je bilo potrebno kako bi se presvukla i uzela službeno vozilo, a što je cijenio kroz prekovremeni rad, pa je pozivom na odredbu članka 65. stavka 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR/14.), utvrdio da je tuženica dužna isplatiti tužiteljici utuženi iznos od 4,53 eura, skupa s pripadajućim kamatama

 

7. Osnovano tuženica u svojoj žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je smatrao da je dolazak tužiteljice u kaznionicu gdje se presvlačila i preuzimala službeno vozilo smatra prekovremenim radom.

 

7.1. To iz razloga jer se i po stavu ovog suda tužiteljičino vrijeme ranijeg dolaska i kasnijeg odlaska (radi presvlačenja) ne može obračunavati kao prekovremeni rad. Naime, prekovremeni rad je prema odredbi članka 65. stavka 1. ZR-a rad koji je radnik dužan raditi u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, na pisani zahtjev poslodavca duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), a stavkom 2. tog članka određeno je kako iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen, dok je stavkom 3. tog članka propisano da ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati tjedno, a stavkom 4. tog članka da prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje, a što u konkretnom slučaju nije.

 

8. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u okolnostima konkretnog slučaja smatrao da kada je tužiteljica dolazila na posao u Kaznionicu prije početka rada na terenu i vraćala se u Kaznionicu nakon završetka redovnog radnog vremena na terenu, da je taj rad prekovremeni rad tužiteljice. Naime, po shvaćanju ovog suda vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi presvlačenja se ne može podvesti pod pojam prekovremenog rad, a niti se može vrednovati po osnovi rada, posebno u okolnostima što tužiteljici takvo postupanje nije ni bilo naloženo od strane poslodavca, dok su joj sve ostale pripadajuće naknade plaćene.

 

9. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud smatra da su žalbeni navodi tuženice osnovani i da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti, zbog čega je trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

10. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, to je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a trebalo donijeti odluku o troškovima postupka u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, pa je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, tuženici trebalo priznati trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora i odgovora na tužbu po Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: Tarifa) u iznosu po 200,00 eura, trošak pristupa na ročišta od 16. rujna 2019. i 16. siječnja 2020. po Tbr. 9.2. Tarife po 50,00 eura, trošak pristupa na ročište od 11. studenog 2019. po Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 200,00 eura, trošak pristupa na ročišta od 14. veljače 2023., 13. ožujka 2023. i 1. travnja 2023. po Tbr. 9.1. Tarife po 50,00 eura, što ukupno čini trošak od 850 eura.

 

10.1. Kako je tuženica u cijelosti uspjela sa žalbom, to joj je dosuđen i trošak za sastav žalbe u visini nagrade prema Tbr. 10.1. Tarife u iznosu od 62,21 eura, kako je to tuženica i zatražila, pa je ukupni trošak tuženice u visini od 912,21 eura zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama na taj trošak.

 

10.2. Isto tako, zahtjev tuženice za troškovima sastava podnesaka od 12. prosinca 2022., 8. ožujka 2023. i 16. ožujka 2023. je trebalo odbiti kao neosnovan pozivom na odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a jer se po ocjeni ovog suda radi o podnescima koji nisu bili nužni u ovom postupku.

 

11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 373. točke 3. ZPP-a i članka 380. točke 3. ZPP-a te članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

 

Split, 10. lipnja 2024.