Poslovni broj Gž R-452/2024-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž R-452/2024-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja D. M. /OIB:…/ iz T., koga zastupa A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB:…/ za Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-823/2017-34 od 12. rujna 2019., nadnevka 10. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.  Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-823/2017-34 od 12. rujna 2019.

 

          II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak sastavljanja izvanrednih pravnih lijekova u iznosu od 248,86 eura / 1.875,00 kuna[1], u roku od 8 dana.

 

          III.  Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

          IV.  Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike u naknadi troškova prijevoza na posao i s posla iznos od 4.763,77 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 1.197,00 kuna od 15. kolovoza 2013.; 812,33 kuna od 15. rujna 2013.; 629,91 kuna od 15. listopada 2013.; 832,40 kuna od 15. studenog 2013.; 651,80 kuna od 15. prosinca 2013., 640,33 kuna od 15. siječnja 2014., sve do isplate i naknaditi parnične troškove u iznosu od 5.859,37 kuna sa zateznim kamatama od 12. rujna 2019. do isplate. 

 

2. Protiv presude žali se tuženica pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tuženica predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u vrijednosti 62,5 boda.

 

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Tužitelj zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu 750,00 kuna.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 4.763,77 kuna na ime naknade troškova prijevoza na posao i s posla na relaciji T. – N. G. – P. od 1. kolovoza 2013. do 31. siječnja 2014. sa zateznim kamatama i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.

 

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženica. Suprotno žalbenim navodima, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka razumljiva, da nije proturječna sama sebi niti navedenim razlozima, da su u njoj navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u skladu sa stanjem spisa (obrazloženje nije manjkavo i svojim sadržajem objašnjava odluke sadržane u izreci).

 

7. Nisu utvrđene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 457. ZPP-a).

 

8. Žalbeni navodi u dijelu sadržajnog osporavanja prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu razmatrani iz razloga što se u sporovima male vrijednosti kakav i je i predmetni (članak 458. stavak 1. ZPP-a) presuda ili rješenje kojima se završava spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, odnosno što se žalbu ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

 

9. Nije utvrđen niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

10. Drugostupanjski je sud suglasan sa izborom i primjenom prava mjerodavnog za razrješenje predmetnog spora.

 

11. Naime, Pravilnikom o naknadi troškova u vezi obavljanja službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (Narodne novine, broj: 141/2004., 22/2005., u daljnje tekstu: Pravilnik) donesenim na temelju odredbe članka 179. stavka 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 33/2002., 58/2002., 175/2003.) djelatnim vojnim osobama je priznato pravo na troškove prijevoz na posao i s posla između ostalog i uslugom ugovornih prijevoznika na njihovim redovnim mjesnim i međumjesnim linijama (članak 2. stavak 1/3.), u visini mjesečne cijene karte prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran (članak 2. stavak 3.), o kojem pravu se odlučuje rješenjem po pravilima upravnog postupka, a na temelju kojeg rješenja se ti troškovi nadoknađuju djelatnoj vojnoj osobi (članak 5. stavak 5. - 7. Pravilnika).

 

12. Prema tome kako je nesporno tužitelju (djelatnoj vojnoj osobi) rješenjem tuženice od 18. studenog 2011., u skladu s odredbom članka 2. stavcima 2. i 3. Pravilnika priznato pravo na naknadu troškova za međumjesni prijevoz na posao i s posla na relaciji T. – P. u visini cijene najjeftiniji mjesečne karte prijevoznika A.-p. p. d.d. od 25. listopada 2011., sve dok za to budu postojali uvjeti, koja cijena je u razdoblju od 1. kolovoza 2013. do 31. siječnja 2014. od mjesta stanovanja tužitelja (T.) do mjesta rada (P.) iznosila 1.615,00 kuna (relacija T. – N. G. – 665,00 kuna, relacija N. G. – P. – 950,00 kuna), ili ukupno za predmetno razdoblje 9.690,00 kuna (6 mjeseci x 1.615,00 kuna = 9.690,00 kuna), to tužitelju za predmetno razdoblje pripada pravo na naknadu troškova dolaska i povratka s posla u ukupnom iznosu od 9.690,00 kuna.

 

13. Budući da je tuženica u razdoblju od 1. kolovoza 2013. do 31. siječnja 2014. na temelju rješenja od 18. studenog 2011. isplatila tužitelju naknadu na ime troškova prijevoza na posao i s posla u iznosu od 4.926,23 kuna (kolovoz 2013. – 418,00 kuna, rujan 2013. – 802,67 kuna, listopad 2013. – 985,09 kuna, studeni 2013. – 782,60 kuna, prosinac 2013. – 963,20 kuna, siječanja 2014. – 974,67 kuna), to je dužna po istoj osnovi isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 4.763,77 kuna (kolovoz 2013. – 1.197,00 kuna, rujan 2013. – 812,33 kuna, listopad 2013. – 629,91 kuna, studeni 2013. – 832,40 kuna, prosinac 2013. - 651,80 kuna, siječanj 2014. – 640,33 kuna) sa zateznim kamatama, koji iznos čini razliku između pripadajuće naknade prema rješenju tuženice od 18. studenog 2011. i one koju je tuženica isplaćivala tužitelju od 1. kolovoza 2013. do 31. siječnja 2014., kako je to pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio prvostupanjski sud.

 

14. Neosnovano je pozivanje tuženice na odredbu članka 2. stavka 5. Pravilnika kojom je propisano da se djelatnoj vojnoj osobi neće isplaćivati naknada troškova prijevoza na posao i s posla za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla iz razloga koji predstavljaju odstupanje od redovnog uobičajenog rasporeda obavljanja službe, budući da ta odredba ne podrazumijeva, kako to pogrešno tumači tuženica, umanjenje naknade za one dane kad se djelatna vojna osoba nalazi na poslu, primjerice za vrijeme dežurstva, straže i zbog rada na terenu.

 

14.1. Osim toga, tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije navela okolnosti kojima se rukovodila kada je tužitelju umanjivala naknadu troškova prijevoza od 1. kolovoza 2013. do 31. siječnja 2014., a niti pokušala kompromitirati činjenicu kupovanja mjesečne karte.

 

14.2. U konačnici iz dostavljenih evidencija radnog vremena za tužitelja (list 116. - 121. spisa) proizlazi da tužitelj od 13. kolovoza 2013. do 31. siječnja 2014. nije bio na bolovanju, koristio godišnji odmor, slobodne dane, a niti da bi postojali drugi slučajevi odstupanja od redovnog i uobičajenog rasporeda obavljanja službe.

 

15. I odluka o troškovima prvostupanjskog postupka, koju tuženica posebno niti ne osporava, je pravilna u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155., člankom 151. stavak 1. i 2. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/, te člankom 151. stavkom 3. ZPP-a u vezi s člankom 29. stavkom 1., 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022./).

 

16. Tuženici nije priznat trošak žalbe jer nije uspjela sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

17. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice, zbog čega trošak iste nije priznat tužitelju (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

18. Tužitelju je priznat zahtijevani trošak nagrade za sastava prijedloga za dopuštenje revizije od 9. lipnja 2020. i za sastav revizije od 11. siječnja 2022. po punomoćniku odvjetniku od po 75 bodova (Tbr. 10/6. OT) sa pripadajućim porezom na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. OT) ili ukupan iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kuna, koje troškova je tuženica dužna naknaditi tužitelju (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

19. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a za stavak II., III. i IV.). 

 

 

U Zagrebu 10. lipnja 2024.

 

        Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.