1              Poslovni broj: Gž Ovr-424/2024-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-424/2024-2

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Z. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku J. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. u Z., protiv I. ovršenika D. Š. iz T., OIB: ... i II. ovršenice K. Š. iz T., OIB: ... oboje zastupani po punomoćnici I. M., odvjetnici u V., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-1241/2023-3 od 12. veljače 2024., 10. lipnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba I. i II. ovršenika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-1241/2023-3 od 12. veljače 2024.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem na temelju ovršne javnobilježničke isprave, Ugovora o namjenskom kreditu, kreditna partija broj 7103649936 od 10. svibnja 2007. godine, solemniziran po javnom bilježniku M. D. iz V. broj OV-11257/07 s potvrdom ovršnosti, te Dodatka ugovoru o kreditu od dana 3. veljače 2016. godine solemniziran po javnom bilježniku Z. R.-K. iz V. posl. br. OV-916/16 s potvrdom ovršnosti, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja i troškova ovršnog postupka određena je ovrha nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ivanec, k.o., C. T., z.k.ul. 3442, kat. čestica broj 39/1, KUĆA, DVORIŠTE, PAŠNJAK ukupne površine 768 m2 (kuća površine 147 m2, dvorište površine 500 m2 i pašnjak površine 121 m2) te kat. čestica broj 40, KUĆA I DVOR ukupne površine 680 m2 (kuća I. površine 99 m2 i dvorište površine 581 m2), i to na suvlasničkim dijelovima oba ovršenika, odnosno 1/2 dijela D. Š. i 1/2 dijela K. Š., zabilježbom ovrhe na nekretnini u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine, namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine, ispražnjenjem nekretnine i predajom iste kupcu.

 

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žali se ovršenici pravodobno, ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22 dalje: OZ), predlažući ovom sudu da preinači pobijano rješenje na način da se odbije ovršni zahtjev, podredno da provede saslušanje ovršenika i cjelokupan uvid u isprave a nakon toga da donese rješenje kojim s predmetni ovršni zahtjev odbija.

 

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika, predlaže obiti žalbu i nastaviti sa provođenjem daljnjih ovršnih radnji.

 

4. Žalba I. i II. ovršenika nije osnovana.

 

5. Iz spisa proizlazi da je rješenje o ovrsi doneseno temeljem javnobilježničke isprave odnosno solemniziranog ugovora o namjenskom kreditu te dodataka ugovoru, radi naplate tražbine ovrhovoditelja na nekretninama I. i II. ovršenika.

 

6. Prema čl. 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom članka 82. stavak 1. istog Zakona propisano da uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

 

7. Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući citirane i ostale mjerodavne zakonske odredbe odredio ovrhu na nekretnini koja je u suvlasništvu  ovršenika, a što proizlazi iz priloženih zemljišnoknjižnih izvatka za navedene nekretnine, temeljem i sukladno ovršnoj ispravi, u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz koje proizlazi postojanje novčane tražbine, čije se prisilno ostvarenje traži.

 

8. Također, spomenuti solemnizirani ugovor i dodaci istom su ovršna isprava koja je podobna za ovrhu (čl. 23. toč. 5. i 29. st. 1. OZ-a), te sadržajno ima sve opće podatke potrebne za provedbu ovrhe, propisane čl. 41. st. 1. OZ-a, te sve posebne propisane čl. 80. OZ-a.

 

9. Ovršenici u žalbi prvenstveno navode da temeljem čl. 75. OZ-a nekretnine na kojima je određena ovrha predstavljaju jedinu nekretninu nužnu za zadovoljenje osnovnih životnih potreba istih i osoba koje su po zakonu dužna uzdržavati, pa smatraju da se stoga ovrha ne može provesti.

 

10. Čl. 75. st. 1 OZ-a propisano je da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može se provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu.

 

11. Čl. 77. st 1. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekne na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. st. 1. i članka 76. st. 1. ovoga Zakona te na druge odredbe OZ-a o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6.OZ-a. St. 2. istog članka propisano je da se ovršenik ne može protiviti ovrsi na nekoj stvari ili nekom pravu pozivajući se na odredbe članka 75. st. 1. i članka 76. st. 1. ovoga Zakona te na druge odredbe OZ-a o izuzimanju od ovrhe i o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona, ako je tu stvar ili to pravo stekao od ovrhovoditelja koji pokretanjem postupka traži ostvarenje svoje tražbine nastale u svezi s tim stjecanjem.

 

12. Sukladno članku 14. ranije navedenog ugovora o kreditu, založni dužnici, ovdje ovršenici pristali su da se na nekretnini koja je u trenutku potpisa ugovora o kreditu bila u vlasništvu istih, koja je predmet ovog ovršnog postupka, upiše založno pravo radi osiguranja povrata duga korisnika kredita, ovdje I. ovršenika. Sukladno članku 18. istog ugovora, založni dužnici su suglasni da se na temelju predmetnog ugovora radi naplate tražbine može provesti prisilna naplata ovrhom na nekretnini, odmah po njenoj dospjelosti.

 

13. Dakle, prvostupanjski sud je pobijano rješenje donio na temelju ovršne isprave koju predstavlja solemnizirani ugovor o namjenskom kreditu, a kojim su stranke ugovorile da ovrhovoditelj kao davatelj kredita može provesti ovrhu prodajom predmetne nekretnine. Na taj Ugovor je javni bilježnik stavio potvrdu o ovršnosti.

 

14. Nadalje, ovršenici u žalbi navode da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije uzeo u obzir odredbe članka 80.b. stavka 2. i 3. OZ-a, te da je stoga narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i ovrhovoditelja.

 

15. U odnosu na taj žalbeni navod valja reći, da je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanom dana 11. ožujka 2022. prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80.b OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3. OZ u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.

 

16. Ovršenici konačno ističu i prigovor prava na dom. Odredbom čl. 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - MU, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) je propisano da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je st. 2. ovoga čl. određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

 

17. Za istaknuti je i da su ovršenici, u svojstvu korisnika kredita i založnih dužnika pristali na zasnivanje založnog prava na nekretninama na kojoj je određena ovrha, radi osiguranja predmetne novčane tražbine ovrhovoditelja, te je ovrhovoditelju dana suglasnost da za slučaj neisplate te tražbine neposredno provede prisilnu ovrhu na založenoj nekretnini, a za koju ovršenici sada navode predstavlja njihovu jedinu nekretninu. Unatoč tome što bi ovršenici provedbom ovrhe u ovom postupku moguće trpjeli štetu, te unatoč zaštiti njihovog prava i dostojanstva, provedba ovršnog postupka je nužna u svrhu prisilnog ostvarenja predmetne tražbine jer ovršenici nisu postupali po ovršnim ispravama na temelju kojih je određena ovrha.

 

18. Budući da se radi o dobrovoljnom zasnivanju založnog prava na navedenoj nekretnini, nije ostvarena povreda prava na dom, a koje stajalište je izraženo i u odluci Europskog suda za ljudska prava od 20. rujna 2016. o nedopuštenosti zahtjeva br. 2545/2014 u predmetu Frlan protiv Republike Hrvatske, kao i u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015. o odbačaju ustavne tužbe.

 

19. Stoga, kako žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP, u vezi članka 21. OZ, riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 10. lipnja 2024.