1

Poslovni broj: Gž Zk-36/2024-2

Poslovni broj: Gž Zk-36/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja D. B., OIB:... iz O., zastupanog po punomoćniku F. L., odvjetniku u O., radi pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka, povodom žalbe predlagatelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Z-13649/2019 od 21. studenoga 2023., dana 10. lipnja 2024.

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Z-13649/2019 od 21. studenoga 2023.

II. Zemljišnoknjižnom odjelu Labin Općinskog suda u Pazinu nalaže se brisanje zabilježbe žalbe na nekretninama u zk.ul.br. 303 i 656 k.o. P. upisane pod brojem Z-22588/2023 dana 31. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Z-18823/2018-4 od 4. lipnja 2019. kojim je odbijen prijedlog predlagatelja za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka na kčbr. 1529 zk.ul.br. 303 P. i na kčbr. 1527 zk.ul.br. 656 k.o. P. te je određena zabilježba odbijenog prijedloga.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija predlagatelj bez navođenja zakonskih žalbenih razloga, ali sadržajem žalbe upućuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu te preinačiti pobijano rješenje na način da se otvori pojedinačni ispravni postupak, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Žalba predlagatelja nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je rješenjem Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Z-188/23-2018-4 od 4. lipnja 2019. odbijen prijedlog predlagatelja za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog postupka na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 303 i 656 k.o. P. temeljem odredbe čl. 200. st. 1. i 3.  i čl. 200.a st. 2. do 6. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine broj:  91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013 i 108/2017 -  dalje: ZZK) jer predlagatelj nije dostavio ispravu koja čini vjerojatnim da mu pripada pravo vlasništva na predmetnim nekretninama obzirom da priloženim ispravama (ovjerenih izjavama svjedoka M. O. i D. B.) nije dokazao pravni slijed stjecanja prava vlasništva od uknjiženih zemljišnoknjižnih suvlasnika do svojih prednika i sebe niti je dostavio isprave kojima bi dokazao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina (u prijedlogu samo paušalno spominje kupoprodaju, ali taj navod ničim ne dokumentira), a niti je u katastru zemljišta upisan kao posjednik predmetnih čestica, slijedom čega je zaključio da ne postoji opravdan zahtjev za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka i odbio prijedlog predlagatelja za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka. 

5. Predlagatelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 200. st. 3. ZZK-a jer je on priloženim ovjerenim izjavama svjedoka M. O. i D. B. učinio vjerojatnim da mu pripada pravo vlasništva predmetnih nekretnina, a u prilog svojih navoda poziva se na odluke citirane u žalbi u kojima je rješenje o otvaranju i pokretanju pojedinačnog ispravnog postupak donijeto upravo na temelju izjava svjedoka na kojima je potpis svjedoka ovjeren po javnom bilježniku (odluke Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji donesene tijekom 2016. i 2017. godine – napomena ovog suda). Predlagatelj ističe da prvostupanjski sud pogrešno osnovanost prijedloga promatra kroz odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, jer je on u svom prijedlogu jasno obrazložio da je nekretninu stekao usmenom kupoprodajom, da predmetne nekretnine održava i čisti, da iste čine okućnicu kuće koja je u vlasništvu njega i njegovih prednika više od 45 godina i da ga u tom razdoblju nitko nije uznemiravao niti mu osporavao pravo vlasništva.

6. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupku, a na koje ovaj sud, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje u tekstu: ZPP), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 91. st. 1. ZZK-a, pazi po službenoj dužnosti.

7. Protivno žalbenim navodima predlagatelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odbivši prijedlog predlagatelja za pokretanje i provođenje pojedinačnog ispravnog postupka primjenom odredbe čl. 200. i čl. 200.a st. 5. ZZK-a jer i prema stavu ovog suda predlagatelj pogrešno zaključuje da iz isprava priloženih uz prijedlog proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka odnosno osnovanost prijedloga.

8. Naime, predlagatelj je u historijatu prijedloga naveo da je predmetne nekretnine stekao kupoprodajom te da ih nesmetano posjeduje više od 45 godina na način da ih održava i čisti jer iste čine okućnicu njegove kuće, ali nije naveo kada je i od koga kupio predmetne nekretnine, tko su njegovi prednici i kako su oni stekli posjed odnosno predlagatelj uopće ne navodi činjenice na kojima temelji svoje eventualno izvanknjižno vlasništvo niti to izvanknjižno vlasništvo proizlazi iz priloženih isprava – izjava u kojima su svjedoci izjavili da su predmetne nekretnine u nesmetanom posjedu predlagatelja i njegovih prednika više od 45 godina, pri čemu valja posebno istaknuti da iz stanja spisa ne proizlazi da je predlagatelj upisan kao posjednik u katastru zemljišta, a niti je priložio ikakvu ispravu o prijenosu ili osnivanju knjižnog prava u svoju korist koja ne ispunjava sve pretpostavke za valjanost tabularne isprave primjerice kupoprodajni ugovor, rješenje o nasljeđivanju, darovni ugovor). Neosnovano tvrdi predlagatelj da je priloženim izjavama svjedoka, na kojima su ovjereni potpisi, učinio vjerojatnim da mu pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine jer iz sadržaja istih ne proizlazi da se u smislu odredbe čl. 200.a st. 5. ZZK-a radi o izjavama zemljišnoknjižnih vlasnika ili njihovih nasljednika kojima se potvrđuje pravo predlagatelja.   

9. Obzirom da je odredbama čl. 200. st. 1. i čl. 200.a ZZK-a propisano da se pojedinačni ispravni postupak provodi kada za to postoji opravdani razlog, a isti postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, to tumačenjem navedenih odredbi proizlazi da zemljišnoknjižni pojedinačni postupak nije postupak u kojem će se provoditi dokazni postupak na način da se saslušavaju svjedoci i utvrđuju činjenice koje se inače utvrđuju u parničnom postupku, a što se odnosi i na utvrđenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Kako iz historijata prijedloga proizlazi da predlagatelj zapravo tvrdi da je predmetne nekretnine stekao dosjelošću (i predlagatelj u prijedlogu i svjedoci u izjavama govore o nesmetanom posjedovanju kroz vrijeme više od 45 godina, što upućuje na stjecanje vlasništva dosjelošću), a nije priložio adekvatne isprave koje ima u vidu odredba čl. 200. st. 3. ZZK-a, to predlagatelj svoje pravo može ostvarivati u parnici. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-346/2023-2 od 13. lipnja 2023.

10. Kako ovaj sud u potpunosti pravilnim i potpunim prihvaća činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, a i primijenjeno materijalno pravo iz citiranih odredbi čl. 200. st. 1. i čl. 200.a st. 5. ZZK-a, valjalo je primjenom odredbe čl. 128. st. 3. ZZK-a žalbu predlagatelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje i naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

U Varaždinu 10. lipnja 2024.