1                   Poslovni broj: Us I-1657/2023-7

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                      Poslovni broj: Us I-1657/2023-7

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja G. R., R., T. M. A. 2, zastupanog po opunomoćeniku I. K., odvjetniku u Z., M. K. 14, protiv tuženika Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, zastupanog po službenim osobama M. P. i Ž. Ć., radi postupanja javnopravnog tijela, 7. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/20-02/163, URBROJ: 538-05-3-3-2/615-23-4 od 4. srpnja 2023.

 

II.              Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 45,32 € (četrdeset pet eura i trideset dva centa), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

 

III.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 45,32 €.

 

IV.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.                 Osporavanim rješenjem tuženika u tč. I., III. i IV. usvojen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske Unije (dalje: SAFU) te je poništena Odluke o utvrđenim nepravilnostima KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-0420-2452 od 4. ožujka 2020. (dalje: Odluka) u dijelu koji se odnosi na nepravilnosti utvrđene pod tč. l . i 2. a) i predmet je u tom dijelu vraćen SAFU na ponovno odlučivanje. Tč. II. izreke odbijen je prigovor tužitelja u dijelu koji se odnosi na nepravilnost utvrđenu tč.  2. b) Odluke.

 

2.                 Iz sadržaja Odluke proizlazi da je SAFU nakon provedenog postupka kontrole, predmetom kojeg je bila provjera javne nabave male vrijednosti br. 1. "Izgradnja infrastrukture unutar poslovne zone M.", utvrdio da tužitelj pri donošenju Odluke o odabiru najboljeg ponuditelja propustio provjeriti odsutnost osnove za isključenje podugovaratelja propisane tč. 3.1.2. Dokumentacije o nabavi (dalje: DoN) odnosno čl. 252. st. 1. Zakona o javnoj nabavi (NN br. 120/16; dalje: ZJN) na način propisan tč. 3.3. DoN-a  odnosno čl. 265. st. 1. tč. 2. ZJN- Slijedom gore iznijetog, SAFU utvrđuje da su u prethodno opisanom postupanju tužitelja sadržana obilježja nepravilnosti pod rednim brojem 16. (Nepoštivanje propisanih kriterija za odabir gospodarskog subjekta ili tehničkih specifikacija nakon otvaranja ponuda zbog koje dolazi do neispravnog odabira/isključenja ponuditelja ili prihvaćanja/odbijanja ponude) Priloga 1 Pravila o financijskim korekcijama verzija 5.1. (dalje: Pravila).

 

3.                 Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te u tužbi i tijekom spora (na održanoj raspravi), izlaže kao i u prigovoru. U bitnom, ne čini spornim da za hrvatsku podružnicu podugovaretelja trgovačko društvu … s. i. d.o.o. nije dostavljena Potvrda porezne uprave, no smatra da je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno da se radi o nepravilnosti radi koje se određuje korekcija. Pojašnjavajući razloge zbog kojih smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o povredi propisa o javnoj nabavi, tužitelj navodi da je dostavio Izjavu o nepostojanju osnova za isključenje iz članka 252. stavak 1. točka 2. ZJN-a, a čime je dokazao da navedeni subjekt u trenutku donošenja Odluke o odabirnu nije imao dugovanja po osnovi poreza i doprinosa u RH. Ističe da je takvo postupanje u Uputom Upravljačkog tijela, KLASA: 910-04/17-02/74, URBROJ: 538-05-3-1-2/533-23/619 od 7. lipnja 2023. (dalje: Uputa), obzirom je u istoj jasno naznačeno da je potrebno postupiti sukladno članku 265. stavak 1. i 2. ZJN-a te zatražiti dokaz koji je moguće naknadno ishoditi. Isti stav zauzelo je i Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obratu u svom mišljenju objavljenom na svojoj web stranici. Osim toga, napominje da se u Uputi izričito navodi da se ovakav tip propusta ne smatra nepravilnošću budući da ne nastaje šteta proračunu Unije. Nastavno na prethodno, osporavajući utvrđenje tuženika i SAFU-a o postojanju nepravilnosti, tužitelj navodi da je u smislu odredbe čl. 2. st. 1. tč. 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje Uredba br. 1303/2013), za utvrđenje da je došlo do počinjenja nepravilnosti moraju biti kumulativno ispunjena dva elementa: (1.) mora biti prekršeno pravo Unije ili nacionalno pravo i (2.) navedenim kršenjem se mora naštetiti (ili bi se moglo naštetiti) proračunu Unije. Tužitelj je stava da u konkretnom slučaju nije počinjena nepravilnost budući da  nije prekršeno pravo Unije odnosno nacionalno pravo niti je oštećen proračun Unije niti bi mogao biti oštećen proračun EU neopravdanim izdatkom. Zaključno, navodi da je za nastanak nepravilnost nužno da dođe do oštećenja ili potencijalnog oštećenja proračuna EU tako da se proračun optereti neopravdanim izdatkom, a koji izdatak je nužno kvantificirati, pa stoga smatra neprihvatljivim tuženikovo obrazloženje prema kojim se nepravilnošću smatra i situacija u kojoj nije moguće točno odrediti financijske posljedice za određeni ugovor o nabavi.

Zaključno, navodi da SAFU prilikom određivanja financijske korekcije nije postupio sukladno čl. 7. st. 8. Pravila budući da nije uzeo u obzir olakotne okolnosti.

 

4.                 U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnom, ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijane odluke. Ističe kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da tužitelj u trenutku donošenja odluke o odabiru nije raspolagao svim potrebnim dokumentima na temelju kojih bi mogao zaključiti da odabrani ponuditelj udovoljava svim uvjetima iz DoN-a. Nastavno na prethodno, navodi da naknadno dostavljene dokumentacijom – Izjava o nepostojanju poreznog duga u RH za podružnicu podugovaratelja … s., i., d.o.o. od 27. studenog 2017. i Izjava proizvođača … s. i., d.o.o. o registriranoj podružnici od 27. studenog 2017. – nije dokazao nepostojanje osnova za isključenje sukladno čl. 252. st. 1. tč. 2. ZJN-a za podugovaratelja …s., i., d.o.o., budući da se ispunjenje ovog uvjeta moglo dokazati isključivo Potvrdom Porezne uprave.

Glede pozivanja tužitelja na Uputu UT-a i mišljenje Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, tuženik navodi da tužitelj pogrešno ističe isključivo naknadno dokazivanje, a propušta važnost vrste dokaza. Naime, kao što se i naglašava u ranije spomenutoj Uputi i mišljenju, potrebno je u postupku naknadnog pribavljanja odgovarajućih popratnih dokaza u prilog navoda iz ESPD-a o nepostojanju poreznog duga, pribaviti potvrdu porezne uprave da strani gospodarski subjekt u relevantnom trenutku provedbe postupka javne nabave nije imao porezni dug odnosno porezni broj u Republici Hrvatskoj.

Glede prigovora tužitelja koji se odnose na ispunjenje uvjete za određivanje financijske korekcije, tuženik prije svega navodi da kako iz sadržaja definicije nepravilnosti (iz čl. 2. tč. 36. Uredbe br. 1303/2013) ne proizlazi isključivo zahtjev za nastankom točno određenog financijskog učinka na proračun Unije, kako to pogrešno shvaća tužitelj, već da je sadržajem predmetne definicije obuhvaćena kako stvarna tako i potencijalna šteta u situacijama kada nije moguće količinski točno odrediti financijske posljedice za određeni ugovor o nabavi. Ističe kako se predmet nepravilnosti ne reflektira u direktnom utjecaja na proračun Unije već u činjenici da je nepravilnost mogla imati utjecaj te ukazuje na presude Suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016. i C-408/16 od 7. prosinca 2017. u kojima je taj sud zauzeo stav da se ne mora dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice nepravilnosti već da je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda. Napominje da je isto shvaćanje zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Usž-3255/22 od 12. listopada 2022. 

Na navod tužitelja da SAFU nije postupio sukladno č. 7. st. 8. Pravila jer nije uzeo u obzir olakotne okolnosti prilikom određivanja financijske korekcije, tuženik odgovora kako je za utvrđenu vrstu nepravilnosti broj 16. sukladno Pravilima predviđena visina financijske korekcije od 25% vrijednosti ugovorenog iznosa bez mogućnosti smanjenja, neovisno postoje li u konkretnom slučaju olakotne okolnosti.

 

5.                 U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

6.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovoga upravnog spora.

 

7.                 Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

 

8.                 Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

9.                 Među strankama ovog upravnog spora nesporno je da je u provedenom postupku javne nabave male vrijednosti br. 1. "Izgradnja infrastrukture unutar poslovne zone M." kao najpovoljnija odbrana ponuda trgovačkog društva E. d.o.o. iz R. S. kao i da je u toj ponudi kao podizvođač radova (ili podugovaratelj) navedeno trgovačko društvo … s.i. d.o.o. iz R. S.; da podugovaratelj u RH ima registriranu podružnicu od 22. ožujka 2017.; da odabrani ponuditelj na okolnost dokazivanje nepostojanja razloga za isključenje iz tč. 3.1.2. DoN-a za podružnicu podugovoratelja nije dostavio Potvrdu Porezne uprave Republike Hrvatske već je dostavio Izjavu o nepostojanju poreznog duga u RH za podružnicu podugovaratelja … s.i., d.o.o. od 27. studenog 2017.

 

10.             Odredbom tč. 3.1.2. DoN-a propisano je da će javni naručitelj isključiti gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave ako utvrdi da gospodarski subjekt nije ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje: (1) u Republici Hrvatskoj, ako gospodarski subjekt ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj, ili (2) u Republici Hrvatskoj ili u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, ako gospodarski subjekt nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.

 

11.             Prema tč. 3.3. DoN-a ne postojanje osnove za isključenje iz tč. 3.1.2. dokazuje se: (1) potvrdom porezne uprave ili drugog nadležnog tijela u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta kojom se dokazuje da ne postoje navedene osnove za isključenje, ili (2) odgovarajućim izjavama ako se u državi poslovnog nastana ne izdaju takvi dokumenti.

Dokaze za obvezne osnove za isključenje gospodarskog subjekta obvezno je dostaviti za: ponuditelja, sve članove zajednice ponuditelja (ako ponudu podnosi zajednica ponuditelja), podugovaratelje (ako je primjenjivo), za gospodarske subjekte na čiju se sposobnost oslanja (ako je primjenjivo).

 

12.             U čl. 252. st. 1. ZJN-a propisano je da je javni narušitelj obvezan isključiti gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave ako utvrdi da gospodarski subjekt nije ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje: 1. u Republici Hrvatskoj, ako gospodarski subjekt ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj, ili 2. u Republici Hrvatskoj ili državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, ako gospodarski subjekt nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.

 

13.             U čl. 265. ZJN-a propisano je kako je javni naručitelj obvezan kao dostatan dokaz da ne postoje osnove za isključenje prihvatiti potvrdu porezne uprave ili drugog nadležnog tijela u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta kojim se dokazuje da ne postoje osnove za isključenje iz čl.  252. st 1. ZJN-a (st. 1. tč. 2.). Ako se u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno državi čiji je osoba državljanin ne izdaju dokumenti iz st. 1 . ili ako ne obuhvaćaju sve okolnosti iz čl. 252. st. 1. ZJN-a, oni mogu biti zamijenjeni izjavom pod prisegom ili, ako izjava pod prisegom prema pravu dotične države ne postoji, izjavom davatelja s ovjerenim potpisom kod nadležne sudske ili upravne vlasti, javnog bilježnika ili strukovnog ili trgovinskog tijela u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, odnosno državi čiji je osoba državljanin.

 

14.             Prema čl. 2. tč. 36. Uredbe br. 1303/2013 nepravilnost se definirana kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

 

15.             Odredbom čl. 143. st. 2. Uredbe br. 1303/2013 propisano je da države članice provode potrebne financijske korekcije u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili u operativnim programima. Financijske korekcije sastoje se od ukidanja dijela ili cijelog javnog doprinosa nekoj operaciji ili operativnom programu. Države članice uzimaju u obzir prirodu i težinu nepravilnosti i financijskog gubitka za fondove ili EFPR te provode i odgovarajuće korekcije. Upravljačko tijelo evidentira financijske korekcije u računima za obračunsku godinu u kojoj je odlučeno o ukidanju sredstava. Isto je bilo propisano i Uredbom Vijeća (EZ) br. 1083/2006 – čl. 2. tč 7. i čl. 98.

 

16.             U tablici iz Priloga 1. Pravila pod rednim brojem 16 navedena je vrsta nepravilnosti "Nepoštivanje propisanih kriterija za odabir gospodarskog subjekta ili tehničkih specifikacija nakon otvaranja ponuda zbog koje dolazi do neispravnog odabira/isključenja ponuditelja ili prihvaćanja/odbijanja ponude".

U opisu ove nepravilnosti navodi se cit: "Kriteriji za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta (ili tehničkih specifikacija) nakon otvaranja ponuda nisu ispravno primijenjeni/izmijenjeni su u fazi ocjenjivanja ponuda, zbog čega je: (1) odabran ponuditelj koji nije trebao biti odabran ili je trebao biti isključen da su objavljeni kriteriji za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta bili primijenjeni, ili je (2) odbijen ili isključen ponuditelj koji je trebao biti prihvaćen da su se poštivali objavljeni kriteriji za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta".

 

17.             Sukladno pravnom shvaćanju Suda Europske unije, zauzetom u predmetima C-406/14 i C-408/16, povreda pravila postupka za javnu nabavu predstavlja nepravilnost u smislu odredbe čl. 2. tč. 36. Uredbe br. 1303/2013, međutim, ne mora se dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice nepravilnosti već da je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda.

 

18.             Analizirajući ukupnost činjenica koje su među strankama nesporne Sud nalazi da u postupanju tužitelja ostvarena obilježja nepravilnosti pobliže definiranih u tč. 16. Pravila. Pravilno tuženik, i SAFU, utvrđuju da za podugovoratelja odabranog ponuditelja, odnosno njegovu podružnicu u RH nije dokazano ne postojanje osnove za isključenje iz tč. 3.1.2. DoN-a, odnosno čl. 252. st. 1. ZJN-a, a što je moguće dokazivati isključivo (i jedino) potvrdom Porezne uprave RH, ne i drugim ispravama na koje se tužitelj poziva u tužbi. Posljedica takvog postupanja tužitelja jest da je u provedenom postupku javne nabave odabrana ponuda koja je trebala biti isključena.

              Slijedom navedenog, Sud utvrđuje da prigovorima iznijetim u tužbi nije dovedena u sumnju zakonitost akta koji se pobija u ovom sporu. Obzirom da se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i prethodnoj fazi postupka (u pravnom lijeku izjavljenom protiv Odluke SAFU-a) a na koje (prigovore) se tuženik opširno očitovao u obrazloženju svoje odluke te dodatno i u tijeku ovog spora (odgovor na tužbu), Sud u cijelosti prihvaća iznijetu argumentaciju tuženika budući da su u istoj sadržani jasni, precizni te pravno i činjenično utemeljeni razlozi zbog kojih je iste ocijenio neosnovanima.

 

19.             Odluka o troškovima spora (tč. II. i III. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. ZUS- te odredbama Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (NN br. 59/88, 3/94, 150/05, dalje: Pravilnik).

Tuženik je zatražio i naknadu putnog troška u visini 54,61 € a kojeg čini trošak cijene goriva (36,21 €) te trošak cestarine (18,40 €). Međutim, primjenom Pravilnika i to čl. 6. st. 1. putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prijevoznim sredstvom (čl. 7. st. 1. Pravilnika), a samo na relacijama na kojima ne prometuju sredstva javnog prometa pripala bi naknada troškova u vidu kilometraže (čl. 8. st. 1. Pravilnika). ). Stoga, kako je na internetskim stranicama Autobusnog kolodvora Zagreb dostupan podatak da je cijena povratne autobusne karte prijevoznika Brioni d.o.o. na relaciji Zagreb-Rijeka s jutarnjim polaskom (6,00 h) 22,66 €, to je putni trošak tuženiku priznat u iznosu 45,32 € (2 x 22,66 €).

 

20,              Posljedično, budući da tužitelj nije uspio u ovome sporu, to je zahtjev za naknadu troškova, na temelju čl. 79. st. 4. ZUS.-a valjalo odbiti kao neosnovan (tč. IV. izreke).

 

U Rijeci 7. lipnja 2024.

 

Sudac

       Vedran Juričić, dipl. iur., v.r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).