Poslovni broj: Gž-649/2024-2

Poslovni broj: Gž-649/2024-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice A. T., OIB:... i tužitelja Z. T., OIB:..., oboje iz V., protiv tuženice N. R., OIB:..., iz V., koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Č., radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 14. veljače 2024. broj Ps-19/2022-8, dana 7. lipnja 2024.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba tuženice i ukida rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 14. veljače 2024. broj Ps-19/2022-8, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tuženice za prekidom parničnog postupka.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i odrediti prekid postupka, odnosno ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da su tužitelji podnijeli tužbu protiv tuženice radi iseljenja iz stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čkbr. 2561, stambena zgrada 21, V., upisana u zk.ul. 13770 k.o. V., kojeg su suvlasnici na jednake dijelove (38. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo, dvosobni stan lijevo, III. ulaz, I. kat, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, ostave, hodnika, kupaonice i balkona, ukupne površine 53,05 m2), da su stan stekli temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su 28. kolovoza 2020. sklopili s J. L., a da je nakon smrti J. L. tuženica ušla u posjed stana bez ikakvog pravnog temelja. Nasuprot tome tuženica navodi da tužitelji nisu stvarni suvlasnici stana s obzirom da je bivša vlasnica J. L. nakon podnošenja tužbe za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju sačinila oporuku 29. rujna 2021. kojom je svu svoju imovinu rasporedila tuženici. Kako se radi o nasljedničkom posjedu kojeg je tuženica stekla časom smrti J. L. to odbija predati stan u posjed tužiteljima, tim više što je J. L. podnijela tužbu protiv tužitelja za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa je radi toga predložila da se postupak prekine do pravomoćnog okončanja parnice za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nadalje, sud navodi da iz predmeta broj P-544/21 utvrđuje da je pok. J. L. podnijela tužbu protiv tužitelja radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. kolovoza 2020., a temeljem kojeg su tužitelji i upisani kao suvlasnici predmetnog stana, dok iz ostavinskog postupka iza pok. J. L. broj O-895/2022 utvrđuje da je njezina jedina zakonska nasljednica sestra R. V., da je postupak prekinut te je zakonska nasljednica upućena pokrenuti parnicu protiv tuženice kao oporučne nasljednice radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke ostaviteljice od 29. rujna 2021., kao i da je zakonska nasljednica postupak pokrenula pod brojem P-35/2023 koji nije pravomoćno okončan. Na temelju navedenog utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za prekid postupka temeljem čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a iz razloga što tužitelji kao upisani zemljišnoknjižni suvlasnici stana traže zaštitu prava vlasništva predajom u posjed nekretnine temeljem čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., u daljnjem tekstu: ZV), a da primjenom načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige i načela javnosti zemljišnih knjiga pokretanje parničnog postupka po tužbi ranije vlasnice nekretnine, a sada njezinog pravnog slijednika, ne ukazuje na opravdanost zahtjeva za prekid neovisno što se u tom postupku odlučuje o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sve uzimajući u obzir da se pravo vlasništva stječe uknjižbom, da su tužitelji upisani kao suvlasnici nekretnine, pa u toj pravnoj situaciji postupak raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u sporu.

6. U žalbi tuženica navodi i da postupak za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju broj P-544/2021, kao i podredno postupak za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke broj P-53/2023, utječu na vlasništvo predmetne nekretnine i samim time predstavljaju prethodno pitanje u ovom postupku jer izravno utječu na aktivnu legitimaciju za zahtijevanje iseljenja iz stana, ukazujući na praksu drugostupanjskih sudova u kojima je zauzeto drugačije pravno stajalište no što ga je izrazio prvostupanjski sud.

7. Osnovani su žalbeni navodi kojima tuženica ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za prekid postupka.

8. Nije sporno prema stanju zemljišne knjige da su tužitelji upisani suvlasnici stana, dok je tuženica u njegovom posjedu, pa tužitelji polažu pravo na vlasnički posjed, dok se tuženica poziva na nasljednički posjed kao oporučna nasljednica pok. J. L., koja je s tužiteljima sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg su se tužitelji nakon njezine smrti uknjižili kao suvlasnici. Međutim, J. L. je protiv tužitelja za života pokrenula postupak radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, te je nakon toga sačinila oporuku kojom je stan rasporedila tuženici. S obzirom na navedeno osnovani su navodi tuženice kojima ukazuje da je ishod postupka u predmetu broj P-544/2021 prethodno pitanje u konkretnom slučaju jer o njemu ovisi ocjena aktivne legitimacije tužitelja za iseljenje tuženice.

9. Načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige ne može štititi tužitelje u konkretnom slučaju. Naime, čl. 122. st. 1. ZV-a propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, a st. 2. citirane zakonske odredbe propisuje da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, dok čl. 124. st. 1. ZV-a propisuje da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

10. U situaciji kada je protiv tužitelja bio u tijeku postupak ranije vlasnice (kao tužiteljice) radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, za koji postupak je (i) bila upisana zabilježba spora, te kada su se tužitelji unatoč navedenom postupku nakon smrti ranije vlasnice uknjižili temeljem tog pravnog posla u zemljišnoj knjizi, znajući i da je ranija vlasnica nakon što je podnijela tužbu radi raskida ugovora temeljem oporuke stan rasporedila tuženici kao oporučnoj nasljednici, to se primjenom citiranog mjerodavnog prava tužitelji ne mogu pozivati na postupanje u dobroj vjeri prilikom uknjižbe prava vlasništva, s obzirom da su (najkasnije) u trenutku kada su zatražili upis imali dovoljno razloga posumnjati da li im pripada pravo iz pravnog posla na temelju kojeg su zatražili uknjižbu.

11. Kako je aktivna legitimacija tužitelja sporna unatoč zemljišnoknjižnom upisu i da ovisi o ishodu spora broj P-544/2021 u kojem će se utvrditi jesu li bile ispunjene pretpostavke za raskid ugovora, te posljedično tome – jesu li tužitelji imali valjani pravni temelj za upis prava suvlasništva, to je isto po ocjeni ovoga suda prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za tužbu za iseljenje tuženice u smislu čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a, radi čega je ovaj sud prihvatio žalbu i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuo rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U Varaždinu 7. lipnja 2024.