1

Poslovni broj Gž-1025/2022-2

 

           Republika Hrvatska                                        

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1025/2022-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Lj. iz Š., …, OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i R. j.t.d. iz Š., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-787/22 od 27. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2024.,

 

                                                      p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Z. b. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-787/22 od 27. rujna 2022. pod točkom II. izreke za iznos od 1.211,55 eur / 9.128,40 kn.

 

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke za iznos od 717,49 eur / 5.405,94 kn i sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB: … isplatiti tužitelju D. Lj., iz Š., OIB: …, iznos od 36.770,84 kuna / 4.880,33 € uvećano za zakonsku zateznu kamata koja teče od:

1.9.2007. godine na iznos od 1,81 kn /0,24 EUR

1.11.2007. godine na iznos od 67,64 kn/ 8,98 EUR

1.12.2007. godine na iznos od 77,47 kn/ 10,28 EUR

1.1.2008. godine na iznos od 78,56 kn/ 10,43 EUR

1.2.2008. godine na iznos od 96,51 kn/ 12,81 EUR

1.3.2008. godine na iznos od 113,14 kn/ 15,02 EUR

1.4.2008. godine na iznos od 203,80 kn/ 27,05 EUR

1.5.2008. godine na iznos od 169,07/ kn 22,44 EUR

1.6.2008 godine na iznos od 157,47/ kn 20,90 EUR

1.7.2008. godine na iznos od 173,16 kn/ 22,98 EUR

1.8.2008. godine na iznos od 148,14 kn/ 19,66 EUR

1.9.2008. godine na iznos od 151,84 kn/ 20,15 EUR

1.10.2008. godine na iznos od 168,71 kn/ 22,39 EUR

1.11.2008 godine na iznos od 268,40 kn/ 35,62 EUR

1.12.2008. godine na iznos od 195,23 kn/ 25,91 EUR

1.1.2009. godine na iznos od 276,46 kn/ 36,69 EUR

1.2.2009. godine na iznos od 287,48 kn/ 38,16 EUR

1.3.2009. godine na iznos od 293,04 kn/ 38,89 EUR

1.4.2009.godine na iznos od 279,85 kn/ 37,14 EUR

1.5.2009. godine na iznos od 277,93 kn/ 36,89 EUR

1.6.2009. godine na iznos od 257,25 kn/ 34,14 EUR

1.7.2009. godine na iznos od 239,05 kn/ 31,73 EUR

1.8.2009. godine na iznos od 317,19 kn/ 42,10 EUR

1.9.2009. godine na iznos od 331,48 kn/ 43,99 EUR

1.10.2009. godine na iznos od 323,33 kn/ 42,91 EUR

1.11.2009. godine na iznos od 315,40 kn/ 41,86 EUR

1.12.2009. godine na iznos od 333,62 kn 44,28/ EUR

1.1.2010. godine na iznos od 350,88 kn/ 46,57 EUR

2.2.2010. godine na iznos od 367,61 kn/ 48,79 EUR

8.3.2010. godine na iznos od 364,42 kn 48,37/ EUR

6.4.2010. godine na iznos od 391,67 kn/ 51,98 EUR

1.5.2010. godine na iznos od 387,00 kn/ 51,36 EUR

9.6.2010. godine na iznos od 408,07 kn/ 54,16 EUR

8.7.2010. godine na iznos od 450,29 kn/ 59,76 EUR

9.8.2010. godine na iznos od 429,53 kn/ 57,01 EUR

8.9.2010. godine na iznos od 511,34 kn/ 67,87 EUR

7.10.2010. godine na iznos od 470,62 kn/ 62,46 EUR

1.11.2010. godine na iznos od 441,93 kn/ 58,65 EUR

1.12.2010. godine na iznos od 454,59 kn/ 60,33 EUR

1.1.2011. godine na iznos od 505,88 kn/ 67,14 EUR

1.2.2011. godine na iznos od 468,70 kn/ 62,21 EUR

1.3.2011. godine na iznos od 474,15 kn/ 62,93 EUR

1.4.2011. godine na iznos od 447,44 kn/ 59,39 EUR

1.5.2011. godine na iznos od 455,69 kn/ 60,48 EUR

1.6.2011. godine na iznos od 546,50 kn/ 72,53 EUR

10.7.2011. godine na iznos od 558,76 kn/ 74,16 EUR

10.8.2011. godine na iznos od 754,44 kn/ 100,13 EUR

10.9.2011. godine na iznos od 537,89 kn/ 71,39 EUR

10.10.2011. godine na iznos od 511,05 kn/ 67,83 EUR

10.11.2011. godine na iznos od 512,83 kn/ 68,06 EUR

10.12.2011. godine na iznos od 512,91 kn/ 68,07 EUR

11.1.2012. godine na iznos od 546,34 kn/ 72,51 EUR

10.2.2012. godine na iznos od 560,39 kn/ 74,38 EUR

10.3.2012. godine na iznos od 562,59 kn/ 74,67 EUR

10.4.2012. godine na iznos od 550,74 kn/ 73,10 EUR

10.5.2012. godine na iznos od 556,77 kn/ 73,90 EUR

10.6.2012. godine na iznos od 569,73 kn/ 75,62 EUR

10.7.2012. godine na iznos od 554,68 kn/ 73,62 EUR

10.8.2012. godine na iznos od 555,93 kn/ 73,78 EUR

10.9.2012. godine na iznos od 530,05 kn/ 70,35 EUR

10.10.2012. godine na iznos od 538,58 kn/ 71,48 EUR

10.11.2012. godine na iznos od 557,07 kn/ 73,94 EUR

10.12.2012. godine na iznos od 551,38 kn/ 73,18 EUR

10.1.2013. godine na iznos od 560,57 kn/ 74,40 EUR

10.2.2013. godine na iznos od 536,66 kn/ 71,23 EUR

10.3.2013. godine na iznos od 529,81 kn/ 70,32 EUR

10.4.2013. godine na iznos od 554,50 kn/ 73,59 EUR

10.5.2013. godine na iznos od 534,66 kn/ 70,96 EUR

10.6.2013. godine na iznos od 524,88 kn/ 69,66 EUR

10.7.2013. godine na iznos od 500,14 kn/ 66,38 EUR

10.8.2013. godine na iznos od 517,50 kn/ 68,68 EUR

10.9.2013. godine na iznos od 528,76 kn/ 70,18 EUR

10.10.2013. godine na iznos od 543,34 kn/ 72,11 EUR

10.11.2013. godine na iznos od 544,61 kn/ 72,28 EUR

10.12.2013. godine na iznos od 553,29 kn/ 73,43 EUR

10.1.2014. godine na iznos od 536,71 kn/ 71,23 EUR

10.2.2014. godine na iznos od 296,42 kn/ 39,34 EUR

10.3.2014. godine na iznos od 301,87 kn/ 40,07 EUR

10.4.2014. godine na iznos od 297,76 kn/ 39,52 EUR

10.5.2014. godine na iznos od 290,22 kn/ 38,52 EUR

10.6.2014. godine na iznos od 288,73 kn/ 38,32 EUR

10.7.2014. godine na iznos od 294,80 kn/ 39,13 EUR

10.8.2014. godine na iznos od 305,96 kn/ 40,61 EUR

10.9.2014. godine na iznos od 310,02 kn 41,15 EUR

10.10.2014. godine na iznos od 306,82 kn/ 40,72 EUR

10.11.2014 godine na iznos od 319,17 kn/ 42,36 EUR

10.12.2014. godine na iznos od 322,46 kn/ 42,80 EUR

10.1.2015 godine na iznos od 323,74 kn/ 42,97 EUR

10.2.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR

10.3.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR

10.4.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR

10.5.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR

10.6.2015. godine na iznos od 324,50 kn 43,07 EUR

10.7.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR

10.8.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR

10.9.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR,

i to do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri  postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve umanjeno za iznos od 1.877,83 eur / 14.148,50 kn, sve u roku od 15 dana.

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja D. Lj. za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 717,49 eur / 5.405,94 kn sa zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2022. do isplate.

 

III. Nalaže se tužitelju D. Lj. da tuženiku Z. b. d.d. naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 115,00 eur sa zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,  u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Z. b. d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 187,64 eur.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB: … isplatiti tužitelju D. Lj., iz Š., OIB: …, iznos od 36.770,84 kuna/ 4.880,33 € uvećano za zakonsku zateznu kamata koja teče od:

1.9.2007. godine na iznos od 1,81 kn /0,24 EUR

1.11.2007. godine na iznos od 67,64 kn/ 8,98 EUR

1.12.2007. godine na iznos od 77,47 kn/ 10,28 EUR

1.1.2008. godine na iznos od 78,56 kn/ 10,43 EUR

1.2.2008. godine na iznos od 96,51 kn/ 12,81 EUR

1.3.2008. godine na iznos od 113,14 kn/ 15,02 EUR

1.4.2008. godine na iznos od 203,80 kn/ 27,05 EUR

1.5.2008. godine na iznos od 169,07/ kn 22,44 EUR

1.6.2008 godine na iznos od 157,47/ kn 20,90 EUR

1.7.2008. godine na iznos od 173,16 kn/ 22,98 EUR

1.8.2008. godine na iznos od 148,14 kn/ 19,66 EUR

1.9.2008. godine na iznos od 151,84 kn/ 20,15 EUR

1.10.2008. godine na iznos od 168,71 kn/ 22,39 EUR

1.11.2008 godine na iznos od 268,40 kn/ 35,62 EUR

1.12.2008. godine na iznos od 195,23 kn/ 25,91 EUR

1.1.2009. godine na iznos od 276,46 kn/ 36,69 EUR

1.2.2009. godine na iznos od 287,48 kn/ 38,16 EUR

1.3.2009. godine na iznos od 293,04 kn/ 38,89 EUR

1.4.2009.godine na iznos od 279,85 kn/ 37,14 EUR

1.5.2009. godine na iznos od 277,93 kn/ 36,89 EUR

1.6.2009. godine na iznos od 257,25 kn/ 34,14 EUR

1.7.2009. godine na iznos od 239,05 kn/ 31,73 EUR

1.8.2009. godine na iznos od 317,19 kn/ 42,10 EUR

1.9.2009. godine na iznos od 331,48 kn/ 43,99 EUR

1.10.2009. godine na iznos od 323,33 kn/ 42,91 EUR

1.11.2009. godine na iznos od 315,40 kn/ 41,86 EUR

1.12.2009. godine na iznos od 333,62 kn 44,28/ EUR

1.1.2010. godine na iznos od 350,88 kn/ 46,57 EUR

2.2.2010. godine na iznos od 367,61 kn/ 48,79 EUR

8.3.2010. godine na iznos od 364,42 kn 48,37/ EUR

6.4.2010. godine na iznos od 391,67 kn/ 51,98 EUR

1.5.2010. godine na iznos od 387,00 kn/ 51,36 EUR

9.6.2010. godine na iznos od 408,07 kn/ 54,16 EUR

8.7.2010. godine na iznos od 450,29 kn/ 59,76 EUR

9.8.2010. godine na iznos od 429,53 kn/ 57,01 EUR

8.9.2010. godine na iznos od 511,34 kn/ 67,87 EUR

7.10.2010. godine na iznos od 470,62 kn/ 62,46 EUR

1.11.2010. godine na iznos od 441,93 kn/ 58,65 EUR

1.12.2010. godine na iznos od 454,59 kn/ 60,33 EUR

1.1.2011. godine na iznos od 505,88 kn/ 67,14 EUR

1.2.2011. godine na iznos od 468,70 kn/ 62,21 EUR

1.3.2011. godine na iznos od 474,15 kn/ 62,93 EUR

1.4.2011. godine na iznos od 447,44 kn/ 59,39 EUR

1.5.2011. godine na iznos od 455,69 kn/ 60,48 EUR

1.6.2011. godine na iznos od 546,50 kn/ 72,53 EUR

10.7.2011. godine na iznos od 558,76 kn/ 74,16 EUR

10.8.2011. godine na iznos od 754,44 kn/ 100,13 EUR

10.9.2011. godine na iznos od 537,89 kn/ 71,39 EUR

10.10.2011. godine na iznos od 511,05 kn/ 67,83 EUR

10.11.2011. godine na iznos od 512,83 kn/ 68,06 EUR

10.12.2011. godine na iznos od 512,91 kn/ 68,07 EUR

11.1.2012. godine na iznos od 546,34 kn/ 72,51 EUR

10.2.2012. godine na iznos od 560,39 kn/ 74,38 EUR

10.3.2012. godine na iznos od 562,59 kn/ 74,67 EUR

10.4.2012. godine na iznos od 550,74 kn/ 73,10 EUR

10.5.2012. godine na iznos od 556,77 kn/ 73,90 EUR

10.6.2012. godine na iznos od 569,73 kn/ 75,62 EUR

10.7.2012. godine na iznos od 554,68 kn/ 73,62 EUR

10.8.2012. godine na iznos od 555,93 kn/ 73,78 EUR

10.9.2012. godine na iznos od 530,05 kn/ 70,35 EUR

10.10.2012. godine na iznos od 538,58 kn/ 71,48 EUR

10.11.2012. godine na iznos od 557,07 kn/ 73,94 EUR

10.12.2012. godine na iznos od 551,38 kn/ 73,18 EUR

10.1.2013. godine na iznos od 560,57 kn/ 74,40 EUR

10.2.2013. godine na iznos od 536,66 kn/ 71,23 EUR

10.3.2013. godine na iznos od 529,81 kn/ 70,32 EUR

10.4.2013. godine na iznos od 554,50 kn/ 73,59 EUR

10.5.2013. godine na iznos od 534,66 kn/ 70,96 EUR

10.6.2013. godine na iznos od 524,88 kn/ 69,66 EUR

10.7.2013. godine na iznos od 500,14 kn/ 66,38 EUR

10.8.2013. godine na iznos od 517,50 kn/ 68,68 EUR

10.9.2013. godine na iznos od 528,76 kn/ 70,18 EUR

10.10.2013. godine na iznos od 543,34 kn/ 72,11 EUR

10.11.2013. godine na iznos od 544,61 kn/ 72,28 EUR

10.12.2013. godine na iznos od 553,29 kn/ 73,43 EUR

10.1.2014. godine na iznos od 536,71 kn/ 71,23 EUR

10.2.2014. godine na iznos od 296,42 kn/ 39,34 EUR

10.3.2014. godine na iznos od 301,87 kn/ 40,07 EUR

10.4.2014. godine na iznos od 297,76 kn/ 39,52 EUR

10.5.2014. godine na iznos od 290,22 kn/ 38,52 EUR

10.6.2014. godine na iznos od 288,73 kn/ 38,32 EUR

10.7.2014. godine na iznos od 294,80 kn/ 39,13 EUR

10.8.2014. godine na iznos od 305,96 kn/ 40,61 EUR

10.9.2014. godine na iznos od 310,02 kn 41,15 EUR

10.10.2014. godine na iznos od 306,82 kn/ 40,72 EUR

10.11.2014 godine na iznos od 319,17 kn/ 42,36 EUR

10.12.2014. godine na iznos od 322,46 kn/ 42,80 EUR

10.1.2015 godine na iznos od 323,74 kn/ 42,97 EUR

10.2.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR

10.3.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR

10.4.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR

10.5.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR

10.6.2015. godine na iznos od 324,50 kn 43,07 EUR

10.7.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR

10.8.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR

10.9.2015. godine na iznos od 324,50 kn/ 43,07 EUR,

i to do 31.srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 14.534,34 kuna/1.929,04 € sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude, tj. dana 27. rujna 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.''

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu naknade troškova postupka sa zateznim kamatama koje teku od 27. rujna 2022. do isplate tuženiku, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 302,64 eur.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.880,33 eur / 36.770,84 kn na ime ništetnosti odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli  iz Ugovora o namjenskom kreditu zaključenog između stranaka 24. svibnja 2007. prema kojem Ugovoru je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 42.184,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, uz ugovorenu kamatnu stopu od 4,50% godišnje, promjenljivu u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika (čl. 1. i  2.), a kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF (čl. 7. ugovora). Tužitelj se u svezi ništetnosti navedenih odredaba Ugovora poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesene u kolektivnom sporu. Tužitelj tvrdi da se time što su stranke 2. veljače 2016. sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim se ugovor od 24. svibnja 2007. konvertirao u valutu Eur nije odrekao svojih prava i potraživanja temeljem utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, niti dodatak predstavlja konvalidaciju učinaka ništetnosti.

 

5. Tuženik osporava tužbeni zahtjev navodom da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZIDZPK) sporazumno riješile posljedice eventualne ništetnosti, pri čemu su sve uplate uzete u obzir, pa da tužitelj neosnovano zahtijeva isplatu.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje sadržajem žalbe upire tuženik.

 

6.1. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 22.163,86 kn i iznosa od 28.176,35 kn, odnosno ukupno 50.340,21 kn, dok u podnesku od 3. lipnja 2020. postavlja tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 36.770,84 kn, dakle tužbeni zahtjev je smanjio. Smanjenjem tužbenog zahtjeva tužba nije preinačena (čl. 191. st. 3. ZPP) pa, prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP jer sud nije odlučivao primjenom pravila o teretu dokaza, niti je bio dužan odlučivati primjenom tog pravila, s obzirom da su u postupku utvrđene odlučne činjenice. Neosnovano upire tuženik da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer da presuda nema valjanih razloga o činjenicama odlučnim za predmet spora. Naime, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

 

6.2. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice relevantne za predmet spora.

 

7. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio:

- da su 24. svibnja 2007. tužitelj i tuženik zaključili Ugovoru o kreditu kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 42.184,65 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s rokom otplate od 27 godina,

- da je, sukladno čl. 2. toga Ugovora, redovna (nominalna) kamatna stopa ugovorena po stopi od 4,50% godišnje, kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.,

- da je odredbom čl. 7. Ugovora ugovorena otplata kredita na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 222,96 CHF obračunatih prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja,

- da anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, prvog dana u mjesecu, a počev od dana dospijeća prvog anuiteta,

- da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta,

- da se od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno mijenjao na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta,

- da je  presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, koja je  potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj  Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u kojem postupku je sudjelovao i tuženik, pravomoćno utvrđeno kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak nepoštena i ništetna, i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača,

- da je Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske 13. lipnja 2014. pod poslovnim brojem Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna,

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016.  presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene Zagrebačke banke d.d. i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa  je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je unošenje u ugovore u kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, a kako je to činila tužena banka bilo suprotno načelima obveznog prava i time je od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je navedena u ugovoru o kreditu bila takva da je potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva pa je ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost,

- da je u razdoblju od rujna 2007. do rujna 2015. zbog povećanja kamatne stope i zbog promjene tečaja valute CHF tužitelj preplatio 36.770,84 kn, od čega se 13.413,30 kn odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 23.357,54 kn na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF,

- da je dinamika plaćanja dospjelih obveza tužitelja bila uredna te je najveći dio anuiteta plaćen u roku dospijeća, pri čemu se iz prometa vidi da je banka promijenila rok dospijeća anuiteta sa 1. dana u mjesecu na 10. dan u mjesecu, počev od 10. srpnja 2011.,

- da je tužitelj 91 anuitet platio jednokratnom mjesečnom uplatom, a 8 anuiteta je platio sukcesivno, u dvije uplate po jednom anuitetu unutar jednog mjeseca,

- da je tužitelju priznata razlika anuiteta tek kada je podmirio anuitet u cijelosti,

- da su stranke 2. veljače 2016. zaključile Dodatak ugovora o kreditu temeljem ZIDZPK  kojim je ugovorena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR,

-da prema izračunu konverzije neotplaćena glavnica u CHF na dan 30. rujna 2015. iznosi 34.661,16 CHF, što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 241.961,66 kn,

- da je zbroj  uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate, veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR, u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR te njihova razlika na temelju Zakona predstavlja preplatu koja na dan 30.09.2015.  iznosi 1.877.83 eur / 14.148,50 kuna,

- da je nedospjela glavnica u EUR na dan 30.09.2015. utvrđena u iznosu od 21.637,35 EUR kao zakonski učinak konverzije i na istu dalje teče kredit po novim uvjetima.

 

8. Na temelju ovih utvrđenja prvostupanjski sud, pozivom na odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP) u vezi čl. 502.c ZPP, zaključuje da su odredbe ugovora o kreditu od 24. svibnja 2007. o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne pa da tužitelj, prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na povrat utuženog iznosa od 4.880,33 eur / 36.770,84 kn sa zakonskim  zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od dana izvršene svake pojedinačne uplate. Prvostupanjski sud, naime, smatra kako konverzija, odnosno potpisivanje Dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za zahtjev tužitelja za isplatu, jer da se odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost da je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama, tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF te da tužitelju nije vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovorenih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu od 24. svibnja 2007. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ništetne te se pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz  presuda donesenih u kolektivnom sporu, a na koje se u tužbi pozvao i tužitelj, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i  14/19 – dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tražbina tužitelja nije zastarjela jer je podnošenjem kolektivne tužbe, čiji se učinak proteže i na ovaj predmet, sukladno čl. 241. Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO)  prekinuta zastara predmetne tražbine. Kako rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, za tražbine s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 13. lipnja 2014., a za tražbine s osnova ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018. to do podnošenja tužbe u ovom postupku 6. lipnja 2019. nije protekao rok od 5 godina.

 

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da ne postoji tražbina tužitelja jer da je sklapanjem Dodatka ugovora tužitelj u cijelosti obeštećen. Naime, sklapanjem Dodatka ugovoru nije u cijelosti otklonjena posljedica ništetnosti odredbe u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. 

 

12. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovora izvršena je temeljem ZIDZPK, a radi se o aktu kojim se temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZPK, na način kako to nalaže zakon. Odredbama ZIDZPK, a niti Dodatkom ugovora, izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti  CHF, i s kamatom koja je promjenjiva jednostranom odlukom banke. Svrha ZIDZPK je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim.

 

12.1. Stoga je potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj  kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

 

13. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka G. M. sud prvog stupnja je utvrdio da je u razdoblju od rujna 2007. do rujna 2015. zbog povećanja kamatne stope i zbog promjene tečaja valute CHF tužitelj tuženiku preplatio 4.880,33 eur / 36.770,84 kn, od čega se 13.413,30 kn odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 23.357,54 kn na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF, a da zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate,  veći je od zbroja anuiteta po kreditu u EUR, u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR te njihova razlika na temelju zakona predstavlja preplatu koja na dan 30.09.2015.  iznosi 1.877,83 eur / 14.148,50 kuna. Prema tome, iznos preplate utvrđen konverzijom ne predstavlja potpuno obeštećenje tužitelja pa tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev, kako je to zaključio i prvostupanjski sud.

 

14. U odnosu na navedeno valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno

pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su

ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj

klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na

naknadno sklapanje sporazuma o konverziji treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud

Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu

Tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih Odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…" Slijedom toga, neosnovano tuženik navodi da tužitelj nema pravo na povrat stečenog bez osnove. 

 

14.1. Stoga, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u vezi čl. 324. st. 1. ZOO i čl. 1111. ZOO tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati isplatu iznosa koji je tuženik primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu sa zateznom kamatom tekućom od izvršenih uplata sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, jer je tuženik nepošten stjecatelj, a po stopi propisanoj čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01) te čl. 29. st. 2. ZOO.

 

15. Međutim, odlučujući o visini iznosa koji pripada tužitelju sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da zaključenje Dodatka ugovora o kreditu nije od utjecaja na pravo tužitelja koje zahtijeva u ovom postupku. Naime, tužitelju pripada iznos koji predstavlja razliku od iznosa utvrđenog vještačenjem na ime preplaćenog na osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu do iznosa preplate utvrđene Dodatkom ugovora o kreditu. Stoga preplatu po osnovi konverzije (1.877,83 eur / 14.148,50 kn) treba uračunati u preplatu s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi (4.880,33 eur / 36.770,84 kn) te za iznos preplate po konverziji umanjiti obvezu tuženika za isplatu u ovoj pravnoj stvari.

 

16. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presuda pod točkom I. izreke na način da se dosuđeni iznos umanji za iznos priznat konverzijom (točka II.1. izreke ove drugostupanjske presude).

 

17. Kako je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, čime je izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valja u skladu s tim odlučiti o troškovima parničnog postupka. U parnici su djelomično uspjeli i tužitelj i tuženik pa o troškovima postupka valja odlučivati na temelju odredbe čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. ZPP. Tužitelj je sagledavajući uspjeh glede osnove i glede visine u parnici uspio u omjeru od 70%, a tuženik u omjeru od 30% pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi 40%  troškova zastupanja odmjerenih prvostupanjskom presudom u iznosu od 15.321,00 kn, što iznosi 6.128,40 kn, dok je trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn tužitelju priznat u cijelosti. Prema tome, tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.211,55 eur / 9.128,40 kn, dok je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova u iznosu od 717,49 eur / 5.405,94 kn neosnovan.

 

18. Slijedom toga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke potvrđena za iznos od 1.211,55 eur / 9.128,40 kn, a temeljem čl.  373. t. 3. ZPP preinačena za iznos od 717,49 eur / 5.405,94 kn i za taj je iznos zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen.

 

19. Tuženiku za sastavljanje žalbe protiv presude te za sudsku pristojbu na žalbu pripada ukupno 302,64 eur. Kako je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 38% u istom omjeru mu pripada dio troškova žalbenog postupka, što iznosi 115,00 eur, dok je zahtjev u iznosu od 187,64 eur neosnovan. Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 115,00 eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja drugostupanjske odluke do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, dok je zahtjev tuženika u iznosu od 187,64 eur odbijen.

 

 

U Velikoj Gorici 6. lipnja 2024.

 

 

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                Goran Škugor, v.r.