1

 

Poslovni broj: Gž-3951/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž-3951/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz D., OIB:…, zastupanog po punomoćnici A. B. B., odvjetnici u M., protiv tuženika Općina P., P., OIB:…, zastupanog po punomoćniku S. V., odvjetniku u S., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-55/2022-12 od 30. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-55/2022-12 od 30. lipnja 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 777,67 eura.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava pokrenuta kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave - rješenja o komunalnom doprinosu tuženice klasa: UP/I-412-08/13-01/19, urbroj: 2147/05-03/01-13-4 od 28. studenog 2013., povodom zahtjeva za izravnu naplatu tuženice, te su ukinute provedene radnje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava i obustavljen postupak izravne naplate u odnosu na tužitelja (točka I. izreke). Također, tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 5.890,76 eura / 44.383,93 kuna[1] pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.781,00 eura / 13.418,94 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka III. izreke). Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je kao neosnovan (točka IV. izreke).

 

2.     Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba nije osnovana.

 

4.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 5.890,76 eura / 44.383,93 kune temeljem stjecanja bez osnove.

 

5.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio:

              - da je tuženik dana 28. studenoga 2013. donio rješenje o komunalnom doprinosu, klasa UP/I-412-08/13-01/19, urbroj: 2147/05-03/01-13-4 kojim je G. Š. obvezao na isplatu iznosa od 167.239,35 kn,

              - da je predmetno rješenje o komunalnom doprinosu postalo izvršno dana 21. srpnja 2014.;

              - da je G. Š. preminuo je … 2017., te da su rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika A. P. posl. broj O-2057/17 njegovim nasljednicima proglašeni P. Š., T. Š. V., D. K. i tužitelj,

              - da je tuženik je dana 11. svibnja 2021. protiv tužitelja podnio zahtjev za izravnu naplatu radi naplate tražbine utvrđene rješenjem o komunalnom doprinosu od 28. studenog 2013.,

              - da je tužitelj kao ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim,

              - da je zaključkom suda prvog stupnja posl. broj Ovr-337/2021-5 od 27. prosinca 2021. tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog postojanja razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20  - dalje: OZ),

              - da je tuženik u postupku izravne naplate od tužitelja naplatio ukupno iznos od 5.890,76 eura / 44.383,93 kuna.

 

6.     Gore navedene činjenice, koje uostalom proizlaze iz isprava koje su pročitane tijekom postupka, između stranaka i nisu sporne. Iako tuženik u žalbi navodi da žalbu podnosi i zbog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u istoj pobliže ne navodi koje to činjenice je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio ili uopće nije utvrdio. Sud prvog stupnja je međutim, u postupku utvrdio sve pravno relevantne činjenice potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Također, sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7.     Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je da li je tražbina tuženika zastarjela.

 

8.     U konkretnom slučaju, predmet naplate u postupku izravne naplate je tražbina s osnove neplaćenog komunalnog doprinosa koja je utvrđena rješenjem o komunalnom doprinosu od 28. studenog 2013. koje je postalo izvršno 21. srpnja 2014. S obzirom da je predmet naplate u postupku izravne naplate tražbina s osnove komunalnog doprinosa koja je utvrđena 2013. godine, za ocjenu prigovora zastare mjerodavne su odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 59/01, 26/03-pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13 – dalje: ZKG/95) kao i odredbe drugih zakona na koje navedeni zakon upućuje.

 

9.     Odredbom čl. 32. st. 7. ZKG/95 propisano je da izvršno rješenje o komunalnom doprinosu izvršava upravno tijelo u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak odnosno dobit.

 

10. Odredbom čl. 65. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 – dalje: ZPD) propisano je da se glede utvrđivanja, naplate, povrata poreza, žalbenog postupka, zastare i prekršajnog postupka primjenjuju odredbe Općega poreznog zakona i Prekršajnog zakona.

 

11. Dakle, sukladno odredbi čl. 65. ZPD na koju upućuje odredba čl. 32. st. 7. ZKG/95, na zastaru tražbine s osnove neplaćenog komunalnog doprinosa primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona, odnosno u ovom konkretnom slučaju odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16 – OPZ/08) (identično pravno shvaćanje zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2369/2017 od 8. siječnja 2020. i Rev-2751/2016 od 8. rujna 2021.). To nadalje znači da u konkretnom slučaju nisu mjerodavne niti odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 68/18, 110/18, 32/20), niti odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 103/96) koje je primjenjivao prvostupanjski sud, a niti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) na koje tuženik ukazuje u podnijetoj žalbi.

 

12. Odredbom čl. 96. st. 1. OPZ/08 propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, dok je odredbom čl. 94. st. 6. OPZ/08 propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

 

13. Dakle, sukladno čl. 96. st. 1. OPZ/08, apsolutna zastara prava na naplatu tražbine s osnove komunalnog doprinosa nastupa za šest godina od dana kada je zastara prvi puta počela teći. U konkretnom slučaju, rješenje o komunalnom doprinosu postalo je izvršno 21. srpnja 2014., tako da je apsolutna zastara, sukladno odredbi čl. 94. st. 6. OPZ/08, počela teći 1. siječnja 2015. To nadalje znači da je apsolutna zastara tuženikove tražbine s osnove neplaćenog komunalnog doprinosa nastupila s 2. siječnjem 2021. godine. Tuženik je kao ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu podnio 12. svibnja 2021. dakle, nakon nastupa apsolutne zastare, tako da su pljenidba i prijenos koji su provedeni temeljem tog zahtjeva nedopušteni zbog osnovanosti žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.

 

14. Neosnovano dakle, tuženik u žalbi ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO na kojeg, prema stavu tuženika, upućuje odredba čl. 94. st. 12. OPZ/08. Naime, odredbom čl. 94. st. 12. OPZ/08 propisano je da se na poreznu zastaru primjenjuje Zakon o obveznim odnosima, ako odredbama OPZ/08 nije uređeno drugačije. Međutim, u ovom konkretnom slučaju odredbama OPZ/08 je "uređeno drugačije" točnije propisan je institut apsolutne zastare koji predviđa zastarni rok od šest godina. Odredba čl. 96. st. 1. OPZ/08 predstavlja lex specialis u odnosu na odredbu čl. 94. st. 12. OPZ/08 tako da su neosnovani tuženikovi žalbeni navodi da su za rješenje spora mjerodavne odredbe ZOO o desetogodišnjem zastarnom roku.

 

15. Sud prvog stupnja je dakle, odlučujući o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo. Međutim, i pravilnom primjenom materijalnog prava o tom dijelu tužbenog zahtjeva bilo je potrebno odlučiti na jednak način tako da je u tom dijelu temeljem čl. 368. st. 2. ZPP valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

16. S obzirom da je u postupku izravne naplate tuženik od tužitelja bez osnove naplatio iznos od 5.890,76 eura / 44.383,93 kuna, to su se ispunile pretpostavke za primjenu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga je u tom dijelu koji se odnosi na isplatu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika također valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

17. Neosnovano tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka koja je također pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini dosuđenih troškova. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja troškove postupka dosudio sukladno vrijednosti boda od 15,00 kn za sve poduzete radnje tijekom postupka. Naime, odredbom Tbr. 48.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, kako je sud prvog stupnja odluku o troškovima parničnog postupka donosio kada je na snazi bila Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 126/22) koja je stupila na snagu 5. studenog 2022. i koja je propisala da vrijednost boda iznosi 15,00 kn, sud prvog stupnja je, sukladno Tbr. 48.3. OT i Tbr. 50 OT, naknadu troškova postupka pravilno dosudio prema vrijednosti boda od 15,00 kn.

 

18. Pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio i trošak sudske pristojbe na presudu. Naime, pristojbena obveza na presudu, sukladno čl. 4. toč. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18, 51/23), izvjesno nastaje trenutkom dostave presude stranci, te nije potrebno da stranka dokazuje da je pristojbu na presudu i platila, što uostalom prije donošenja odluke o troškovima postupka i nije moguće s obzirom da pristojbena obveza nastaje nakon što stranaka stavlja zahtjev za nadoknadu troškova i nakon što sud donosi i objavljuje presudu.

 

19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i st. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

20. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 6. lipnja 2024.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                                       Vesna Žulj, v.r.