1

                            Poslovni broj Gž R-31/2020-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R-31/2020-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. H. iz Z., OIB:…, II-tužitelja Ž. I. iz D. L., OIB: ….i III-tužitelja M. J. iz G., OIB:…., svi zastupani po punomoćnici Ž. K.-T., odvjetnici iz V., protiv tužene R. H., OIB: …koju zastupa O. d. o. u Z., odlučujući o žalbi I-III-tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5417/2018-16 od 20. studenog 2019., na sjednici vijeća 6. lipnja 2024.

 

 

p r e s u d i o  j e

             

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-III-tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5417/2018-16 od 20. studenog 2019.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I-III-tužitelja za naknadu troškova u povodu žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je zahtjev I-tužitelja D. H. da mu tuženik isplati iznos od 66.111,15 kn, točkom II. izreke zahtjev II-tužitelja Ž. I. da mu tuženik isplati iznos od 65.281,41 kn a točkom III. izreke zahtjev III-tužitelja M. J. da mu tuženik isplati iznos od 58.419,21 kn sve za zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u presudi. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev I-III-tužitelja da im tuženik naknadi troškove postupka u iznosu od 15.625,00 kn, dok je točkom V. izreke naloženo tužiteljima da tuženici naknade trošak postupka u iznosu od 4.000,00 kn.

 

2. Protiv te presude žalbu podnose I-III tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Donošenjem prvostupanjske presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuju tužitelji u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.

5.1. Tužitelji u žalbi neosnovano tvrde da je u postupku počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP-a ističući da dokumentacija koja se tiče rasporeda rada tužitelja i vremena provedenog na istom nije dostavljena u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu te da im je time sud uskratio mogućnost da raspravljaju o ovim dokazima, jer je prvostupanjski sud rješenjem od 5. srpnja 2019. izvijestio stranke o dostavi traženih podataka kako bi izvršili uvid u navedenu dokumentaciju, a koje rješenje je punomoćnica I-III-tužitelja zaprimila 12. srpnja 2019, prema dostavnici priloženoj u spisu. Osim toga, prvostupanjski sud je je prije zaključenja glavne rasprave 29. listopada 2019. na raspravnom zapisniku naveo da je pročitana dokumentaciju priložena u spisu te je prvostupanjski sud time na zakonit način omogućio tužiteljima da raspravljaju pred sudom. Nije osnovan ni daljnja žalbena tvrdnja da se navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka ogleda u tome što prvostupanjski sud nije saslušao III-tužitelja kao stranku i nije uvažio razloge njegova nedolaska na ročište na kojem je zaključena glavna rasprava, koji su bili opravdani odlaskom na misiju u S.. U tom pravcu je prvostupanjski sud naveo opravdane razloge odbijanja prijedloga tužitelja da se ročište odgodi radi saslušanja III-tužitelja budući da tužitelj već prethodno nije opravdao svoj nedolazak na ročište određeno radi njegova saslušanja 4. rujna 2019., niti je dostavio dokaz o opravdanosti izostanka na sljedećem ročištu na kojem je rasprava zaključena.

5.2. U žalbi I-III-tužitelji nadalje neosnovano tvrde da je sud prvog stupnja učinio daljnju povredu postupka jer nije na zakonit način odlučio o prijedlogu za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. S obzirom da je prema odredbi čl. 220. st. 2 ZPP sud ovlašten odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a prema odredbi čl. 304. ZPP glavna se rasprava zaključuje onda kada je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka, sud nije dužan provesti sve dokazne prijedloge stranaka, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica te je sud prvog stupnja postupio u skladu s citiranim odredbama ZPP-a kada je odlučio da se ne provodi dokaz financijskim vještačenjem kojeg su tužitelji predložili.

6. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je i materijalno pravo pravilno primijenjeno.

7. Predmet spora je zahtjev I-III-tužitelja kao djelatnih vojnih osoba za isplatu iznosa za neplaćeni noćni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od lipnja 2014. do prosinca 2017. i to I-tužitelju 66.111,15 kn, II-tužitelju 65.281,41 kn i III-tužitelju 58.419,21 kn s kamatama.

 

7.1. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sljedeće:

 

-   da su tužitelji radili su u turnusima, odnosno dnevna smjena od 8 sati do 20 sati, pa 24 sata odmora, a zatim noćna smjena 12 sati te nakon toga 48 sati odmora,

 

- da se redoviti mjesečni fond sati utvrđivao kao umnožak broja radnih dana u mjesecu pomnožen s osam sati redovnog radnog vremena, kako je to određeno točkom V/4 Odluke o rasporedu radnog vremena ministra obrane od 28. svibnja 2014. ("Narodne novine" br. 66/14 – dalje: Odluka/14) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. te je na taj način tužiteljima vršen obračun plaće,

 

- da je točkom IX Odluke/14 određeno da osim rada u redovitom radnom vremenu ovisno o potrebi službe može biti organiziran kao rad u smjenama te rad u turnusu,

 

- da se prema točki XI Odluke/14 radom u turnusu smatra rad prema utvrđenom radnom vremenu koji se obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca od po 12 sati dnevno u ciklusima, 12 sati rada, 24 sata odmora – 12 sati rada - 48 sati odmora

 

- da je u slučaju "viška radnih sati" dolazilo do preraspodjele radnog vremena tako da je tužiteljima omogućeno korištenje slobodnih dana,

 

- da je tužiteljima uz redovnu plaću u tom razdoblju isplaćivan vojnički dodatak, odnosno dodatak na vojnu službu, dodatak na otežane uvjete rada od 5% te dodatak po osnovi radnog staža.

 

8. Sud prvog stupnja cijeneći prednja utvrđenja zaključuje kako se na tužitelje kao djelatne vojne osobe primjenjuje naprijed citirana Odluka o rasporedu radnog vremena, Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" br. 33/14 dalje – Pravilnik), Odluke o rasporedu svakog od tužitelja u odnosu na plaću i elemente utvrđivanja takve plaće (pripadajuće dodatke) te kao specijalni propis Zakon o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" br. 73/13, 75/15 i 50/16 dalje –ZSOS).

 

9. Donošenjem Odluke/14 koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. prestala je
važiti Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba,
službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 118/09 i 118/12), s time da je u
točki II određeno da je radno vrijeme za razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslovne dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu
radnog vremena i nalozima nadređene osobe dok je točkom III Odluke/14 određeno
da se pod radnim vremenom iz točke II Odluke podrazumijeva redovne radno vrijeme
i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

 

9.1. Prema točki V Odluke/14 redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno i raspoređeno je na 5 dana, u pravilu od ponedjeljka do petka i traje od 8 do 16 sati, s

time da je prema stavku 4. propisano da je redovni mjesečni fond sati umožak broja radnih dana u mjesecu pomnožen sa 8 sati redovnog radnog vremena.

 

9.2. Točkom IV Odluke/14 propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, dežurstvo, stražarsku službe, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

 

9.3. Prema točki XI stavak 4. Odluke/14 kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu, smatra se da ima redovni mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V ove Odluke, dok je stavkom 5. određeno da za rad u turnusu djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

 

9.4. Točkom XIII stavak 1. Odluke/14 propisano je da radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, taborovanju, i obveznom smještaju u vojnim lokacijama u građevinama ili na drugom mjestu rada, odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe, a u smislu stavka 5 istog članka rad iz stavka 1 ovog točke uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću u smjenama i turnusu.

 

9.5. U točki XVIII stavak 1. Odluke/14 propisano je da se dežurstvo djelatnih vojnih osoba uređuje u skladu s propisom kojim se uređuje služba u oružanim snagama, odvija se neprekidno u trajanju od 24 sata, a djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobađa se svih obveza u pravilu prvi sljedeći radni dan, dok je stavkom 3 iste točke propisano da za vrijeme dežurstva iz stavka 1. ove točke, djelatnim vojnim osoba ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu, u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

 

10. Sud prvog stupnja analizirajući izneseno zaključuje kako je tužiteljima u utuženom razdoblju rad bio organiziran u turnusima, ali u okviru mjesečnog fonda sati, a u slučaju "viška radnih dati" dolazilo je do preraspodjele radnog vremena, odnosno da su koristili slobodne dane, kako je to potvrdio II-tužitelj u danom iskazu, tako da je istima plaća obračunavana sukladno odredbama ZSOS kao i podzakonskim propisima donesenih na temelju tog Zakona (čl. 153. st. 3. i čl. 139. st. 6. ZSOS) pa da im je pravilno obračunata s pripadajućim dodacima odnosno uvećanjima te odbija njihove zahtjeve kao neosnovane.

 

11. Protivno shvaćanju žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbene zahtjeve s obzirom na postojanje specijalnog zakona koji se primjenjuje na tužitelje kao djelatne vojne osobe. Povoljnije pravo za tužitelje ocjenjuje se samo u odnosu na pravila koje se imaju primijeniti u konkretnom slučaju i to ZSOS, Odluka/14, Pravilnik i Odluka o rasporedu svakog od tužitelja, u odnosu na plaću i elemente utvrđivanja takve plaće (pripadajuće dodatke). Stoga I-III tužiteljima pripada pravo na plaću kao i na uvećanja plaće (dodatke) u skladu s odredbama ZSOS-a i podzakonskih propisa donesenih na temelju tog Zakona. (čl. 153. st. 3. ZSOS-a i čl. 139. st. 6. ZSOS-a).

 

12. Prema odredbi čl. 136. ZSOS-a plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodatka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu koja nije upravna stvar. U smislu čl. 137. citiranog Zakona osnovna plaća djelatne vojne osobe je umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža.

 

13. Tužiteljima je plaća utvrđena odlukama o rasporedu za svakog od njih, kojom je navedeno na koje dodatke tužitelji imaju pravo s time da tužitelji ne spore da su im u utuženom razdoblju plaća i dodaci prema toj Odluci isplaćivani i to sukladno odredbi čl. 139. st. 2. citiranog Zakona (dodatak na otežane uvjete rada odnosno dodatak na vojnu službu) kao i dodatak na staž.

 

14. Pravilnik, Odluka/14 te odredbe ZSOS-a ne propisuju druga uvećanja ni dodatke na plaću, već je u čl. 155. ZSOS-a kao i toč. 4 Odluke/14 propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično već da ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s čl. 139. toga Zakona.

 

15. Dakle, ZSOS-a kao specijalni zakon isključuje pravo tužitelja počev od 1. lipnja 2014. na uvećanje plaće po utuženim osnovama, s time da su im prema utvrđenjima suda prvog stupnja pripadajući dodaci temeljem toga Zakona, Pravilnika i Odluke isplaćeni, pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen.

 

16. S obzirom na ovakav ishod postupka sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezao tužitelje naknaditi tuženici prouzročene parnične troškove, a odbio njihov zahtjev za naknadu troškova postupka

 

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci 6. lipnja 2024.

 

Predsjednik vijeća

 

Duško Abramović, v.r.