- 1 -              III Kr-67/2024-3

Broj: III Kr-67/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. Š. zbog kaznenog djela iz članka 215. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 -ispravak, - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 9. studenoga 2022., broj K-296/2020-27 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2024., broj Kž-30/2023-7, u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Zahtjev osuđenog M. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-296/2020-27 od 9. studenoga 2022., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-30/2023-7 od 30. siječnja 2024., osuđen je M. Š. zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom iz čl. 215. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora od jedne godine.

2. Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju Z. M., odvjetniku iz S. B., zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači i osuđenik oslobodi optužbe, a podredno da se ta presuda ukine i vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Sukladno članku 518. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 -pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 - dalje: ZKP/24), Glavni državni odvjetnik je odgovorio na zahtjev osuđenika s prijedlogom da se isti, kao neosnovan, odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. U zahtjevu se tvrdi da je drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi optuženika protiv prvostupanjske presude, povrijedio odredbe kaznenog postupka. Navodi se da, iako je osuđenik podnio osobnu žalbu i po branitelju, iz obrazloženja drugostupanjske presude nije vidljivo da bi obje žalbe bile razmatrane, naime, smatra da njegova žalba "uopće nije razmatrana". To se posebno odnosi na njegovu žalbu zbog odluke o kazni jer "u cijelosti izostaje obrazloženje njegovih navoda u pogledu odluke o kazni, odnosno visini kazne".

6. Iako se žalbom ne precizira o kojoj bi se konkretno povredi radilo, očito je zahtjev podnesen iz razloga u članku 517. stavak 1. točka 3. u vezi članka 487. stavak 1. ZKP/24.

7. Međutim, istaknuta povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku nije ostvarena.

7.1. Iako u obrazloženju drugostupanjske presude, doista, izostaje konstatacija o tome da su obje žalbe optuženika, tj. osobna žalba i ona podnesena po branitelju, razmatrane kao jedinstvena cjelina, iz ukupnosti navedenih razloga proizlazi da su razlozi obje žalbe cjelovito analizirani i ocjenjeni. Dapače, to se izrijekom navodi u točki 11. obrazloženja drugostupanjske presude koja sadrži reprodukciju svih razloga žalbe, kako onih navedenih u žalbi po branitelju, tako i u osobnoj žalbi optuženika. Stoga je izvjesno da je drugostupanjski sud obje žalbe razmatrao kao cjelinu iz razloga jer se žalbeni razlozi međusobno isprepliću, neovisno o tome što u svojoj odluci to nije izričito naglasio.

7.2. Isto tako, drugostupanjski je sud na dostatan način ocijenio optuženikovu žalbu zbog odluke o kazni. Naime, prema članku 487. stavak 1. ZKP/24, drugostupanjski sud je bio dužan ocijeniti žalbene razloge te ispitati presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/24. U konkretnom slučaju, osuđenik je, kako u osobnoj, tako i u žalbi po branitelju, tek uvodno istakao ovu žalbenu osnovu, pri čemu u obrazloženju žalbe nije naveo niti jedan konkretan razlog koji bi opravdavao njegovo blaže kažnjavanje niti je osporavao ocjenu olakotnih i otegotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud imao u vidu pri odlučivanju o vrsti i visini kazne. Također, niti u prijedlogu žalbe o tome kakvu bi odluku drugostupanjski sud trebao donijeti ne navodi se da bi prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti u odluci o kazni. S obzirom na takav, krajnje paušalan sadržaj žalbe optuženika zbog odluke o kazni, drugostupanjski sud nije bio u mogućnosti, a niti u obavezi, obrazlagati zbog čega pojedini razlozi žalbe nisu osnovani, već je svoj negativan stav iznio kroz konstataciju o neosnovanosti žalbe kao takve, a dijelom i odgovarajući na žalbu državnog odvjetnika, upravo ukazujući da, značaj osobnih olakotnih okolnosti na strani optuženika te protek vremena od događaja, ne opravdavaju njegovo strože kažnjavanje.

8. Slijedom navedenog, nema u zahtjevu istaknutih povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, posebno ne takvih koje bi bile od utjecaja na presudu.

9. Kako time zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, trebalo je, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/24, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. lipnja 2024.

                            Predsjednik vijeća:

                            Ranko Marijan, v.r.