1

 

Poslovni broj: Gž Ob-210/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-210/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. iz R., OIB:…, protiv tuženice M. M. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćnici J. K., odvjetnici u S., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-79/19-31 od 18. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-79/19-31 od 18. listopada 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 70.326,14 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Također, odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom s osnove amortizacije stvari koje je tuženica koristila na nekretnini na adresi Z., …, koja nekretnina je uništena i nepogodna za stanovanje, a odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja za upisom u zemljišne knjige. (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna / 995,42 eura[1] (točka II. izreke).

 

2.     Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti.

 

3.     Žalba  nije osnovana.

 

4.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da su tužitelj i tuženica bili u braku koji je prestao razvodom 5. srpnja 2016.,

              - da je faktična bračna zajednica tužitelja i tuženice prestala krajem 2013. godine,

              - da je tužitelj tijekom bračne zajednice sklapao ugovore o potrošačkim kreditima 14. rujna 2004., 17. rujna 2008., 15. srpnja 2010. i 29. veljače 2012.,

              - da je Ugovor o potrošačkom kreditu od 20. lipnja 2014. sklopljen nakon prestanka bračne zajednice,

              - da su svi krediti, osim kredita podignutom Ugovorom o potrošačkom kreditu od 20. lipnja 2014., otplaćeni tijekom bračne zajednice tužitelja i tuženice.

              - da tužitelj nije dokazao da tuženica u odnosu na kredite koji su podignuti tijekom faktične bračne zajednice nije sudjelovala u otplati.

 

5.     Tužitelj osporava pobijanu presudu ističući da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio dan prestanka faktične bračne zajednice, a s obzirom da je ista prestala 30. srpnja 2014 kada je izbačen iz nekretnine. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, sam tužitelj je u iskazu danom na ročištu održanom dana 9. prosinca 2020. naveo da je bračna zajednica prestala u rujnu 2013. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenicu prestanka bračne zajednice, te da je u tom dijelu činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

 

6.     U tom smislu potrebno je i navesti da je u konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 70.326,14 kn na temelju činjenične tvrdnje da tuženica nije sudjelovala u podmirenju tekućih potreba bračne zajednice. Međutim, iz iskaza samog tužitelja proizlazi da su sredstva koja su dobivena podignutim kreditima korištena za kupovinu stvari koje su korištene za funkcioniranje bračne zajednice, dok iz iskaz tuženice  proizlazi da je do 2007. godine radila povremeno,a da je od 2007 na 2008. godinu počela raditi u Mlinaru. Kada se ima u vidu da su svi krediti osim kredita koji je podignut nakon prestanka bračne zajednice vraćeni, tad je pravilan zaključak sud prvog stupnja da tužitelj nema osnove zahtijevati da mu tuženica nadoknadi polovicu iznosa otplaćenih kredita. Osim toga, nakon prestanka bračne zajednice, bivši bračni drug ne može s osnovom zahtijevati povrat onoga što je dao radi održavanja i zadovoljavanja potreba bračne zajednice bilo da se radi o utrošenom novcu ili obavljenom radu (istovrsno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1312/00 od 4. prosinca 2003., Izbor odluka 1/2004-117).

 

7.     Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja neosnovano odbio njegov tužbeni zahtjev za nadoknadom polovice vrijednosti korištenja pokretnina. Naime, tužitelj u postupku nije dokazao koje to točno pokretnine i u kojem razdoblju koristila tuženica, a niti je dokazao visinu naknade koju bi mu tuženica trebala isplatiti. Stoga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je i taj dio tužbenog zahtjeva odbio.

 

8.     Tužitelj u žalbi ističe i da je pobijana presuda protivna čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 – dalje. Ustav), te da je u postupku bio izravno diskriminiran. Međutim, sud prvog stupnja je postupak proveo sukladno važećim odredbama ZPP, a iz postupka ne proizlazi da je tužitelju onemogućeno da u istom sudjeluje ili da je prema tužitelju postupano na nejednak ili diskriminatoran način. Tužitelj je aktivno sudjelovao u postupku, te je i na ročištima kao i u pisanim podnescima iznosio tvrdnje i dokaze koje je smatrao relevantnim. Stoga su neosnovane tvrdnje tužitelja da je pobijana presuda protivna čl. 29., čl. 58. i čl. 63. Ustava odnosno da je ista protivna odredbama čl. 6. i čl. 8. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", br. 85/08, 112/12).

 

9.     Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

10. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

 

U Zagrebu, 6. lipnja 2024.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                                                 Vesna Žulj, v.r.