1

Poslovni broj: Gž Ovr-189/2023-

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-189/2023-

 

 

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja M. W., OIB: ..., S., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. & P. d.o.o. iz R., protiv ovšenika 1. J. M., OIB: ..., S., 2. R. M., OIB: ..., U., oboje zastupani po punomoćnici I. O., odvjetnici iz U., radi ispražnjenja i predaje nekretnine, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama-Buie pod posl.br. Ovr-5746/16, i to rješenja o ovrsi od 28. srpnja 2016., rješenja o upućivanju na parnicu od 17. studenog 2016. i rješenja povodom prijedloga za odgodu ovrhe od 17. studenog 2016. sve pod istim posl.br. Ovr-5746/16, dana 6. lipnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Uvaženjem žalbi 1. i 2.-ovršenika i ovrhovoditelja ukidaju se rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama- Buie pod posl.br. Ovr-5746/16, i to rješenje o ovrsi od 28. srpnja 2016. pod posl.br. Ovr-5746/16-2, rješenje o upućivanju na parnicu od 17. studenog 2016.pod posl.br. Ovr-5746/16-29 i rješenje povodom prijedloga za odgodu ovrhe od 17. studenog 2016. pod posl.br. Ovr-5746/16-30 i vraćaju istom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem o ovrsi od 28. srpnja 2016. prihvaćen je prijedlog za ovrhu i naložena je predaja nekretnina u posjed kupcu – ovrhovoditelju, slobodna od osoba i stvari uz dosudu troškova ovršnog postupka.

 

2. Navedenim rješenjem određena je ovrha protiv troje ovršenika i to 1.-ovršenika I.-C. d.o.o. Z., te J. i R. M. kao 2. i 3.-ovršenika.

 

3. Međutim, tijekom žalbenog postupka utvrđen je prekid postupka u odnosu na 1.-ovršenika I.-C. d.o.o. Z. obzirom je pravna osoba brisana iz sudskog registra, da bi pravomoćnim rješenjem istoga suda od 5. rujna 2022. pod posl.br. Ovr-392/19 ovrha u odnosu na 1.-ovršenika bila obustavljena i u odnosu na istog su provedene sve ovršne radnje. Utoliko je iz uvoda ovog drugostupanjskog rješenja 1.-ovršenik izostavljen budući više nije strankom u ovršnom postupku, niti u odnosu na ijedno rješenje koje je predmetom ispitivanja u žalbenom postupku. Utoliko su preostali ovršenici označeni kao 1. i 2.-ovršenici.

 

3. Dakle, 1. i 2.-ovršenici podnijeli su žalbu protiv rješenja o ovrsi pozivajući se na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 150/11, 154/11, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje OZ) tvrdeći da za provedbu ovrhe postoji zapreka budući se na nekretnini, sada u vlasništvu kupca, nalazi dio objekta u pogledu kojeg je 2.-ovršenik podnio zahtjev za ozakonjenje gradnje (legalizaciju). Drugoovršenica tvrdi da se ne nalazi u posjedu niti objekta, niti parkirališta kao dijelova nekretnine na kojima je određena ovrha pa da utoliko ne postoji legitimacija na njezinoj strani.

 

4. Ovrhovoditelj je odgovorio na žalbe u kojem podnesku u bitnom predlaže odbijanje istih jer za iznesene tvrdnje ovršenici nisu priložili dokaze, te opširno raspravlja o posjedu 1. i 2.-ovršenika i osporava njihovu tvrdnju o pravu na posjed.

 

5. Rješenjem istoga suda od 17. studenog 2016. upućeni su 1.-ovršenica J. M. i 2.-ovršenik R. M. (u tom rješenju označeni kao 2. i 3.-ovršenici) na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja slijedi da su upućeni na parnicu iz žalbenog razloga iz čl.  50. st. 1. t. 7. OZ-a.

 

6. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj u bitnome tvrdeći kako su se ovršenici u žalbi pozvali na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 2. t. 6. OZ-a a koji ne predstavlja razlog za upućivanje na parnicu zbog čega je po njegovu mišljenju prvostupanjsko rješenje nezakonito, sve to tim više jer se u postupku provedbe ovrhe može utvrđivati činjenica postoji li posjed ovršenika na stvari.

 

7. Žalbu ulažu i 1. i 2.-ovršenici  tvrdeći da žalbu protiv rješenja o ovrsi nisu podnijeli pozivajući se na čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a, već naprotiv pozivajući se na t. 6. st. 1. iste zakonske odredbe jer smatraju da se njihove tvrdnje mogu raspraviti u ovršnom postupku primjenom pravila o zakonskim prednjevama. Smatraju da iz same činjenice što je podnošenjem zahtjeva za legalizaciju pokrenut upravni postupak slijedi zaključak kako je ova ovrha nedopuštena.

 

8. Rješenjem suda prvog suda od 17. studenog 2016. odbijen je prijedlog 3.-ovršenika radi odgode ovrhe uz obrazloženje kako ovršenik nije dokazao sve potrebne pretpostavke iz odredbe čl. 65. OZ-a, naročito nastup nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

 

9. Protiv ovog rješenja žalbu ulaže ovršenik M. R. uz isto obrazloženje kojim pobija i rješenje o upućivanju u parnicu.

 

10. Svi žalitelji se u žalbama pozivaju na pogrešnu primjenu odredaba Ovršnog zakona i predlažu da se uvaženjem njihovih žalbi donesene odluka koja bi za tog žalitelja bila povoljna.

 

11. Žalbe su osnovane.

 

12. Iz prijedloga za ovrhu proizlazi da je ovrhovoditelj kao kupac podnio prijedlog za ovrhu protiv troje ovršenika i to I. C. (koji je u međuvremenu prestao postojati i u odnosu na njega je ovrha obustavljena), te ovršenika J. i R. M.. U prijedlogu je obrazloženo da se na dijelu dosuđene nekretnine koju je kupio u ovršnom postupku nalazi montažni objekt  u posjedu ovršenika J. i R. M. te traži da se osnovom rješenja o dosudi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama, pod posl.br. Ovr-1345/15 i Zaključka o predaji nekretnine kupcu donesenog od strane istoga suda u istom ovršnom postupku naloži svim ovršenicima ispražnjenje i predaja tog dijela nekretnine u posjed.

 

13. Sud je prvog stupnja postupajući u smislu odredbe čl. 41. st. 4. OZ-a donio rješenje o ovrsi otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu.

 

14. Međutim na taj način sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo, na što ovaj sud u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a pazi po službenoj dužnosti, jer iako su u prijedlogu za ovrhu bili navedeni podaci da bi se radilo o situaciji iz čl. 131. st. 1. OZ-a, sud je zanemarujući tu odredbu propustio ocijeniti pretpostavke njome propisane čime je ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP).

 

15. Citiranom je odredbom propisano da nakon što sud donesene zaključak o predaji nekretnine kupcu, na prijedlog kupca naredit će drugim osobama (u ovom slučaju 1. i 2.-ovršenicima) koje ne raspolažu valjanim pisanim pravnim temeljem za korištenje nekretnine da je bez odgode predadu kupcu i u istom rješenju će protiv tih osoba odrediti ovrhu ispražnjenjem i predajom nekretnine.

 

16. Dakle, već iz samih navoda prijedloga za ovrhu da se na dijelu nekretnine u vlasništvu ovrhovoditelja nalazi objekt čija se predaja traži u posjed zajedno sa parkirališnim prostorom, bilo je potrebno donijeti obrazloženo rješenje o ovrsi u kojem bi se ocijenilo imaju li 1. i 2.-ovršenici pravo koje u odnosu na njih dokida ovrhu ili to pravo nemaju. Do takvog zaključka potrebno je doći ocjenom raspolažu li ovršenici valjanim pisanim temeljem za korištenje nekretnine.

 

17. Naime, tijekom ovog postupka nije bilo sporno, a što proizlazi i iz podataka u spisu, da se manji dio objekta koji po svojoj naravi nije montažni, već se radi o građevini, nalazi na nekretnini oznake k.č. br. 2/3 zk.ul. 671 k.o. S. kao predmetu ovrhe, da je sud nakon donošenja rješenja o ovrsi proveo očevid na licu mjesta (što je trebalo biti učinjeno odmah) te da su u kasnijoj fazi postupka ovršenici pridonijeli rješenje o izvedenom stanju od 30. siječnja 2017. kojim je ta građevina legalizirana. Osnovne tvrdnje stranaka u ovom postupku koncentriraju se u sukobljavanju stajališta ima li činjenica legalizacije objekta značaj koji mu pridaju 1. i 2.-ovršenici u smislu odredbe čl. 131. st. 1. OZ-a.

 

18. Stoga će sud u nastavku postupka imajući u vidu sve tvrdnje stranaka iznesene u podnescima ocijeniti udovoljava li prijedlog za ovrhu pretpostavkama iz čl. 131. OZ i o tome iznijeti razloge, pri čemu je potrebno pribaviti izvornik ovršnog predmeta Ovr-1348/15 koji za sada ne prileži ovom spisu predmeta, kao niti rješenje o dosudi i Zaključak o predaji nekretnine kupcu. I odlučiti novom obrazloženom odlukom o prijedlogu za ovrhu.

 

19. Iz tih je razloga primjenom odredbe čl. 50. st. 5. Oz-a u svezi s odredbom čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP-a žalba ovršenika prihvaćena i rješenje o ovrsi ukinuto i vraćeno na ponovni postupak.

 

20. Budući je rješenje o ovrsi ukinuto a provedba ovrhe započinje donošenjem rješenja o ovrsi u smislu odredbe čl. 44. st. 1. OZ-a ne mogu opstati niti rješenje o upućivanju ovršenika na parnicu, niti rješenje o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe koja nije ni započela. To je već bio dovoljan razlog, bez ulaženja u meritum i razloge suda zbog kojih su donesene navedene odluke, da se iste uvaženjem žalbi stranaka ukinu budući odluka o upućivanju na parnicu i odluka o odgodi ovrhe ne mogu egzistirati bez da se prethodno o tome ne donesene rješenje o ovrsi kojim provedba ovrhe započinje.

 

21. Stoga će sud u nastavku postupka u odnosu za navedena rješenja odlučiti novom zakonitom odlukom i to nakon što odluči o prijedlogu za ovrhu, imajući u vidu relevantne zakonske odredbe koje propisuju te institute ovršnog prava. Skreće se pozornost sudu prvog stupnja na tvrdnju ovršenika da žalba protiv rješenja o ovrsi nije izjavljena iz razloga za upućivanje na parnicu a kojeg je sud naveo u izreci tog rješenja. Iz žalbe ovršenika podnesene protiv rješenja o ovrsi, te iz žalbe ovšenice podnesene protiv rješenja u upućivanju na parnicu proizlazi da se pozivaju na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 6. OZ-a a o kojem se raspravlja u okviru ovršnog postupka.

 

22. Slijedom svega iznesenog rješenje prvostupanjskog suda o upućivanju na parnicu i rješenje o odbijanju prijedloga za ovrhu, oba rješenja datirana sa 17. studenog 2016. uvaženjem žalbe stranaka valjalo je ukinuti i vratiti na ponovan postupak u smislu odredbe čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 6. lipanj 2024.

Sutkinja

 

Tajana Polić, v.r.