1

Poslovni brojGž R-1932/2021-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

                                                       

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. G. iz Ž., OIB:…., zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku u V., protiv tuženice R. H., OIB:…., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj 15 Pr-766/2021-38 od 25. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 6.  lipnja 2024.,  

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj 15 Pr-766/2021-38 od 25. studenoga 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.514,98 kn  (sada 1.528,30 eura) s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

2. Točkom II. izreke tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.000,00 kn (sada 929,06 eura).

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, te obveže tuženicu na naknadu parničnog troška ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5.. Žalba nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od studenog 2014. do kolovoza 2018. s zateznom kamatom, koji tužitelj temelji na odredbama čl. 35. - 40. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17 - dalje KU).

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u svezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj u žalbi ukazuje, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

9. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pogrešne primjene materijalnog prava jer je i prema shvaćanju ovog suda, tužbeni zahtjev tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan.

 

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

 

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao državni službenik na radnom mjestu voditelja ophodnog čamca;

- da je rješenjem M. u. p. R. H. ( M. R. ) od 28. srpnja 2012., 8. lipnja 2016. i 1. kolovoza 2018. utvrđena plaća tužitelja i to osnovna plaća i dodaci, te je navedeno da tužitelj ostvaruje plaću prema sljedećim mjerilima:

A) OSNOVNA PLAĆA: a) koeficijent složenosti poslova radnog mjesta - osnovni koeficijent - dodaci za specifičnost policijske službe: - opasnost i odgovornost - osobno policijsko zvanje - dodatak za radni staž u državnim tijelima b) postotak uvećanja za godine navršenog radnog staža;

B) DODACI :  b) dodatak za rad na poslovima s posebnim uvjetima, pri čemu da je u citiranim rješenjima tuženice pod dodacima a) dodatak za rad na poslovima s posebnim uvjetima navedeno 0,0 %;

- da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 38. st. 3. KU/17 prema kojoj odredbi da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovoga članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje;

- da tužitelj tvrdi da mu tuženica u utuženom razdoblju nije pravilno obračunala plaću, sukladno citiranoj odredbi članka 38. st. 3. KU/17;

 

- da se tuženica očitovala da je obračun plaće za tužitelja u utuženom razdoblju izvršen temeljem odredbi KU-a, da je plaća policijskih službenika propisana odredbama čl. 70.-80. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj  34/11, 13/12/, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16 - u daljnjem tekstu ZP) i Uredbom o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ broj  129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 109/18 i 24/19 - u daljnjem tekstu Uredba);

- da su rješenja o plaći donesena temeljem čl. 63. st. 1. i 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj  92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15 i 61/17 - u daljnjem tekstu ZDS) i čl. 8. Uredbe, te da je pri tome osnovica za izračun plaće utvrđena temeljem čl. 35. KU/17 i njegovim dodatkom („Narodne novine“ broj  112/17, 12/18 i 2/19 - dodatak I.).

11. Sud je na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja u bitnom utvrdio da je vještakinja navela da u obračunskim listama za isplatu plaće za tužitelja stoji da su tužitelju obračunati dodaci za posebne uvjete rada  te da je činjenica da se sukladno pravilnicima uvećava osnovica, a ne osnovna bruto plaća u svim drugim slučajevima osim dodatka za posebne uvjete rada, da ako tužitelju po citiranim rješenjima tuženice o plaći nisu priznati dodaci za posebne uvjete rada, već dodatak za specifičnost u službi, tada da je tuženica za utuženo razdoblje u cijelosti pravilno obračunala i isplatila plaću tužitelju.

12. Cijeneći odredbu čl. 4. Uredbe o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ broj  74/02, 58/08, 119/11, 33/13, 65/15 i 2/17), kojom su određeni poslovi s posebnim uvjetima rada, a među kojim poslovima da se ne navode poslovi koje je obavljao tužitelj (voditelj ophodnog čamca), te cijeneći da u citiranim rješenjima tuženice je utvrđeno da tužitelj ne ostvaruje pravo na dodatak na plaću na poslovima s posebnim uvjetima (0,0%), zaključio je da tužitelj nema pravo na dodatak za posebne uvjete rada.

13. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju za odlučivanje o tužbenom zahtjevu za obračun tužiteljeve plaće u utuženom razdoblju su mjerodavne citirane odredbe Uredbe, da u primjenu ne dolazi odredba čl. 38. st. 3. KU/17, te cijeneći da je prema mišljenju knjigovodstvene vještakinje u situaciji ako tužitelj nema pravo na dodatak za posebne uvjete rada, tuženica tužitelju pravilno obračunala i isplatila plaću za cijelo utuženo razdoblje, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

14. Tužitelj u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude, u bitnom navodi da kao policijski službenik ima pravo na plaću koju treba obračunati primjenom odredbe čl. 38. KU/17, da iz stanja u spisu proizlazi da tuženica plaću tužitelja za utuženo razdoblje nije pravilno obračunala, da je provedenim vještačenjem utvrđeno postojanje razlike u plaći u utuženom iznosu. Tužitelj smatra da za obračun plaće tužitelja, u primjenu ne dolazi citirana Uredba kao i odredbe ZP-a. U vezi s tim, navodi da se bruto plaća treba uvećati za dodatke, koji mu sukladno citiranoj odredbi KU/17 pripadaju i što ovom tužbom traži. Također ukazuje na odredbu čl. 192. st. 2. Zakona o radu prema kojoj se pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju   neposredno i obvezno na sve osobe na koje su

 

 

sukladno odredbama tog Zakona  primjenjuje kolektivni  ugovor  kao  i  na odredbu čl. 194. st. 1. istog Zakona zaključujući da sukladno tim zakonskim odredbama ima pravo na plaću obračunatu sukladno KU/17, te da se radi o primjeni povoljnijeg prava iz KU/17, pa da je stoga tužbeni zahtjev pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti kao osnovan. U vezi s navedenim, tužitelj uz žalbu dostavlja presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1110/2020 od 11. studenoga 2021. kojom da je u činjenično i pravno identičnoj pravnoj stvari, prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja iz te parnice, a istu presudu potvrdio Županijski sud u Splitu.

              15. Opisani žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost u primjeni materijalnog prava.

              16. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je povodom zahtjeva tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1110/2020 od 11. studenoga 2021. dopustio podnošenje revizije zbog pravnog pitanja: „ Može li se kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike primijeniti kao povoljniji propis u slučaju kada su posebnim propisom, zbog specifičnosti policijske službe utvrđeni posebni dodaci i način obračuna istih koji se primjenjuju i obračunavaju samo prilikom izračuna plaće policijskog službenika, a koje dodatke druga tijela državne uprave nemaju niti ga odredbe tog Kolektivnog ugovora reguliraju“. U vezi s tim Vrhovni RH je presudom poslovni broj Rev-895/2022-2 od 11. siječnja 2024.  preinačio citiranu presudu Županijskog suda u Splitu u dijelu u kojem je potvrđena citirana prvostupanjska presuda i usvojen tužbeni zahtjev tužitelja iz te parnice i tužbeni zahtjev tog tužitelja također policijskog službenika odbio kao neosnovan, uz izraženo pravno shvaćanje da tuženica kroz dopušteno pitanje osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva, jer je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se na plaću policijskih službenika primjenjuju odredbe KU/17.

              17. Tako Vrhovni sud RH navodi:

„Naime, iako odredbe čl. 192. i čl. 194. ZR-u reguliraju pitanje predmeta kolektivnog ugovora i osobe koje obvezuje kolektivni ugovor, te odredbe na konkretni slučaj nije moguće primijeniti.

Plaće policijskih službenika ne obračunavaju se na identičan način, niti na temelju istih propisa kao plaće ostalih državnih službenika i namještenika, jer se na obračun plaće policijskih službenika primjenjuju odredbe ZOP-i Uredba o plaćama policijskih službenika.

Naime odredbom čl. 1. st. 1. ZOP-i određeno je da se tim zakonom uređuju osnove organizacije policije i specifičnosti radnopravnog položaja policijskih službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), a prema st. 3. te odredbe na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

 

 

Dakle, iz navedene odredbe više nego jasno proizlazi da se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu i kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, primjenjuju samo na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi jer je pitanje plaće tih službenika uređeno ZOP-i i Uredbom o plaćama policijskih službenika.

Prema odredbi čl. 43. ZOP-i ovisno o složenosti poslova, obrazovanju, osobnom zvanju, stupnju odgovornosti i ovlasti za donošenje odluka te samostalnosti u radu, radna mjesta policijskih službenika klasificiraju se u tri kategorije, i to: 1. radna mjesta rukovodećih policijskih službenika, 2. radna mjesta viših policijskih službenika, 3. radna mjesta nižih policijskih službenika.

Prema čl. 78. st. 1. ZOP-i plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovnu plaću policijskog službenika, prema st. 2. te odredbe čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža, a koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak za specifičnost policijske službe (st. 3.). 16. 2. Specifičnost policijske službe, prema čl. 79. ZOP-i uključuje dodatke za: – povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, – osobno policijsko zvanje, – odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja.

Uredbu o plaćama policijskih službenika, Vlada Republike Hrvatske donijela je na temelju članka 80. ZOP-i. Tom Uredbom, u čl. 1. utvrđene su vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

U čl. 2. Uredbe regulirano je pitanje osnovne plaće na slijedeći način: Plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovna plaća policijskog službenika utvrđuje se množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada R. H. posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe. Visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji.

Dodaci za specifičnost policijske službe propisani su u čl. 3. i 4. Uredbe, a te odredbe glase: Članak 3. "Dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje se za: 1. povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, 2. osobno policijsko zvanje, 3. odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja. Članak 4. "Dodaci iz članka 3. točaka 1. i 3. ove Uredbe stalni su, isplaćuju se mjesečno u osnovnoj plaći, a utvrđuju se u rasponu od 20% do 35% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 2 ove Uredbe, od 75 % do 90 % od osnovnog

 

koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 3 ove Uredbe. Dodatak iz članka 3. točke 2. ove Uredbe utvrđuje se u postotku od osnovice za izračun plaće policijskog službenika.

Prema čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje obračunava se prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje radno mjesto je raspoređen, a prema čl. 7. Uredbe osnovni koeficijenti za izračun plaće policijskog službenika te ukupni iznos dodataka iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe iskazani su u Popisu naziva radnih mjesta policijskih službenika (Prilog 1, Prilog 2 i Prilog 3) koji je sastavni dio te Uredbe.

Navedena Uredba je više puta dopunjena i mijenjana, i ona predstavlja posebni propis donesen na temelju ZOP-i, kao posebnog zakona (lexspecialis). Kada je riječ o obračunu plaće državnih službenika i namještenika, tada se kao opći propisi primjenjuju Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi i Uredba o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi.

Obračun plaće je općenito za državne službenike i namještenike, za utuženo razdoblje, reguliran Kolektivnom ugovorom ("Narodne novine" broj: 112/2017) u čl. 35. a na isti način i ranijim Kolektivnom ugovorom ("Narodne novine" broj: 104/2013) u čl. 41. Prema tim KU osnovna plaća obračunava se kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen državni službenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću (čl. 5.) ovdje su određeni kao dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

Slijedom iznesenog pravilno tuženica zaključuje kako plaću policijskom službeniku nije moguće pravilno obračunati bez primjene naprijed navedenih posebnih propisa, prvenstveno Uredbe o plaćama policijskih službenika, kao i da je pogrešno primijenjena odredba čl. 9. st. 3. ZR-u ''za radnika povoljnije pravo'', jer se o povoljnijem pravu za radnika, u navedenoj pravnoj regulativi ne može govoriti kada je upravo ZOP-i i propisima donesenim na temelju tog zakona, kao posebnim zakonom, u čl. 1. st. 3., u odnosu na policijske službenike, određeno posebno uređenje radnopravnog položaja policijskih službenika. Stoga se na radno-pravni položaj policijskih službenika u ovakvoj pravnoj situaciji ne primjenjuju odredbe važećeg KU-a za državne službenike i namještenike, jer bi se oni mogli primijeniti na obračun plaće policijskih službenika samo da ZOP-i i propisima donesenim na temelju toga zakona nije uređeno to pitanje.“

              18. Slijedom navedenog, Vrhovni sud RH je zaključio da odgovor na postavljeno pitanje glasi: da se KU/17 ne može primijeniti kao povoljnije pravo u slučaju kada su posebnim propisom, zbog specifičnosti policijske službe utvrđeni posebni dodaci i način obračuna istih koji se primjenjuju i obračunavaju samo prilikom izračuna plaće policijskog službenika, a koje dodatke druga tijela državne uprave nemaju niti ga odredbe tog Kolektivnog ugovora reguliraju, uz daljnju konstataciju da je ovim odgovorom reafirmirano pravno shvaćanje istog suda izraženo u presudi poslovni broj Rev-298/2023-2 od 9. svibnja 2023.

19. Navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa je stoga, slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan.

 

20. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

              21. Slijedom obrazloženog, te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci, 6.  lipnja 2024.

 

 

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić, v.r.