- 1 - Revd-1061/2024-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., Š., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik mr. sc. I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Š., Š., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik R. Š., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2056/2022-2 od 6. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1446/21 od 28. travnja 2022., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu povrijeđena temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio.
3. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
4. Pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer se drugostupanjska odluka temelji na pravnome shvaćanju prihvaćenome na sjednici Građanskoga odjela ovoga suda 27. svibnja 2024. (Su-IV-123/2024-5) koje glasi: „Zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), s tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova. Iznimno, u implementaciji sadržaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3062/2019 od 3. studenoga 2020., u okolnostima kada je tužitelj kao bivši vlasnik zbog specifičnih okolnosti konkretnog slučaja iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, zastara počinje teći od onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova.“ Iz nižestupanjskih odluka, prijedloga za dopuštenje revizije i dostavljenoga dijela spisa ne proizlazi postojanje iznimke o kojoj vodi računa citirano pravno shvaćanje. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5. Tuženik se neosnovano u prijedlogu poziva na nedostatke u obrazloženjima nižestupanjskih presuda, pa kako nije učinio vjerojatnim da mu je postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje odlučeno je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP kao u točki II. izreke.
Zagreb, 5. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
