- 1 -              Revd-1999/2024-2

Broj: Revd-1999/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. I., OIB ..., iz S. B., koju zastupa punomoćnica J. Š., odvjetnica u S. B., protiv tuženika H. o. k. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica I. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O., P. & p. d.o.o., Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4930/2023-2 od 5. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-177/2020-24 od 8. studenoga 2023., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

r i j e š i o   j e :

I.              Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II.              Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

III.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženika.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4930/2023-2 od 5. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-177/2020-24 od 8. studenoga 2023. u kojem postavlja sljedeća pitanja:

„1. Može li tuženik kao osiguratelj poslati ugovaratelju osiguranja preporučeno pismo s obaviješću o dospjelosti prve rate premije nakon što nije plaćena prva rata premije od ugovorene 3 mjesečne rate i da li ugovor o osiguranju u tom slučaju može prestati po zakonu u skladu s odredbom čl. 937. st.3. ZOO ako ugovaratelj osiguranja nije platio dospjele rate premije po proteku roka od 30 dana otkad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo s obaviješću o dospjelosti premije i protekom roka od 30 dana od dospjelosti premije iako nije cjelokupna premija dospjela na naplatu, odnosno i njezin posljednji obrok?

2. Može li drugostupanjski sud svoju odluku o neosnovanosti žalbe pozivom na čl. 368.st.1. ZPP utemeljiti na činjeničnim utvrđenjima koja su suprotna onima koje je utvrdio prvostupanjski sud i da li je time što nije naveo razloge o odlučnim činjenicama koje nemaju utemeljenje u utvrđenom činjeničnom stanju po prvostupanjskom sudu počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11 ZPP?

3. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ako presuda ne sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje su važne za odluku u sporu, koje činjenice na kojima se odluka temelji smatra istinitim, te na čemu zasniva tu svoju odluku?“

pri tome se poziva na odluke revizijskog suda broj Rev-x 364/2017 od 28. svibnja 2019. i broj Rev-987/2008-2 od 9. prosinca 2010., u kojima je po njegovim tvrdnjama zauzeto suprotno pravno shvaćanje od onoga iz pobijane odluke.

1.1. Tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom.

2. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog osporava navode tuženika i predlaže prijedlog odbaciti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.

3. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer tuženik postavljenim pitanjem (1. pitanjem) u stvari izražavaju nezadovoljstvo pobijanom presudom i ocjenom izvedenih dokaza pri čemu polaze od pogrešnih pretpostavki koje su suprotne utvrđenim činjenicama u nižestupanjskom postupku, dok 2. i 3. postavljeno pitanje predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, pitanje kojim se ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. K tomu, u odlukama na koje je se tuženik pozvao nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom predmetu, slijedom čega te odluke ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti postavljenih pitanja.

4. U odnosu na prijedlog tuženika temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP valja reći da tuženik nisu učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.

5. Slijedom navedenog, prijedlog tuženika u odnosu na postavljena pitanja (članak 385.a stavak 1. ZPP), odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP (točka I. izreke).

6. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.

7. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).

Zagreb, 5. lipnja 2024.

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.