1

Poslovni broj: 24 Gž-59/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-59/2024-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. R. iz V., OIB: …, zastupane po punomoćnici D. V., odvjetnici u Z., protiv tuženice V. Č. iz S. I. Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. Ž., odvjetniku u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-1410/2019-41 od 1. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-1410/2019-41 od 1. prosinca 2023. u točci I. izreke u dijelu kojim je proglašena nedopuštenom ovrha (pravilno: pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate) pokrenuta kod Financijske agencije 19. lipnja 2018. na temelju rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj R1-119/2013 od 18. ožujka 2014. i u točkama II. i III. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se točka I. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-1410/2019-41 od 1. prosinca 2023. u dijelu kojim je odbačen prijedlog tuženice za izravnu naplatu od 19. lipnja 2018.

 

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

IV. Točka IV. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-1410/2019-41 od 1. prosinca 2023. ostaje neizmijenjena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, proglašena nedopuštenom ovrha (pravilno: pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate) pokrenuta kod Financijske agencije 19. lipnja 2018. na temelju rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj R1-119/2013 od 18. ožujka 2014. te je taj zahtjev za izravnu naplatu odbačen. Točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici 10.044,01 EUR /75.676,63 kn/[1] sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2021. do isplate dok joj je točkom III. izreke naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 2.509,23 EUR /18.905,79 kn/ sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2023. do isplate. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka od 555,91 EUR /4.188,50 kn/ odbijen je nepobijanom točkom IV. izreke.

 

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu predložila istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uz tvrdnju da se ta presuda temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo u postupku u kojem nisu počinjene bitne povrede.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. na koju sadržajno upućuje žaliteljica jer su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava danim u postupku. Stoga pobijana presuda, koja sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženice o predmetu spora i nema nedostataka na koje se tuženica poziva (ona je jasna, određena u svome sadržaju i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega).

 

7.1. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženica kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i način odlučivanja o tužbenim zahtjevima (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima izražava shvaćanje da je trebalo u postupku provesti i druge dokaze i drukčije utvrditi činjenice - i to one koje ona drži odlučnim za odluku o predmetu spora) te ujedno sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje ona nalazi istinitim.

 

7.2. Činjenica da žaliteljica izborom i ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. To zato što sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žaliteljica ocjenom i odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna i smatra da je već i iz provedenih dokaza i onih izvođenje kojih je predložila (a koji nisu izvedeni) istinitim valjalo prihvatiti njezino tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Tuženica pogrešno smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njezine prijedloge za provođenje i drugih dokaza (saslušanjem stranaka i svjedoka), a da je time što je takve prijedloge odbio počinio bitnu postupovnu povredu. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su već na temelju njih prigovori tuženice ocijenjeni neosnovanim ne može imati značaj neke postupovne povrede.

 

7.3. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju koje je doneseno nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka.

 

7.3.1. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 220. stavka 2. ZPP-a kada je odbio provesti dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka K. Z., imajući na umu da je na temelju činjenica koje je utvrdio pregledavanjem isprava i financijskim vještačenjem ocijenio da je predmet spora tim provedenim dokazima dovoljno raspravljen i da se već i njihovom ocjenom mogu utvrditi sve činjenice odlučne za odluku o tome predmetu. To stoga što je na temelju tih dokaza utvrđeno trajanje i visina tužiteljičine obveze uzdržavanja tuženice, trenutak njezina prestanaka i iznos uzdržavanja plaćenog nakon što je obveza tog uzdržavanja prestala.

 

7.4. Pravilno je primijenjen članak 191. ZPP-a kada je, nakon provedenog financijskog vještačenja, u odnosu na kondikcijski zahtjev koji je povećan uslijed prisilne naplate (nepripadajućeg) uzdržavanja, a nakon podnošenja tužbe, usvojena preinačena tužba pa tuženica u žalbi neosnovano tvrdi da je s time u vezi sud prvog stupnja „apsolutno zanemario pravilo o teretu dokazivanja“.

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da je nedopuštena ovrha (pravilno: pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate) pokrenuta kod Financijske agencije 19. lipnja 2018. na temelju rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj R1-119/2013 od 18. ožujka 2014. te zahtjev za povrat iznosa koji su prisilno naplaćeni tom nedopuštenom izravnom naplatom.

 

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava i provedenim financijskim vještačenjem, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj R1-119/2013 od 18. ožujka 2014., naloženo tužiteljici doprinositi za uzdržavanje tuženice 750,00 kn mjesečno počevši od 17. ožujka 2014.

- da je ta obveza uzdržavanja prestala s danom 9. lipnja 2016.

- da je tuženica (kao ovrhovoditeljica) 19. lipnja 2018. Financijskoj agenciji podnijela protiv tužiteljice (kao ovršenice) zahtjev za izravnu naplatu uzdržavanja na temelju rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj R1-119/2013 od 18. ožujka 2014.

- da je zaključkom Općinskog suda u Sesvetama upućena ovršenica da iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 7., 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17., dalje: OZ) u roku od 15 dana o dana dostave tog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditeljice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u tom postupku izravne naplate

- da je posljednja evidentirana izravna naplata učinjena 9. srpnja 2021.

- da je na dan 19. lipnja 2018. (kad je podnesen zahtjev za izravnu naplatu) tužiteljica pretplatila svoju obvezu prema ovršnoj ispravi za iznos od 335,90 EUR

- da je na dan 9. srpnja 2021. (kad je evidentirana posljednja izravna naplata) tužiteljica preplatila svoju obvezu prema ovršnoj ispravi za 10.044,01 EUR.

 

10. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenim zahtjevima te ja na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio čitanjem isprava i provođenjem financijskog vještačenja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženica. Stoga su neodlučni žalbeni navodi u kojima tuženica u žalbi iznosi vlastito tumačenje i ocjenu provedenih dokaza i ukazuje na drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz tuženica koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka. Zbog toga je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11. Pored činjenice da je obveza tužiteljice na uzdržavanje tuženice koja je određena ovršnom ispravom (rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj R1-119/2013 od 18. ožujka 2014.) u cijelosti prestala ispunjenjem prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu na temelju te ovršne isprave, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. uz primjenu članka 52. stavka 3. OZ-a na koju upućuje članak 210. stavak 2. OZ-a, pobijanim rješenjem pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate na temelju te ovršne isprave proglasio nedopuštenim.

 

11.1. S obzirom na to da je nedopušteni zahtjev za izravnu naplatu proveden, odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženici da vrati tužiteljici što je neosnovano stekla tim nedopuštenim prijedlogom temelji se na odredbama članka 1111. i 1113. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje: ZOO) na čiju pravilnu primjenu ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti. Visina kondikcijskog zahtjeva pravilno je utvrđena financijskim vještačenjem koje je, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno ocijenio. Pritom je za odgovoriti žaliteljici da iz zapisnika s glavne rasprave od 23. listopada 2023. proizlazi da se tuženica na taj nalaz vještaka iz kojeg proizlazi da je tuženici sa stanjem na dan 9. srpnja 2021. na ime zakonskog uzdržavanja nepripadno plaćeno 10.044,01 EUR, očitovala na način da nije imala prigovora. Stoga su promašeni njezini žalbeni navodi o tome da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da se tuženica slaže s nalazom i mišljenjem vještaka.

 

11.1.1. Odluka o zateznim kamatama na prihvaćeni kondikcijski zahtjev nije posebno osporavana u žalbi, a temelji se na pravilnoj primjeni članka 1115. ZOO-a i članka 2. stavka 1. ZPP-a.

 

12. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom kao niti oni na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za proglašenje ovrhe (pravilno: pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate) nedopuštenim (točka I. izreke) kao i u točci II. izreke.

 

13. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 210. OZ-a kad je odbacio prijedlog tuženice za izravnu naplatu. To stoga što odbacivanje prijedloga za izravnu naplatu nije u smislu članka 210. OZ-a pravno sredstvo ovršenika predviđeno za zaštitu od nedopuštenih prijedloga za izravnu naplatu niti pravna posljedica utvrđene nedopuštenosti tog prijedloga. Zbog toga je odluka o odbacivanju prijedloga za izravnu naplatu sadržana u točci I. pobijana presude koja u biti predstavlja rješenje, uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a ukinuta.

 

14. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka sadržana u točci III. pobijane odluke niti je opterećena razlozima na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a. Zbog toga je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženice i potvrđena je točka III. pobijane presude.

 

15. S obzirom na to da je tužena sa žalbom uspjela u neznatnom dijelu, dok troškovi sastava odgovora na žalbu nisu bili potrebni za odlučivanje o žalbi, na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a stranke su odbijene sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

16. Točka IV. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

 

U Varaždinu 5. lipnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                  Dijana Hofer, v.r.