1

Poslovni broj: Gž R-70/2024-3

 

 

                                                                                                  Poslovni broj: Gž R-70/2024-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz Z., OIB…, zastupan po punomoćnici S. B., odvjetnici u Z. protiv tuženika Z. holding d.o.o., iz Z., OIB…, zastupan po punomoćniku D. B., odvjetniku u O. društvu M. & B. d.o.o. u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1871/2022-24 od 28.ožujka 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Žalba tuženika Z. holding d.o.o., iz Z. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1871/2022-24 od 28.ožujka 2024.

 

II Tuženik Z. holding d.o.o., iz Z. odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.                                   

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1871/2022-24 od 28.ožujka 2024. suđeno je:

„I Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. lipnja 2022. godine, te da radni odnos tužitelja temeljem Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (Ugovor rukovoditelja sektora) od 14. siječnja 2020. godine nije prestao te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na posao i rad na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu u roku od 18 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku 8 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

2.1. U žalbi navodi da je potpuno nejasno utvrđenje suda iz točke 8. Obrazloženja da je isti u ovom postupku odlučivao da li prijenos poslovanja poduzeća ili dijela poslovanja predstavlja razlog za otkaz. Tužitelju je ugovor o radu otkazan iz razloga što je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj radio i jer je ukinuto radno mjesto na kojem je tužitelj bio zaposlen, što je i navedeno u odluci o otkazu. U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi je li organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj radio ukinuta, je li radno mjesto na kojem je tužitelj bio zaposlen ukinuto i tko obavlja poslove ukinutog radnog mjesta. Pogrešno navodi u točki 22. Obrazloženja da se poslovi radnog mjesta koje je obavljao tužitelj obavljaju u istom obimu i danas kao gospodarska cjelina. Nejasno je zašto se poziva na odredbu čl. 137. Zakona o radu za koju je potrebno postojanje dva poslodavca. Postoji proturječnost u obrazloženju točka 10 i točka 12. Isto tako tuženi navodi da sud nije proveo sve predložene dokaze. U točki 14. ne navodi koji pravni propis je primijenio. Paricijski rok je pogrešno određen, kao i rok za žalbu.

 

2.2. Sud u obrazloženju presude reproducira iskaze saslušanih svjedoka, ali iz istih ne izvodi nikakav zaključak. Sud je pogrešno ocijenio u pogledu organizacije obavljanja poslova ukinutog radnog mjesta gdje je pogrešno utvrdio da ti poslovi postoje kao gospodarska cjelina. Tuženi navodi da s obzirom na činjenicu disperziranosti poslova ukinutog radnog mjesta, potpuno je irelevantno što se svi poslovi i dalje obavljaju. Navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u dijelu koji se tiče razloga za provođenje postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je za svoju odluku dao valjane razloge koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava tako da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) na koju žalbom ukazuje tuženik, a nisu počinjene niti bitne povrede postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. lipnja 2022. godine, te da radni odnos tužitelja temeljem Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (Ugovor rukovoditelja sektora) od 14. siječnja 2020. nije prestao, te zahtjev tužitelja da ga se vrati na posao.

 

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika i da je istom uručena sporna odluka o otkazivanju ugovora o radu.

 

8. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi da je među strankama sporno:

- da Odluka o otkazu nije valjano obrazložena odnosno da ne postoje razlozi otkaza;

- da nije točna tvrdnja tuženika kako za poslovima radnog mjesta tužitelja više nema potrebe jer da će se isti obavljati i dalje samo u drugim novoustrojenim organizacijskim jedinicama;

-da je tuženik morao izvršiti usporedbu tužitelja s radnicima na radnim mjestima na kojima su preuzeti poslovi koje je obavljao tužitelj;

-da je netočno kako u postupku savjetovanja o otkazu tužitelja sindikati nisu istaknuli suglasnost na otkaz tužitelju budući je uspješno i kvalitetno obavljao poslove svojeg radnog mjesta;

- da nije točno kako tužitelj nije prihvatio ponudu koja sadrži popis slobodnih radnih mjesta jer mu ta ponuda nikada nije dana;

-da je Odluka o otkazu nezakonita jer da tuženik je morao istovremeno ili prije predmetnog otkaza opozvati Odluku o imenovanju tužitelja za rukovoditelja Sektora za gospodarenje otpadom, zaštitu okoliša, kvalitetu usluga i razvoj budući da je sada ta odluka na snazi pa da je tužitelj zaposlen na predmetnom radnom mjestu;primjedbe i prijedloge jer je Sindikat u dopisu od 10.5.2022. godine naveo da ju ne daje.

 

9. Tuženi u žalbi navodi da je Tužitelju ugovor o radu otkazan iz razloga što je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj radio i jer je ukinuto radno mjesto na kojem je tužitelj bio zaposlen, što je i navedeno u odluci o otkazu. U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi je li organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj radio ukinuta, je li radno mjesto na kojem je tužitelj bio zaposlen ukinuto i tko obavlja poslove ukinutog radnog mjesta.

 

10. Iz iskaza ključnih svjedoka proizlazi da:

- svjedok M. K. koja je u spornom razdoblju bila predsjednica sindikata navodi da su se sindikati suprotstavili odluci poslodavca jer nije donesena sistematizacija radnih mjesta po podružnicama iz koje bi se vidio potreban broj kadra. Tužitelj je bio direktor sektora, a iz dopisa poslodavca nije se mogao utvrditi razlog da se njemu otkaže ugovor o radu. U ovom trenutku poslove koje je obavljao tužitelj i dalje se obavljaju u P. Č.. Te poslove sada obavlja A. H. ali ne u istom obujmu jer su određeni odjeli koje je vodio tužitelj pripojeni korporativnim servisima. Radno mjesto gospodina H. zove se rukovoditelj službe obrade otpada, a isti ima visoku stručnu spremu kao i tužitelj. Poslovi koje je radio M. dva su prebačena u korporativne poslove a dva su ostala u segmentu P. Ć..

- svjedok D. V. navodi da su se Sindikati suprotstavili ih razloga što nije donesena sistematizacija radnih mjesta po podružnicama iz koje bi se vidio potreban broj kadra. Tužitelj je bio direktor sektora, a iz dopisa poslodavca nije se mogao utvrditi razlog da se njemu otkaže ugovor o radu. U ovom trenutku poslove koje je obavljao tužitelji dalje se obavljaju u P. Č.. Te poslove sada obavlja A. H., ali ne u istom obujmu jer su određeni odjeli koje je vodio tužitelj pripojen korporativnim servisima. Radno mjesto gosp. H. zove se rukovoditelj službe obrade otpada. Gospodin H. ima visoku stručnu spremu kao i tužitelj. Sukladno Zakonu o radu trebalo provesti odluku savjetovanja, a ne odlučivanja. Poslovi koje je radio M. dva su prebačena u korporativna poslove a dva su ostala u segmentu P. Č.. Sindikat nije dao suglasnost uz obrazloženje da gosp. M. dugogodišnji zaposlenik koji kvalitetno obavlja svoje poslove i da segmentu u kojem je on nadređen i dalje ostaje u P. Č.. Obrazloženje je bila organizacija posla.

- svjedok A. G. navodi kako ima posredna saznanja da je podružnica Č. nekoliko mjeseci raspisala nekoliko natječaja za određena radna mjesta.

- svjedokinja Ž. Š. D. zaposlenica H. na radnom mjestu direktor S. za upravljanjem ljudskim potencijalima navodi da je brisano radno mjesto direktora sektora za gospodarenjem otpadom, zaštitu okoliša, odnosno radno mjesto tužitelja. Kod tuženika više ne postoji radno mjesto tužitelja. Postoje poslovi radnog mjesta tužitelja. Poslovi njegovog radnog mjesta zaštita okoliša obavljaju se u centraliziranom sektoru za sigurnost Zg holdinga. Poslovi razvoja obavljaju se u korporativnom sektoru za strategiju, razvoj i usklađenost poslovanja, poslovi PR obavljaju se u uredu Podršku upravi, poslovi marketinga obavljaju se u Sektoru za marketing, prodaju i odnose sa korisnicima, a u Podružnici čistoća ostali su samo poslovi obrade otpada u okviru osnovne djelatnosti podružnice.

 

11. Sud pravilno zaključuje na temelju provedenog dokaznog postupka da su poslovi poslovne jedinice S. za gospodarenjem otpadom, zaštitu okoliša, kvalitetu usluge i razvoj, centralizirani Odlukom tužene, no u ovom je postupku, saslušanjem svjedoka utvrđeno kako ti isti poslovi u istome obimu i dan danas postoje, što potvrđuje i svjedokinja Ž. Š. D. zaposlenica H. na radnom mjestu direktor S. za upravljanjem ljudskim potencijalima.

 

12. Sud zaključuje da iako su kao razlog kolektivnoga viška radnika navedeni i veliki gubici zbog pandemije i potresa, tuženik vezu sa navedenim gubicima i ekonomsku opravdanost otkaza tužitelju nije dokazao. Naprotiv, u vezi zaštite okoliša ostao je i dalje isti obim poslova, samo što je transferiran unutar poduzeća. U tome slučaju, kada poslodavac transferira gospodarsku cjelinu, dužan je štiti prava radnika, osim ako izričito ne dokaže kako postoji organizacioni i ekonomski razlozi otkazivanju konkretnoga ugovora o radu.

 

12.1. Dakle, prema stavu i ovog suda nakon reorganizacije budući da i dalje postoje poslovi radnog mjesta tužitelja (svjedokinja Ž. Š. D.: " Postoje poslovi radnog mjesta tužitelja…“) nije prestala potreba za radom tužitelja. U Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu se navodi: "…. Ukinuto je obavljanje poslova koje je Radnik radio, te je ukinuto radno mjesto Radnika, jer za tim radnim mjestom i tim poslovima nema potrebe. Suprotno navedenom, svjedoci M. K. i D. V. navode: " U ovom trenutku poslove koje je obavljao tužitelj i dalje se obavljaju u P. Č.. Te poslove sada obavlja A. H., ali ne u istom obujmu jer su određeni odjeli koje je vodio tužitelj pripojen korporativnim servisima. Radno mjesto gosp. H. zove se rukovoditelj službe obrade otpada. Gospodin H. ima visoku stručnu spremu kao i tužitelj."

 

13. Na pitanja koja tuženik u žalbi ukazuje sud je odgovorio kroz iskaze svjedoka. Svjedokinja Ž. Š. D. zaposlenica H. na radnom mjestu direktor S. za upravljanjem ljudskim potencijalima navodi da kod tuženika više ne postoji radno mjesto tužitelja. Postoje poslovi radnog mjesta tužitelja. Poslovi njegovog radnog mjesta zaštita okoliša obavljaju se u centraliziranom sektoru za sigurnost Zg holdinga. Poslovi razvoja obavljaju se u korporativnom sektoru za strategiju, razvoj i usklađenost poslovanja, poslovi PR obavljaju se u uredu Podršku upravi, poslovi marketinga obavljaju se u S. za marketing, prodaju i odnose sa korisnicima, a u P. čistoća ostali su samo poslovi obrade otpada u okviru osnovne djelatnosti podružnice.

 

13.1. Uvidom u Savjetovanje vezano uz kolektivni višak radnika, sud je utvrdio kako su razlozi prvenstveno ekonomska situacija nakon pandemije COVID 19 i potresa. Smatrali su da način na koji su trenutno organizirane i formirane korporativne funkcije (decentralizirano) doprinosi nesigurnosti i nejednakom načinu postupanja i neefikasnom povećanju troškova u gospodarskom segmentu javne usluge prikupljanja miješanoga komunalnoga otpada. Tvrde da se isti poslovi obavljaju na 12 različitih mjesta.

 

13.2. U Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (strana 13) navodi se da je "…. Ukinuto obavljanje poslova koje je Radnik radio te je ukinuto radno mjesto Radnika, jer za tim radnim mjestom i tim poslovima nema potrebe." Suprotno navedenom, svjedokinja Ž. Š. D. zaposlenica H. na radnom mjestu direktor S. za upravljanjem ljudskim potencijalima navodi da postoje poslovi radnog mjesta tužitelja, što potvrđuju i naprijed navedeni svjedoci M. K. i D. V. navode: " U ovom trenutku poslove koje je obavljao tužitelj i dalje se obavljaju u P. Č.. Te poslove sada obavlja A. H., ali ne u istom obujmu.." Dakle, prema stavu i ovog suda nakon reorganizacije, budući da i dalje postoje poslovi radnog mjesta tužitelja nije prestala potreba za radom tužitelja.

 

13.3. Naime, s obzirom da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom zbog organizacijskog razloga, jer se prema navodima tuženika društvo prolazilo kroz postupak restrukturiranja i došlo je do reorganizacije jer je intencija poslodavca bila da se formiraju korporativni servisi u kojima će se obavljati poslovi (iskaz svjedokinje Ž. Š. D.) te da radno mjesto Rukovoditelja sektora za gospodarenjem otpadom… kod tuženika više ne postoji, odlučna je činjenica je li radno mjesto tužitelja doista ukinuto te je li prestala potreba za obavljanjem poslova tužiteljevog radnog mjesta zbog, u ovom slučaju, organizacijskog razloga. Sama reorganizacija, pa čak i ukidanje radnog mjesta, samo po sebi ne predstavljaju opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. ZR poslodavac može radniku redovno otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga odnosno tek bi u slučaju da je za radom koji je tužitelj obavljao kod tuženika prije otkazivanja prestala potreba, što je pretpostavka iz čl. 115. st. 1. ZR, postojao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju.(Vrhovni sud, Rev 1821/2019 od 8.2.2023.). Kako je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da kod tuženika više ne postoji radno mjesto tužitelja ali postoje poslovi radnog mjesta tužitelja (iskaz direktorice sektora za upravljanje ljudskim potencijalima) nisu točni razlozi iz Odluke o otkazu da za tim poslovima nema potrebe, zbog čega je sud pravilno ocijenio da je nedopuštena tuženikova Odluka o otkazu, bez obzira na ostale žalbene razloge tuženika.

 

14. Sud je ocijenio da saslušanje predloženog svjedoka D. P. zaposlenika tuženika nije potrebno jer je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke, odnosno da iskaz istog ne bi utjecao na odluku suda, što je pravilno i obrazložio na zapisniku (strana 449.)

 

15. U pravu je tuženi da nije određen dobar paricijski rok. Naime, odredba članka 328.stavak 2. Zakona o parničnom postupku propisuje da ako posebnim propisima nije drugačije određeno rok za izvršenje činidbe jest petnaest dana. Međutim, kako je određen rok od 18 dana, isti rok ide u korist žalitelja, neosnovani su navodi žalitelja, zbog čega je odlučeno kao u izreci (čl.374. ZPP-a). Isto tako, tuženi u žalbi navodi da je dana pogrešna uputa u žalbi. Pogrešna uputa u odnosu na rok za žalbu ne može ići na štetu stranke. Bez obzira na uputu sud je dužan postupati po zakonskim rokovima i sa žalbom postupati u skladu sa zakonskim rokom što je i učinio.

 

16. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik nije dokazao da je imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da navedena Odluka o otkazu nije dopuštena i kada je sukladno članku 124. stavku 1. ZR-a naložio tuženiku da  vrati tužitelja na posao i rad na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a.

 

17. Kako tuženi svojim žalbenim razlozima nije doveo u pitanje pravilnost osporene odluke, sud istu žalbu odbio i potvrdio točku I i II izreke presude, u skladu sa odredbom čl. 368.st.1. Zakona o parničnom postupku.

 

18. Temeljem odredbe čl.166.st.1. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u točki II. izreke ove odluke.

 

U Požegi, 3.lipanj 2024.

 

                                                                                                                           Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                             Branimir Miljević